Otvoreno pismo hrvatskih branitelja prof.dr. Predragu Matvejeviću
Otvoreno pismo hrvatskih branitelja prof.dr. Predragu Matvejeviću prenosimo u cijelosti:
Štovani ratni dezerteru,
oprostite što vas tako nazivamo, ali mi ne znamo drugi naziv za ljude koji su početkom devedesetih, poput vas, pobjegli iz Hrvatske.
Vjerujemo da ćete se složiti da je to istina.
Vi ste navodno čovjek koji se čitav život bori za one koji su protiv vlasti, nepravdi, koji su nevini na robiji. Pišete pisma, protestirate. Stječe se dojam da ste istinski borac za pravdu, ali možete li se sjetiti barem jednog sličnog čovjeka u svijetu koji zbog toga nikada nije imao problema, već što više, svako njegovo pljuvanje po aktualnoj vlasti odvodilo ga je sve više, umjesto niže, tim prije što malo koji političari, bilo lijevi ili desni, dopuštaju da im netko obavlja nuždu po glavi.
Vi ste i po tome iznimka. Vi ste jedini koji je neprestano “piškio”, ali i napredovao, kojem se nikada ništa nije dogodilo, koji ste za svako blaćenje onih na vlasti bili nagrađivani i pohvaljivani, bilo ovako ili onako.
Vjerujemo da ćete se složiti da je to istina.
To drugim riječima znači da ste “vojnik partije”, odnosno čovjek kojeg sve političke strukture “poštuju” i koriste u svoje svrhe, ili bolje rečeno da ste provokator, kukavica i plaćenik. Naime, nemoguće je, poglavito u komunizmu, kakav smo mi prošli, biti uz tzv. ekstreme hrvatske nacionaliste, a u isto vrijeme biti u vrhu komunističke partije, prijateljevati s Krležom, koji je bio uz Tita i protiv Hrvatske, ali i sa nizom drugih jugoslavenskih političara. Vi ste svojim primjerom pokazali i dokazali da je to moguće.
Vjerujemo da ćete se složiti da je to istina.
Kad je počeo hrvatski Domovinski rat bilo za očekivati da ćete ostati uz hrvatski narod, da ćete svojim pismima pomoći hrvatskim braniteljima u borbi protiv srpskog agresora, što ste vi učinili? Prvim vlakom, poput bijednika, kakav i jeste, napustili ste svoju zemlju, kao što žohari bježe pred svjetlom. OK, to je bio vaš izbor. A što bi se dogodilo, štovani dezerteru, da smo se svi mi u trenutku kad su srpski tenkovi krenuli prema Vukovaru, Osijeku, Voćinu, Dubrovniku ili Zagrebu također ponijeli kao vaša malenkost? Danas bi se Hrvatska zvala Jugoslavija, a na stotine tisuća Hrvata ostalo bi bez svojih domova, dok bi svi mi koji smo na bilo koji način sudjelovali u stvaranju slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države ponovno prolazili ono što su prošli naši očevi, djedovi, bake, bliža ili daljnja rodbina – križne putove. Ono što su Hrvati doživjeli u Bleiburgu i nakon njega ne bi bilo ništa prema onome što bi doživjeli Hrvati da su poraženi od srpskog i inog okupatora.
Vjerujemo da ćete se složiti da je to istina.
Obzirom da se predstavljate, uz ostalo, da ste i nekakav povjesničar, a ustvari ste obična pjena od sapunice, možete li odgovoriti što su Broz, partizani i komunisti uradili s takvima koji su poput vas, dezertirali, poglavito u vrijeme II. svjetskog rata? Nabili bi vam oko vrata tablu na kojoj bi pisalo “dezerter” i udavili vas u septičkoj jami. No, vi ste u vrijeme dok su drugi ginuli u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini uživali u Rimu ili Parizu, preko malih ekrana pratili što se to događa, odlazili na balove, lijepo se zabavljali. I pisali svoje knjige, koje su onda vaši prijatelji i istomišljenici nagrađivali i prevodili. Kad ste vidjeli da se rat primiče kraju, da je na vidiku poraz srpskog i inog okupatora, eto vas – natrag. I umjesto da su vas, ako ništa drugo, a ono zalili fekalijama, vama su odmah stavili na “junačka” prsa najviša odličja! A vi ste onda, poput “živog spomenika”, počeli obilaziti porušene krajeve, ljude koji su se borili i ostajali bez dijelova tijela i pisati: e, da je Tito ostao živ…
Da je ovaj zločinac ostao živ, mi bi i dalje bili robovi!
Vas i vaše djelovanje jedino se može usporediti s Miloradom Pupovcem, ili Savom Štrbcem. To su ljudi koji su bili i ostali na suprotnoj strani, poput vas, a kojima su puna prsa, kao i vaša, raznih odlikovanja, priznanja i nagrada. I oni su bez srama.
Za hrvatske branitelje vi ste bili i ostali ratni dezerter, pa čak možemo reći i – profiter, tim prije jer ste imali iznimno veliku korist od toga što ste pobjegli. Danas ste se pridružili ljudima i udrugama koje su protiv Hrvatske, protiv katoličke crkve, protiv svega što hrvatski diše. Čak i protiv svojih kolega pisaca koji ne misle i nisu dezertirali poput vas.
Jednom riječju dezerter – dezerterima!
A kakva ste ljudska bijeda najbolje ste pokazali tijekom prosvjednog skupa u subotu, 20. rujna na Cvjetnom trgu u Zagrebu, kad je jedan navodni vaš istomišljenik pred većim brojem ljudi, želio ubiti poznatu katoličku aktivisticu dr. Ružicu Ćavar (77). Vi vjerojatno poznajete ovog monstruma zvanog Neven Kovačić (58). Ne bih se čudili ni da ste “ratni” prijatelji. Od vas se očekivalo da stanete u obranu dr. Ćavar, inače Junakinje hrvatskog Domovinskoga rata. Međutim, vi se i dalje pravite da ništa niste vidjeli ni čuli. Jugoslavena Ivicu Tomića samo su usred Splita zalili fekalijama, pa se digla na noge sva policijska i ina služba te svi ovakvi kakvi ste i vi. Ali, ovoga puta sva ta smradež od ljudi koji vas podupiru i koje vi podupirete ostala je nijema, a dr. Ćavar u bolnici, s teškim ozljedama.
A što će biti sutra ako se kojim slučajem, ne daj Bože, nešto slično dogodi vama i vašim jadnim i žalosnim drugovima i drugaricama?
Zlo se, baš kao i dobro, poštovani dezerteru, na žalost vraća istom ili sličnom mjerom.
Matvejeviću, nema više Broza i Jugoslavije. Prestanite sanjati Veliku Srbiju.
I na kraju da ne bude sve tako crno, pročitajte naglas “pjesmu” koju nam je ovih dana netko poslao, a kao da je dobrim dijelom posvećena ovakvima kao što ste vi:
“Kad sam se vratio u domovinu, shvatio sam da je nostalgija bolje rješenje/ Kakva surova istina…/ Da nije bilo rata: Jaca ne bi bila u 90 kvadrata/ ni Nadan u svojih nekoliko stotina također/ Borković bi dogurao do starijeg vodnika/ Krstičević bi sad polagao za kapetana JNA i ne bi znao/ Norac bi bio konobar/ Sanader bi prodavao pornografiju/ Barba Luka bi bio sekretar CK SKH/ Rajić bi vozio kamion/ Rojs bi vozio autobus/ Korade bi mijenjao špine po Zagorju/ Zagorec bi bio pomoćni geodeta i nanašao bi motike/ Todorić bi bio sitni švercer na Dolcu/ Kerum bi vozio valjak/ Bandić bi švercao karte pred Balkan kinom/ a Matvejević…Matvejević bi zajedno s Pupovcem i Puhovskim bio predsjednik Udruženja za jugoslavensku demokratsku inicijativu i mali sitni pokvareni doušnik Udbe…”/
Uglavnom, sve bi bilo na svojem mjestu!
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja domovinskog rata 91.(UHBDR91.)
Izvor: glasbrotnja.net
