EPH bombarduje iz svih za dejstvovanje raspoloživih oruđa
GZ (gov… zaliveni) Ante Tomić o slučaju “Azimut” napisao je pamfletić koji bi trebao biti duhovit. No, kao i obično kad se radi o njegovim tekstovima i ovaj bi se u kratkim crtama mogao opisati kao velika laž, bezočna konstrukcija, očita besmislica, istinska zlonamjernost i golema glupost. O čemu se točno radi pročitajte u tekstu Damira Kalafatića koji prenosimo s portala dragovoljac.com.
Evo što naš poznati, na splitskoj pjaci govnima zaliveni Morgenblatt-ov kolumnist, Ante Tomić, piše o šibenskom slučaju ‘Azimut’ u kolumni podrugljivog naziva: „Da je pajdo Thompson napržio Telecastera, biskup Ante Ivas ne bi zvao redarstvo!?“
„Hici i lupanje“, piše taj bivši JNA-podoficir u svojoj kolumni pa nastavlja: „Kućni red, građanska doličnost, red i mir, zanimljivo, nemaju ništa protiv Darija Kordića. Zbog ratnog zločinca biskupi neće zvati policiju.
Da se slučajno zatekao prije mnogo godina u Ahmićima, Antu Ivasa možda ne bi ni probudili hici i lupanja, jauci i zapomaganja muslimanskih žena. Premda se zora jedva digla i bilo je upravo skandalozno da netko u tu uru, kad pošten svijet spava, diže takvu divljačku larmu, stari svećenik ne bi revoltirano skočio iz postelje i zvao policiju. Jazz improvizacije pod prozorom katedrale uznemirile su ga daleko strašnije nego što bi se uzrujao vrištanjem tromjesečnog djetešca, najmlađe žrtve ahmićkog pokolja, zbog kojega je prijatelj njegova prijatelja Thompsona u Haagu fasovao cijelih četvrt stoljeća robije.“
E, moj zaliveni govnaru, vrištanje tromjesečnog djetešca nisu čuli ni engleski vojnici nego tek brzonogi CNN-ovci koji su prvi stigli na mjesto zločina po pozivu-već iz Ahmića na sigurno-poodmaklih engleskih vojaka!
Parafraziram hrvatskog novinara Joška Čelana:
„Dakako, demokracija je općenito nedostižna pogotovo kad je u pitanju jedan, govnima zaliveni desetar JNA poput Ante Tomića, ali nije svejedno ima li je malo ili malo više. Ako je pak raspodjela informativne moći kao u Hrvatskoj – u korist stranih (britanskih) zavojevača i njihove domaće (‘lijevo-liberalne’) protuhrvatske-dakako, i Tomićeve pete kolone-onda je ‘demokracija’ kao pojam, riječ i stvarnost gola sprdnja.
Zapravo, uopće je nema.
Povod svemu ovome(slučaj Kordić) kratak je tekst pod naslovom ‘Pozvali su CNN da snimi događaj’ s potpisom Zorana Kotnika, objavljen u već spomenutom Glasu Koncila, 6. srpnja og.
Povod njemu izlazak je iz zatvora Darija Kordića i val mržnje kojim se rečena protuhrvatska peta kolona(dakle, uključivo i zalivenog govnima Ante Tomića) obrušila na sve Hrvate koji misle da je riječ o potpuno nevinu čovjeku koji je, bez ikakve krivice, odležao blizu dva desetljeća u stranim kazamatima.
Kotnikova osobitost je ova: on sebe predstavlja kao umirovljenoga hrvatskog obavještajca i u tekstu tvrdi ono što se ne usuđuje kazati ni velika većina domoljubnih Hrvata, koji žestoko osporavaju haašku presudu Kordiću.
Po njemu, Kordić je, naravno, nevin, ali nevini su i svi drugi (bezimeni ili tek nejasno apostrofirani) Hrvati – jer, jednostavno, masakr u Ahmićima počinili su Englezi, i to po narudžbi muslimanske Armije BiH!
Kotnik, dakle, u ovome tekstu tvrdi kako je službeno, kao pripadnik obavještajne zajednice, razgovarao s mnogim Bošnjacima, muslimanske vjeroispovijesti, koji su samoinicijativno dali vlastoručne pisane izjave ‘pod punom materijalnom i kaznenom odgovornošću da su u Ahmićima zločin počinili engleski vojnici koji su bili u sastavu Unprofora, a koji su se preobukli u odore HVO-a’ i kasnije ‘pozvali CNN da snimi događaj’.
Decidirano:
‘Egzekucijom je zapovijedao pukovnik Collins (isti onaj koji je svjedočio u Haagu)’, a Englezima je taj masakr planirala i platila Armija BiH’.
Kotnik dalje tvrdi da je bilo više takvih izjava, ali određeni segmenti vlasti u Hrvatskoj te su izjave ostavili negdje u arhivu ili ih uništili, a nisu ih provjerili i prezentirali na sudu u Haagu, za obranu Darija Kordića.
Također, po njemu, ni ti svjedoci nikada nisu bili pozvani da svjedoče u Haagu. Kotnik tvrdi da su u ovoj protuhrvatskoj uroti, osim Britanaca i Muslimana, ključnu ulogu imali ljudi u obavještajnome sustavu, koji mrze Hrvatsku i žele oživjeti nekadašnju Jugoslaviju“ (po pisanju Joška Čelana, HKV, 13.srpnja og.) U svojoj histeriji ide naš zaliveni govnar i dalje…
Poput sličnog mu opskurnog tipa, ‘bosančerosa’ Olivera Frljića koristi Ante Tomić i mafijaško ubojstvo ‘legendarne’ Aleksandre Zec kako bi alegorijski udario po ‘starom svećeniku’ Anti Ivasu. Čini li on to kako bi iskazao pijetet nad stradanjima sve djece u Domovinskom ratu (poput Frljića!?) uključivo i onih četiri stotine nasumce ubijene hrvatske djece čije krikove zbog praska srbijanske granate ili avionske bombe nitko nije čuo…pa ni ‘stari svećenik’; možeš mislit!?
Nije valjda ‘bezvrijedni biskup Ante Ivas’ (cit. Ante Tomić) indirektno kriv i za smrt Aleksandre Zec ili su je ubili nekakvi ‘Merčepovi štakori’ uz biskupov, ‘ekumenski blagoslov’…ili je ta djevojka tek kolateralna žrtva krvavog mafijaškog obračuna zbog Mihajlovog neplaćanja isporučenog mesa?
Rezolutan je govnima zaliveni ‘podoficir’ u svom generaliziranju:
„Pa i ova ugledna i učena gospoda što danas brane Ivasa, redom su jednaki. Nijedan se ne bi pobunio da ga je usred noći probudio dernek Merčepovih štakora iz kuće mesara Mihajla Zeca. Nitko od njih ne bi izašao na prozor i u mrzli prosinački mrak ogorčeno viknuo:
‘Pa, dobro, kakav je to način, ovdje ljudi spavaju!’ premda je kričanje dvanaestogodišnje Aleksandre Zec, da ga je netko mjerio u decibelima, nesumnjivo prekoračivalo dopuštenu količinu buke. Mnoga bi zla bila spriječena da se u takvim prilikama netko pozvao na jednostavni akt poput kućnog reda i savjesno alarmirao predstavnike represivnog aparata, ali opisane akustičke agresije tada zbog nečega nisu smetale čvrstom i krepkom snu naših biskupa, a ne smetaju im, kako vidimo, ni danas.“
Uistinu, ovakve nesuvisle, sumanute ali i morbidne usporedbe može sastaviti budaletina kojoj su na splitskoj pjaci po glavi zalivena govna penetrirala duboko među moždane vijuge pa mu je danas glava smrdljivom guzicom postala! Nego, parafraziram bivšeg JNA-podoficira, „uvijek kad u novinama vidim ime bezvrijednog Ante Tomića, ja se sjetim njegova nekadašnjeg kolege iz ‘Slobodanke’, veličanstvenog Joška Čelana, i pomislim: ‘Eto, koje smo mi ušljive sreće’“…što u protuhrvatskim EPH-medijima umjesto pravih ljudi imamo takvo ljudsko smeće, sic!
