KUCNUO JE ČAS – Demontirajmo SK i Udbu
Kucnuo je čas za demontažu totalitarne paradigme koja vlada Hrvatskom i našim sudbinama!
Suđenje i presuda Perkoviću i Mustaču bit će snažna poruka osvještenja, demontaža onoga što je hrvatska politička struktura osnažila i snažno oživjela, a to je mentalitet SK i Udbe. Budno pratimo suđenje u Münchenu, a podržimo i važnu referendumsku inicijativu udruge “U ime obitelji”
Za nepunih mjesec dana u Münchenu počinje suđenje Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaću za likvidaciju nekadašnjeg komercijalnog direktora “Ine” Stjepana Đurekovića koje je počinila nekadašnja jugoslavenska tajna policija, u narodu poznatija kao Udba. Iz svega što od Republike Hrvatske traži sud u Njemačkoj, a što im još nije dostavljeno i više je nego jasno tužitelj u ovom slučaju želi dokazati da je ta likvidacija bila državni zločin i da je, kao i mnoge druge, bila počinjena u ideji i umu jednog totalitarnog zločinačkog sustava. Koliko god Nobilo pokušava “spinat” novinare, dominantno Jutarnjeg i Večernjeg lista, i to radi uspješno, iz popisa svjedoka, među kojima su i mnogi umrli poput Milke Planinc i Petra Flekovića, je isto tako jasno da njemačko pravosuđe tim popisom šalje jasnu poruku na što cilja. Svakako da znaju da su ljudi čija su imena poslali u Zagreb umrli.
Jednako tako dan u kojem počinje suđenje je znakovit – petak. To znači da ništa nije prepušteno slučaju, s obzirom na to da sve njemačke tiskovine subotom donose bitne komentare, pa će se zacijelo i iz Der Spiegela i Frankfurter Allgemeine Zeitunga dati iščitati jedan te isti službeni stav njemačke politike.
Izverzirani stratezi ljevici, budale i sitni doušnici desnici
Ovo suđenje ne ide na SDP, kako se u nas ideološki voli komentirati. SDP nije pravni sljednik Saveza komunista, hrvatski Ustav u svojoj preambuli jasno negira bilo kakvo pravno sljedništvo SKJ i SKH, pa samim tim pravne sljednice tog totalitarnog poretka ne mogu biti ni stranke nastale u novoj, samostalnoj Hrvatskoj. Ovo suđenje, bez obzira na to kako će Perković i Musta biti pozicionirani unutar te strukture, pa samim tim i u presudi, jest snažna poruka osvještenja, demontaža onoga što je hrvatska politička struktura osnažila i snažno oživjela, a to je mentalitet Saveza komunista i Udbe. Ili još jasnije, a o tome sam već pisao, Udba je svoju moć preraspodijelila u dvije najveće stranke, SDP sa satelitima i HDZ sa satelitima.
S tim da je ta struktura, u tom “rasporedu”, odigrala jednu vrlo lukavu igru. Obrazovane i izverzirane stratege ostavila je na ljevici, a budale i sitne doušnike koji su u totalitarizmu bili aparatčici ili sitni doušnici infiltrirani u redove “klasnih neprijatelja”, poput Katoličke crkve, prebacila je na desnicu da je napravi još glupljom i nazadnijom nego što je, i da uporno u vrh hrvatskog konzervativnog političkog tijela ne propusti svoje obrazovane misleće članove. Zanimljivo je, ali i logično, da bi se na sudu u Münchenu, prema neslužbenim najavama, kao svjedok trebao pojaviti i Budimir Lončar. Logično zato jer je on bio šef Službe za istraživanje i dokumentaciju Saveznog sekretarijata za inostrane poslove (SID SSIP-a), “vanjske” obavještajne službe mnogo bitnije od Službe državne bezbednosti (Udbe). Na popisu svjedoka se, po svemu sudeći, nalazi i šef Karamarkova kabineta dok je ovaj bio šef SOA-e.
Dokazi koje njemačko pravosuđe traži od Hrvatske, o čemu je već pisao naš portal, a riječ je o obavještajnoj korespondenciji bivše države, dokazima o strukturalnom ustroju u odnosu na Partiju, itd, a koje Republika Hrvatska još nije dostavila, nije ništa drugo nego i još jedan test vjerodostojnosti Hrvatske u odnosu na drugu državu članicu EU-a, točnije test poštivanja europskog ugovora prema kojem se suradnja pravosuđa država članica Unije temelji na visokom stupnju povjerenja.
Suđenje u vrijeme predsjedničke kampanje u RH
Suđenje je zakazano u vrijeme kampanje za predsjedničke izbore u Hrvatskoj. Splet svih tih okolnosti nimalo nije slučajan. Nije slučajna ni kandidatura Kolinde Grabar Kitarović, koja očito nije dorasla tom zadatku i jedna je iz plejade (npr. Sanader) onih čije su kapacitete naši zapadni partneri krivo procijenili, jer prije toga nisu proučili njezin “confidential profile”. Uglavnom, paralelno s kampanjom za predsjedničke izbore i početkom suđenja Perkoviću i Mustaču počela je i provedba inicijative udruge “U ime obitelji” za raspisivanjem referenduma o izmjeni izbornog zakona. Grabar Kitarović je izjavila da se tako što ne može provoditi parcijalno već sveobuhvatno, očito ne razumjevši da je referendum dio onoga s čim je i ona kandidirana “u paketu”. A to je potreba za lustracijom i demokratizacijom hrvatske političke i javne scene. I tomu su se odmah suprotstavili svi. “Željka Markić je ujedinila SDP i HDZ”, najčešće pišu i govore mediji. Iako je jasno da je njihova namjera, osim časnih iznimaka koji vrlo dobro razumiju o čemu je riječ, diskreditirati Markić, protiv koje su, eto, svi – ti napisi su u biti pun pogodak po sistemu “ćorave kokoši”.
I SDP i HDZ protiv svega što “U ime obitelji” predlaže
Željka Markić je doista ujedinila sve stare udbaše i njihove “ideološke potomke”. Iza nje je, u logističkom smislu, stala Crkva, što nije ništa nelegitimno, ali ovoga puta i još jedna snažna sastavnica društva – a to su sindikati. Potporu Vilima Ribiča inicijativi udruge “U ime obitelji” možemo slobodno nazvati rijetko viđenom čari hrvatske demokracije u povojima, a neprincipijelno lijevo-desno jedinstvo kroz koje su počele padati sve maske narod je prepoznao, i u nedjelju je počeo davati svoje potpise za referendum koji će sigurno proći. Zanimljivo je da referendumsku inicijativu, unatoč zabranama stranačkih vodstava, potpisuju članovi i HDZ-a i SDP-a, kao i brojni pripadnici akademske zajednice, što je vrlo važno zbog društvene komunikacije. Ako referendum ne prođe, onda više nitko od građana RH nema pravo ništa prigovarati vlasti. Jer u ruke im je dan alat za jedan jedini način dekonstrukcije, a to je – demokratski. S druge strane kroz drugi legitiman alat, a to je vladavina prava, kroz proces koji će se voditi u Njemačkoj će malo-pomalo na površinu početi isplivavati sva isprepletenost starog totalitarnog obavještajno-političkog aparata i njegove snage u samostalnoj Hrvatskoj. I SDP i HDZ se, stoga, protive zapravo svemu u referendumskom prijedlogu. Protive se i preferencijalnom glasovanju, iako govore kako načelno protiv toga nemaju ništa. Protive se jer preferencijalno glasovanje obrće paradigmu. Umjesto šefu stranke, koji je bio “milosrdan” i stavio ih na listu, budući zastupnici trebat će se ulizivati narodu. A stranačka vodstva će trebati pripaziti čiju kandidaturu ističu na izborima, jer u suprotnom neće dobiti glasove, a profitirat će novi ljudi i nezavisne liste. SDP i HDZ se panično boje novih “Picula i Stiera”. Prijedlog preferencijalnog glasovanja nije ništa drugo nego toliko poželjan sustav kompeticije unutar stranaka, ali i ohrabrenja ljudi u Hrvatskoj koji se žele baviti politikom i smatraju da za to imaju i viziju i ideju – a sve po sistemu “neka raste tisuću cvjetova”.
Glavni komesari te protureferendumske koalicije su Peđa Grbin iz SDP-a i Vladimir Šeks iz HDZ-a.
Istinsko paraobavještajno podzemlje koje vlada Hrvatskom
Svakako, pridružuje im se i predsjednik Josipović, kojem i referendum i suđenje Perkoviću i Mustaču usred kampanje visi nad glavom kao Damoklov mač, te Gong. U podmetanjima i širenjima laži i panike od nestabilne vlade i estradnih zvijezda i mađioničara u Saboru mnogo su aktivniji HDZ-ovi spineri, uglavnom bivši sisovci i ožalošćeni novinari koje je pregazilo vrijeme. Svi oni skupa s Grbinom, Šeksom i Josipovićem i njihovim suradnicima, pojedinim ministrima, analitičarima, NGO organizacijama – uglavnom financiranim za destabilizaciju Hrvatske, itd., zapravo čine jedno veliko paraobavještajno podzemlje koje vlada Hrvatskom. U sijanju panike svojski se trude diskreditirati predložena izborna načela. Prva je da referendumska inicijativa traži zabranu predizbornih koalicija, što je netočno. Kad se dobro pročita referendumska inicijativa jasno je da političari u grčevitom strahu od toga da će malo-pomalo svi postati “history”, ne razlikuju odnosno namjerno ne žele razlikovati predizborne koalicije od zajedničkih kandidacijskih lista. “U ime obitelji” ne traži zabranu predizbornih koalicijskih sporazuma. Štoviše, preporučuje da stranke prije izbora eksplicitno najave s kime će, ako uđu u Sabor, formirati vladu. Kako bi se koalicijski sporazumi, nakon što svaka stranka predstavi svoj politički program i kandidate na samostalnoj listi, mogli sklapati na temelju potpore birača svakoj pojedinoj stranci. Zajednička lista je nešto drugo, to je ono na temelju čega je HNS s Pusićkom i društvom na čelu, čiji se rejting kreće oko 2,5 posto, poslije prošlih izbora postao vladajuća stranka, jer je dobila najvažnija ministarstva – vanjske poslove, kulturu, graditeljstvo, gospodarstvo – i mjesto prvog potpredsjenika, koje je nakon Čačića zauzela Vesna Pusić. Njihova važnost ni približno nije u omjeru s potporom koju su im dali birači.
Opstrukcija referenduma kroz opstrukciju zakona
Tako da je prijedlog Inicijative daleko transparentniji i pošteniji. I laž je da će spuštanje praga na tri posto povećati broj stranaka u Saboru. Sasvim suprotno. Svi koji bi osvojili između 3 i 5 posto imali bi u Saboru jedan mandat. Sadašnje stanje s 5 posto i zajedničkim listama polučuju upravo ono što je Inicjativa vrlo dobro prikazala na primjeru izbora za zagrebačku Gradsku skupštinu. Stranka koja je pojedinačno osvojila 25 posto potpore birača s partnerima koji su dobili između 2,6 i 0,4 posto, dakle zajednička lista, dobila je 14 mandata. U suprotnom bi ih s 25 posto imala 9, a ostali sa zajedničke liste ne bi ni ušli jer nisu prošli izborni prag. U Sabor kroz zajedničke liste na mala vrata ulaze stranke koje nikad ne bi prešle izborni prag i dobivaju golemu participaciju u odlučivanju u državi. Pa po postojećem modelu danas u Saboru imamo 15 stranaka i 11 nezavisnih zastupnika – ukupno 26 različitih političkih opcija. O čemu i HDZ i SDP i Josipović pričaju! Kad ne znaju što bi kazali pozivaju se na odredbe Venecijanske komisije. Na to se poziva i Kolinda Grabar Kitarović, iako za nju odredba glavnog savjetodavnog tijela Vijeća Europe za ustavna i izborna pitanja ne važi. Venecijanska komisija preporučuje šutnju i neiskazivanje stava izvršnoj vlasti kad je riječ o referendumu kojeg pokreće narodna inicijativa. Kitarović nije dio izvršne vlasti, ona je u kampanji i od nje se, sukladno onome što je dosad govorila o Hrvatskoj kao zemlji u kojoj će se poštovati znanje i kompetencije, očekivalo da referendumsku inicijativu podrži.
Jedna od najglupljih laži HDZ-a u odnosu na referendum je da su ovom inicijativom onemogućili glasovanje iseljeništvu. Sasvim suprotno,u programu jasno piše da iseljeništvo svoje glasove može dati dopisno i elektronskim putem,kako nebi trebali putovati u udaljena diplomatsko konzularna predstavništva RH koja su jedino ovlaštena organizirati biračka mjesta. Uz to, prema postojećem zakonu svega troje predstavnika iseljeništva može ući u Sabor, bez obzira kolika je njihova izlaznost. Troje – bez obzira je li ih glasovalo 100 ili 100 tisuća. A taj zakon nije donio nitko drugi nego HDZ-ova vlada u kojoj su bili i Mlakar i Jandroković i Karamarko i drugi. Nevjerojatna je i opstrukcija referenduma koja se provodi kroz opstrukciju zakona. Grad Split je dopustio, suprotno zakonu, svega četiri izborna mjesta, a Zadar jedno – i to u okviru radnog vremena. Time se ujedno krši i potpisana pravna stečevina EU-a, pa je za očekivati da će se Inicijativa “U ime obitelji” obratiti Europskoj komisiji i Odboru za ustavna pitanja Europskog parlamenta.
A od nas građana se očekuje da budno pratimo suđenje u Münchenu i da podržimo Inicijativu za ovim referendumom. Da shvatimo da je kucnuo čas za demontažu totalitarne paradigme koja vlada Hrvatskom i našim sudbinama!
Izvor: dnevno.hr
