TVRTKO DOLIĆ: Poštenje se ne testira, nego iskazuje
Banke namjeravaju kredite podvrgnuti isplativosti sa aspekta dužnika. Što je sa isplativošću nekog kredita iz perspektive banke?
Priopćenja udruge Franak glavni mediji prenose nam na kapaljku, ali zato do Javnosti dopire svaka riječ Zorana Bohačeka iz Hrvatske udruge banaka. Poslovne banke u svojim dopisima dužnicima relativiziraju pravomoćnu presudu VTS-a. Iako je donesena na štetu dužnika! Banke namjeravaju kredite podvrgnuti isplativosti sa aspekta dužnika. Što je sa isplativošću nekog kredita iz perspektive banke?
Banke će predati žalbe i stati pred test poštenja – tako glasi krupno otiskani sažetak redatelja Zorana Bohačeka, nedavno objavljen u Večernjaku. Kako banke stoje ispred nekog testa? Kako se to radi? Iz higijenskih razloga posudite od policije čak osam balona, za test osam bankara, svakog od njih zasebno. Ako je samo jedan bankar pijan, svi su pošteni! Bohačekova ponuda podsjeća na srednjovjekovni test nevinosti.
Nova igra: isplativost
Bohaček preskače činjenicu da su nama susjedne zemlje pozitivno riješile problem kredita s valutnom klauzulom u švicarskom franku, pa nam nudi jedan zaseban “primjer Austrije gdje je kreditna posrednica prevarila useljeničku obitelj te je osuđena zbog prijevare. No nema odštete, a moguća će biti tek onda kada se vidi je li štete bilo. Jer možda se pokaže da te investicije u japanskom jenu ili švicarskom franku na kraju budu profitabilne. Novac se još vrti i stoga se ne može sada tražiti odšteta. Može se dogoditi da oni na kraju i zarade. To je primjer pravne države.” Jeli Radovan Dobronić trebao osuditi osam poslovnih banaka zbog prijevare? Što je isplativost nekog kredita? Udruga Franak i prevareni građani u Hrvatskoj (Bohaček slijedi takvu kvalifikaciju) mogu zahtijevati da se u svezi kredita s valutnom klauzulom u švicarskom franku ispita njihova isplativost sa aspekta kreditora. Banke su se debelo osigurale odmah na početku, kroz hipoteke i visoke kamate, čak i za slučaj da tečaj švicarskog franka osjetno padne. Potrebna je odgovarajuća intervencija izvršne vlasti: kuna je bila stabilna, pa bankama pripada očekivana dobit, a za to koliko su ubrale više trebaju smanjiti glavnice kredita – valutna klauzula dozvoljena je kao pozitivna garancija, kao osiguranje za slučaj pada kune! Ako Vrhovni sud presudi u tome smislu, ili Vlada pozitivno iskoristi svoja ustavna i zakonska ovlaštenja, još uvijek imamo beskamatno financiranje banaka od strane dužnika, u proteklom razdoblju. “Može se dogoditi da se tečaj franka vrati na onaj prije krize” – kaže nam Bohaček. Zar je to loše? Tu maske padaju, pa bi pravna država trebala zaštiti svoje građane.
Podjarmljivanje pravne struke
Možemo li očekivati nove šprance za izračune kamata i rata, i korekcije svih znanosti i struka, koje će pogodovati poslovnim bankama? “Na skupu pravnika u Opatiji u svibnju, dakle dva mjeseca prije donošenja odluke (Visokog trgovačkog) suda, razrađeno je u jednom pravnom radu pitanje promjenjive kamatne stope. Presuda (VTS-a) je potvrdila zaključke iz tog rada. U njoj se kaže da promjenjiva kamatna stopa nije ništetna, a ne bavi se ni time kako je pojedinačno primjenjivana, nego samo načelom određivanja promjenjive kamatne stope kako je uneseno u ugovore. Tj. pogrešan je način ugovaranja, ali rezultat ugovaranja nije nužno netočan. Ili, krivom metodom mogli ste doći do pravilnog rezultata. Sud nigdje nije rekao da je došlo do štete.” Dakle, od profesionalno obrazložene presude Radovana Dobronića, do poništavanja iste od strane VTS-a, bez dovoljnog obrazloženja, provedena je prilagodba pravne znanosti i pravne struke, prema željama poslovnih banaka. Zanimljivo, “direktor Udruge poslovnih banaka” ne zna hoće li banke tražiti reviziju presude Visokog trgovačkog suda na Vrhovnom sudu. Valjda ne razgovara sa šefovima banaka. Ali, pretpostavlja da će se banke žaliti! Bohaček je ničim izazvan sebe stavio na test poštenja. Kakav je vaš dojam? Zna li Bohaček što će banke tražiti? Bohačeka svakako trebamo staviti na neko srednjovjekovno testiranje. Bohaček zapravo izokreće Dobronićevu presudu, u kojoj stoji da banke moraju postupati po savjesti i poštenju. Ta Dobronićeva maksima odnosi se i na razdoblje nakon presude. Primjerice, potrebito je ispitati jesu li banke financirale neki nemoralan pritisak na pravnu struku i pravnu državu. Kao što je farmaceutska industrija sve više u funkciji uništavanja zdravlja, tako je i bankarstvo izgubilo bilo kakav pozitivan smisao.
Je li HNB strana poslovna banka?
Prema Zoranu Bohačeku, ako banke ne prođu test poštenja, opet se mora dokazati da je šteta nastala, a već je uništeno na desetke tisuća dužnika banaka. Možda su neki dužnici stambene kredite potrošili nenamjenski? Znači li to da ih treba kazniti sa udvostručenjem rate? Tko će financirati složene ekspertize za svaki pojedini slučaj? Banke očigledno idu na odugovlačenje procesa, što produbljuje krizu. Negdje oko milijun državljana RH, direktno ili posredno ugroženih s kreditima s valutnom klauzulom u švicarskom franku, ostali su u egzistencijalnoj i investicijskoj slijepoj ulici. Mogu imati najbolje poslovne ideje, ali ne mogu namiriti dovoljno novaca niti za dospjelu ratu. Nije u tijeku samo porobljavanje, nego i bacanje u lance. Posebno je smiješna tvrdnja Bohačeka da bi dužnici platili šest rata manje da je udruga Franak prihvatila ponudu banaka. Linićeva korekcija ZPK-a napravljena je kao djelomično udovoljavanje zahtjevima udruge Franak, u sklopu širih nastojanja da se zahtjevi udruga Potrošač i Franak relativiziraju i odbace. Bohaček priznaje da su rate kredita narasle iznad 50 posto, ali izbjegava polemiku o valutnoj klauzuli i napuhanim glavnicama, što je najveći problem. Kako se rate kredita mogu napuhati, a cijene i procjene pripadnih stanova prepoloviti? Napuhane rate nemoguće je podmirivati, jer su klijenti početno opterećeni maksimalno, računajući na njihove prihode. Napuhane kredite nemoguće je prebiti, jer se u medijima stalno provodi kampanja za pad cijena stanova, od skoro istih novinara koji su “advokati banaka”, što je sve kreditirane stambene projekte učinilo neisplativim – nije potreban nikakav test isplativosti, osim ako treba poslužiti bankama za novo zamagljivanje očiglednog. Javila se i Hrvatska narodna banka – potvrdila je kako nije bilo otvorene valutne izloženosti banaka, odnosno da je pokrivenost franka bila u skladu s propisima. Jeli HNB zapravo središnja strana poslovna banka? Jer, banke su isplaćivale svoje klijente u kunama, a ne u francima. Tu je tajna pokrivenosti. Banke se nisu zaduživale u franku, jer su znale da će franak rasti! Sama bankarska manipulacija u svezi te činjenice nameće potrebu da DORH ispita koliko HNB izlazi izvan svojih ustavnih okvira. U kojoj je mjeri “stabilna monetarna politika HNB-a” zapravo okosnica financijske korupcije u ovoj zemlji? Monetarnu samostalnost možemo uspostaviti samo ako pozitivno riješimo pitanje kredita s valutnom klauzulom u švicarskom franku.
Autor: Tvrtko Dolić
