Nazovi SOA-u za uhljebljenje
SOA je ugodno utočište za članove vladajućih stranaka i njihovu rodbinu
PR-PROSPEKT SIGURNOSNO OBAVJEŠTAJNE AGENCIJE SOA tvrdi da nam jugoistočno susjedstvo nije sigurnosna prijetnja, a iznosi saznanje da se kroz Hrvatsku obavlja tranzit džihadističkih boraca za Siriju i Irak. Podatak da je SOA u 2013. obavila 5162 sigurnosne provjere dokazuje da se naša protuobavještajna zaštita ne bavi svojom temeljnom zadaćom.
Velik broj obavljenih sigurnosnih provjera ukazuje na pojačan stranački dotok kadrova. Oko 40 posto zaposlenih žena svjedoči o uhljebljivanju supruga i kćeri političke elite. SOA nas košta koliko i Crkva u Hrvata, a ne daje nam niti utjehu. Internetski prosvjed protiv ulaska u EU proglašen je hakerskim napadom na RH.
Uvijek kada je vrh države iz nekog razloga provodio prikrivenu blokadu hrvatske protuobavještajne zaštite, rastao je broj obavljenih sigurnosnih provjera. Službe zapravo prepišu dostupne podatke MUP-a. Sve je to besmisleno, jer još od 1995. negativna sigurnosna provjera nije zapreka da se odgovarajuća osoba zaposli. Bitno je da je za nekoga sigurnosna provjera obavljena, a kakva je, to nikoga ne zanima. U vrijeme Oluje pojedini djelatnici Obavještajne zajednice ustali su protiv krivo podešenog sustava i sabotirali zaključivanje negativne sigurnosne provjere, da spriječe mogućeg infiltranta druge strane ili iz podzemlja da udovolji zahtjevima za postavljenje i/ili napredovanje u službi. Ako nam silovatelji i ratni zločinci slobodno šeću po Vukovaru, što onda ima težinu negativnog saznanja o nekoj osobi?
Negativna selekcija države
Objavljivanje prospekta Sigurnosno-obavještajne agencije o njenom ustroju, djelovanju i procjenama ide posve izvan temeljne funkcije te naše “tajne” službe. Kome nije jasno da bi tajne službe u demokraciji najprije trebale djelovati protiv organiziranog kriminala, terorizma i tuđih obavještajnih prodora. Riječ je o PR-diverziji koja pokušava opravdati bezuspješnu koaliciju Kukuriku barem u području protuobavještajne zaštite, nakon što se nedavno provela uobičajena kuknjava zbog kadroviranja Tomislava Karamarka i HDZ-a. Dok vladajuća vrhuška reklamira Dragana Lozančića, u tijeku je suđenje jednoj drugoj tajnoj službi zbog običnog lopovluka. Naravno, naša zaštita uvijek se izrodila u ono najgore – obavještajno kriminalno podzemlje pronalazi način da kontrolira državu, a preko nje i tajne službe. Ona su početno postavljene pogrešno, kao republički dio jugoslavenske sigurnosne mreže, koji se formalno osamostalio, a u takvim odnosima veze traju i traju, da ne spominjem brigu za zajedničku djecu. Prisjetimo se da su u jednom trenutku šefovi svih naših službi privatno bili kumovi Hrvoja Petrača, koji je opet bio umrežen i s predsjednikom RH. Ne znam za vas, ali osobno Hrvoja Petrača držim za onu bolju osobu u tome opakom društvu. Najkvalitetnije provjere obavljao je srednjoškolac, povučen s ratišta, takoreći izvađen iz rova, a “visoko obrazovani” kadrovi prešetavali su se s kave na kavu i lovili bolja postavljenja, bolje automobile, kvalitetne stanove i druge privilegije.
Službe su uvijek popunjavali zetovi i snahe utjecajnijih dužnosnika. Formalna visoka stručna sprema ne znači puno, jer su djelatnici hrvatskih obavještajnih službi završavali “studije uz rad”, sa značkama službi. Većini njih tajne su službe bile prvo zaposlenje. Bolje ih je izgubiti, nego pronaći. Osim toga, kriminalci su preživljavali kadrovske sječe pod izgovorom da su važni kao priključak na podzemlje, za potrebe kontrole istog. Tako se više puta događalo da obavještajni generali i osobe na vrhu obavještajne vertikale, glatko pokradu blagajnu službe. Znate, stručnjak mudro zavuče ruku u blagajnu i bez da ostavi otiske, stručno dograbi gotovinu. Svaki veliki domoljub voli hrvatski novac. Šteta je da takve i slične operativne akcije nisu opisane u prospektu SOA-e. Što je sa organiziranim kriminalom? Čekamo li ponovno premijera iz redova HDZ-a?
Konflikt politike
Koalicija Kukuriku požurila je nakon svog dolaska na vlast iskazati poslušnost na međunarodnom planu, pa je podržala sunitske pobunjenike u Siriji, nasuprot Basharu al-Assadu i šijitskim Alavitima. Tada su glavni neprijatelj bili Iran i šijiti. Pukle su afere s našim oružjem, Hrvatska je direktno izazvala Assada, a Inine koncesije u Sirije sve više su davna prošlost. Što je glede svega toga poduzela SOA, u smislu da razotkrije protuhrvatske poteze u vrhu državne uprave, Ine i MOL-a? Hrvatska je pasivno promatrala kako džihadisti ovoga prostora odlaze u Siriju, da bi sada najedanput krenula suprotna priča, jer je sunitski ISIL postao novi neprijatelj, a ruska štićenica Sirija je ponovno saveznik Amerike i EU. Rusija će u Siriji surađivati sa EU, a u Ukrajini ratovati protiv EU. Možda je dobro da prospekt SOA, kako ga naziva Zoran Milanović, nije zaobišao takva mjesta, jer ukazuju na konflikt hrvatske politike, odnosno na nesnalaženje koalicije Kukuriku na svim nivoima. Hoćemo li svake godine dobiti novi prospekt, ovisno o stanju u Siriji i Ukrajini?
Vrh ISIL-a zadao nam je velike brige. Glede Europe, Kalifat je najavio teritorijalne pretenzije najprije prema Španjolskoj i Hrvatskoj. Koliko znam, u Španjolskoj je krajem prvog milenija stolovao Cordobski kalifat, kao najviša civilizacija tog vremena, jedan od rijetkih multikulturnih imperija u povijesti – tada samostalna kršćanska Hrvatska dala je dvorsku stražu. Cordoba je u 9. stoljeću bila centar svjetske znanosti i umjetnosti, najveća svjetska metropola, sa osvijetljenim ulicama i pločnicima, sa predivnim gradskim vrtovima i akvaduktima koji su gradsku mrežu snabdijevali pitkom vodom. Zdravlje, svježinu i toleranciju Cordobe nije dostigla niti jedna kasnija svjetska metropola. Današnji zagriženi islamski ekstremisti ne mogu se pozivati na tolerantni Cordobski kalifat. Nekoliko stoljeća kasnije, Hrvatska je samo djelomično pala pod vlast Osmanlija, a to hrvatsko ozemlje poznato kao BiH danas nije u sastavu RH. Možda ISIL cordobski tradicionalno gleda BiH kao Hrvatsku? SOA mora eksplicitno iskazati ili barem računati na jednu neoborivu istinu: do kraja svijeta, svaka sila, bez obzira koliko je daleko, kao i svi naši najbliži susjedi, pokušavat će preuzeti naš Jadran i Lijepu Našu. Ocjena SOA-e da nam jugoistok ne predstavlja sigurnosnu prijetnju ukazuje na prilično sumnjivu edukaciju naših obavještajnih analitičara i operativaca. Možemo ih nazvati koncesionarima – mnogi su završili prometni studij.
Iz našeg jugoistočnog susjedstva mobilizirani su mnogi borci ISIL-a. Nešto slično dogodilo se za Domovinskog rata, kada je Hrvatska bila popustljiva prema prolasku mudžahedina, za potrebe slamanja velikosrpske agresije u BiH, a onda su pala mnoga naša naselja u BiH (s pretežito hrvatskom populacijom) zbog same mudžahedinske prijetnje. Armija BiH i mudžahedini okrenuli su se na mekšu hrvatsku stranu, slično ISIL-ovcima, koji su provalili u Irak nakon što su potisnuti u Siriji. Pravo nam budi, u razdoblju 1994-96, na Uni su se znale pojaviti mudžahedinske skupine iz BiH, sa zahtjevom da ih Hrvatska prebaci u zemlje iz kojih su došli. Hoće li se povratnici iz Iraka i Sirije najprije iskrcati u Zagrebu?
Već je prilično odstajalo i uznemiravajuće saznanje da su mnogi četnici iz Srbije i BiH, uključujući mlađe srpske, srbijanske i pravoslavne ekstremiste, popunili pobunjeničke postrojbe proruskih separatista u istočnoj Ukrajini. Dok se Hrvatska vojno i sigurnosno opušta unutar NATO-a, rasturajući vlastito ratno zrakoplovstvo, četnici se stalno uvježbavaju, na svim svjetskim bojištima. SOA u svemu tome ne vidi problem za nas. Kuda će se vratiti velikosrpski ekstremisti? U Vukovar? U koju će se zemlju skloniti islamski ekstremisti iz BiH? Hoće li njihova konačna meta biti takozvana Republika Srpska, ili ipak takozvana Republika Hrvatska? Koliko SOA ozbiljno proučava tajni velikosrpski Memorandum 3 i objavljene planove ISIL-a? Koliko daleko je otišla probuđena ljubav Sarajeva i Istambula?
Hakerske igre lijenosti
Eto smo saznali da je hvale vrijedan internetski prosvjed protiv našeg ulaska u EU najavljen za 1. srpnja 2013. proglašen hakerskim napadom. Mi računamo na demokraciju i njene mogućnosti, a oni nas sigurnosno označavaju i sigurnosno obrađuju. Komunistička glava ne može razmišljati drugačije. Što je to famozni #OpCroBlackout? To ne zna niti onaj tko je prvi upisao tu oznaku, a znamo da je riječ o učestalom klikanju neke državne internetske stranice – najkvalitetniju blokadu postižemo ako okidač smjestimo u neku programsku petlju. Nitko ništa nije spriječio, nego do prosvjeda nije došlo – postali smo lijeni glede svake pozitivne inicijative. Državne stranice nitko ne treba paralizirati – već su paralizirane, kao i sveukupna državna uprava. SOA i MUP oduzeli su računalnu opremu kreatorima brzog klikanja glavnih državnih stranica i na tome je ostalo. Možete li zamisliti terorizam koji se ugasi zbog računala koje košta 2.000 kuna? Naravno, hakerski “protuobavještajci” pohvaljeni su i vjerojatno napredovali, a sve je to ukrasilo i uljepšalo prospekt SOA-e. Evo zakazujem #OpCroBlackout2 – 28. kolovoza 2017. prosvjedujte protiv Tita i partizanske kape neprestanim klikanjem internetske stranice Ureda bivšeg predsjednika RH u zagrebačkoj Grškovićevoj ulici, jer se tog datuma nesretne 1957. rodio Ivo Josipović.
Naše tajne službe zapravo su dio blokade sustava. Franjo Tuđman bio je svjestan da smo provaljeni, da su naše tajne službe popunjene uglavnom s jugoslavenskim bezbednjacima, pa je u velikoj mjeri ignorirao saznanja “naših” agencija. Okružio se stranim obavještajcima. Što da se svađamo, preuzmite linije rada i odgovarajte svojim centralama, umjesto da se sam dnevno pravdam. Događalo se da Franjo Tuđman povuče pogrešan potez zato što se zbog sveopće pometnje oko nacionalnog pomirenja nije mogao osloniti na neko saznanje i kada je bilo preneseno dobronamjerno. A onda su sve preuzeli Ivica Račan i pogrešni odabranici Dražena Budiše, pa su udbaške sigurnosne postrojbe popunjene partijskim kadrovima. Kukurikavci su dovršili posao. Franjo Tuđman proveo je namjernu blokadu protuobavještajne zaštite, da izbjegne ulični rat protiv nadmoćnijeg neprijatelja, a nakon njega su službe namjerno blokirane kao zaštita Hrvatske.
Kao što je svojevremeno SIS odjel Zagreb preselio u Maksimirsku ulicu da bude bliže rezidenciji Gojka Jerryja Šuška, a HIS se smjestio bliže vili Franje Tuđmana, tako je ostala navika da se službe ne bave protuobavještajnim zadaćama, nego da servisiraju političku vrhušku. Kada bi neki novinar bez pametnije ideje navratio do Šuškove rezidencije, da je fotografira, operativac bi se u nekoliko koraka bacio na njega i tako spriječio “ozbiljan teroristički napad”. Prospekt SOA-e ne može prikriti činjenicu da je RH mlada država, u kojoj službe nisu autonomne glede djelovanja na rubu veleizdaje. Američki State Department živi svoj život i svoje dugogodišnje tajne operacije neovisno o aktualnom predsjedniku SAD-a, koji u takvoj državi može biti glumac ili vozač tramvaja, kako se Stipe Mesić izrazio za današnji “hrvatski” fikus na Pantovčaku. Kada bi američki predsjednik zabrljao glede Kube, ili se netko nepoželjan upustio u predsjedničku izbornu utrku, američke tajne službe jednostavno bi ga likvidirale, ili onemogućile njegov dalji uspon. Možete zamisliti koliko se Zoran Milanović trese u prisutnosti Dragana Lozančića, i što misli o njegovom prospektu. Veselit će me ako se u svemu tome izrodi bilo kakva nacionalna zaštita. Sve je bilo jedna beskrajna agresija – službe nisu štitile RH, nego su umiješane u likvidacije prvaka hrvatske emigracije, zapovjednika HOS-a, i drugih hrvatskih domoljuba. Visoke hrvatske dužnosnike nisu dirale i to im za sada vodimo kao otežavajuću okolnost.
Tvrtko Dolić/croative.net
