MOLITE KRUNICU SVAKI DAN!
Postoje samo dvije vrste kršćana: oni koji mole i oni koji ne mole.
Tako je rekao jedan od svetaca. Možda bismo mogli tome dodati da postoje kršćani: koji mole krunicu i koji je ne mole.
Postoji samo jedna vrsta vjernih kršćana. Onaj tko nikako ne moli Boga, teško će ostati pravim katolikom. Naša vjera je vjera molitve i štovanja Boga. Tko ne moli, ne zaslužuje kršćansko ime. Krunica je ponizna i moćna, čudesna i savršena molitva! Ona je nešto božansko i uzvišeno.
Ona je molitva našega života! Ona je molitva za svakoga, u svako vrijeme i na svakome mjestu! Kod moljenja krunice bitno je: zajedno s Blaženom Djevicom Marijom misliti na život i muku, smrt i uskrsnuće Spasiteljevo, a pritom i svojim mislima i svojim riječima slaviti Boga. Tako po Marijinu primjeru postajemo dionicima života, muke i slave Gospodinove.
A to je bit svake prave i ponizne molitve. Zato možemo s pravom reći da je krunica molitva kakvu je Krist zapovjedio, kakvu je sv. Pavao propovijedao i kakvu je Crkva uvijek molila. Moljenje krunice je neprekidno, ustrajno, predano davanje hvale i slave Bogu koji nas je stvorio i traženje od njega svega što nam treba.
U ime Božje sabrani, moleći krunicu zahvaljujemo Bogu 50 puta za ljubav Kristova utjelovljenja, 50 puta za ljubav koju nam je Isus pokazao u muci i smrti, a 50 puta za ljubav koja nas čeka uslavi i uskrsnuću i 150 puta za ljubav njegove svete Majke. Može se s pravom reći da je krunica, zapravo, sažeto Evanđelje. Kad god molimo radosnu krunicu, mislimo na Mariju i Isusa kojega je u špilji rodila, u hram vodila i u hramu nalazila.
Kad molimo žalosnu krunicu, s Isusom se penjemo na Kalvariju i pomažemo mu nositi križ poput Cirenca. Poput ljubljenog učenika Ivana pod križem smo s Marijom, Majkom Isusovom. Dok molimo slavnu krunicu sjedinjujemo se u duhu s Isusom uskrslim i apostolima, kojima je Isus obećao i poslao Duha Svetoga. Mislimo na slavu nebesku u koju je uznesena Marija i koju uživaju svi izabranici i sveti.Dakle, u krunici razmatramo čitavo djelo spasenja, čitav život i sve što je Isus učinio: moleći riječi Očenaša – molitve Gospodnja; Zdravo Marije, molitve anđela Gabrijela; Slava Ocu, molitve svetoga Pavla i Vjerovanje, molitve svega kršćanstva. „Očenaš” je molitva. To su najljepše riječi Sina Božjega.
“Zdravo Marijo” je isto molitva. To su najljepše riječi jednog anđela na zemlji. “Slava Ocu” je divna i uzvišena molitva koju je izrekao sv. Pavao. U Vjerovanju je sve što trebamo vjerovati i životom potvrđivati! Zato krunica ima sva svojstva savršene molitve. Ona zadovoljava sve potrebe i duše i tijela i stavlja u službu Gospodinovu čitavoga čovjeka s dušom i s tijelom. Sveti oci Pape, posebice u zadnjih sto godina, pridaju krunici veliku važnost i preporučuju je svima. Papa Pio XI. kaže: “S krunicom ćemo obratiti protivnike naše vjere i sami ćemo živjeti kreposnim evanđeoskim životom!”
Papa Pio XII., po želji fatimske Gospe, posvetio je 1942. Čitavi svijet prečistom Srcu Marijinu. Posvetu je započeo riječima: „Kraljice krunice, utočište ljudskoga roda, pobjednice u svim bitkama Božjim…”
Papa Ivan XIII. bio je veliki molitelj krunice i nije je nikada propuštao izmoliti.
Papa Pavao VI. veli da je krunica najbolje oružje za postizanje mira.
Otac Ivan-Pavao II., unatoč velikoj prezauzetosti, mol je svaki dan krunicu. On je redovito na svojim brojnim putovanjima posvećuivao narode Srcu Marijinu, Srcu Majke. Katolik može bez krunice kao osvjedočeni vjernik živjeti, ali Crkva je uvijek voljela ovu molitvu i toplo ju je preporučivala svojim vjernicima. Otajstva
Spasiteljeva rođenja i djetinjstva su otajstva i našega ponovnog rođenja i postajanja djecom Božjom. Otajstva njegove muke i smrti su otajstva naše supatnje, susmrti i surazapinjanja s Kristom. Otajstva njegova uskrsnuća i proslave su obećanje i garancija našega uskrsnuća, naše pobjede i blaženstva kod nebeskoga Oca. S koliko ljubavi, radosti i zahvalnosti trebamo razmatrati pet radosnih otajstava radosne krunice.Kako je Djevica Marija začela Isusa i primila ga, tako smo ga i mi primili, kad smo djeca Božja postali. Kako je Marija nosila Isusa rodici Elizabeti, tako i mi smijemo nositi Isusa u svojim srcima i onima koje posjećujemo i u živo tu susrećemo. Kako je Marija Isusa za sve ljude rodila, tako i mi trebamo svima javiti da je Isus nas mir i radost, sreća i spas. Kako je Marija Isusa u hramu Bogu prikazala, tako smo i mi pozvani da se Bogu prikazujemo svakoga trenutka, posebice za vrijeme svete mise. Kako je Marija s bolom u srcu trazila Isusa, koji je ostao u hramu, tako isto i nas u životu snađe tuga i žalost, dok ne nađemo Isusa i njemu se predamo. Da je krunica molitva našega života, pokazuju nam žalosna otajstva. Svako otajstvo je kao snažni izvor za naš život i patnju, jer je Božji Sin naše patnje u ljubavi uzeo na sebe.
Vrijeme molitve je najbolje iskorišteno vrijeme. Molitvom se prije rješavaju svi naši problemi, bilo osobni, bilo društveni, nego samim razgovorom. To su dobro znali i velikani. Zato su svaki dan molili krunicu.
Beethoven, najveći glazbeni genij, volio je i molio redovito krunicu. Michelangelo, umjetnik, molio je krunicu. Ampere, znanstvenik, molio je svaki dan krunicu i to u crkvi.
Izvor: medjugorje-info.com
