IVICA ŠOLA: Zašto smo zaboravili generala Praljka?
Prije nešto više od godinu dana, 29. svibnja prošle godine, u Haagu je drakonskim kaznama osuđeno cijelo političko vodstvo Herceg-Bosne, a preko njih i Hrvatska na čelu s prvim predsjednikom Tuđmanom, kao, de facto, agresor na susjednu državu. Bivši predsjednik vlade Herceg-Bosne Jadranko Prlić, nepravomoćno je osuđen na 25 godina zatvora, bivši ministar obrane Bruno Stojić i bivši načelnici Glavnog stožera HVO-a Slobodan Praljak i Milivoj Petković na po 20 godina zatvora, bivši zapovjednik vojne policije Valentin Ćorić na 16, a načelnik Ureda za razmjenu zarobljenika Berislav Pušić na 10 godina zatvora. Generala Praljka u naslovu, kao i Gotovinu u drugom slučaju, uzimamo kao simbol preko kojeg se javnosti lakše iskomunicira značaj i težina događaja.
Nejednak tretman
Ono što je od početka bilo vidljivo da Republika Hrvatska, unatoč ozbiljnosti nepravomoćne presude, nije dala isti tretman, ni medijski, ni politički ni financijski, kakav je, Bogu hvala, dala Gotovini i suborcima. Dapače, generala Praljka čerečilo se zbog (ne)plaćanja suđenja, tovarilo mu se kao uzniku koji se ne može braniti od objeda nekakvo silno sumnjivo bogatstvo, stavljalo ga se u kontekst kriminala bez ikakvih dokaza, pri čemu se, očito namjerno, previđa da u Haagu general Praljak i suborci ne brane samo sebe nego sve nas, od moralnog do financijskog tereta koju bi eventualna potvrda takve presude mogla imati po porezne obveznike. Dapače, kao i u slučaju Gotovine, u Hrvatskoj je mnogo političara koji bi se jako radovali da ta drakonska presuda ostane na snazi, pa bi ministrica Pusić dobila i sudsku potvrdu svoje teze izrečene u Saboru kako smo bili agresori na BiH. Zluradost koja zrači iz medijske šutnje i (političke) nebrige za sudbinu generala Praljka i sudrugova, jednaka je apsurdu nepravomoćne presude u kojoj se povijesne činjenice tretiraju hegelijanski “tim gore po činjenice”, jer se preko leđa ovih haških uznika prelijevaju mnoge geopolitičke igre i podmetanja u kojima sudjeluje i hrvatska vlast svojom nebrigom, ili možda čak navijanjem kao, kako je uoči oslobađajuće presude Gotovini i suborcima objavio Jutarnji, “konačni obračun s Tuđmanovom Hrvatskom”.
Žalbeni postupak
No eventualnim porazom Praljka i sudrugova u Haagu, bila bi poražena i Hrvatska, a to mnogi u samoj Hrvatskoj u medijima i politici žarko priželjkuju, jer niti vole ovu zemlju, niti im je do istine, tek se valjaju u svojim nostalgijama i sinekurama koje su prigrabili na krvarini hrvatskih branitelja. Zato još nije kasno da se i aktualna vlast i javnost zdušnije uključe u žalbeni postupak i pomognu ljudima oko spašavanja ne samo svoje časti i kože, nego časti i kože svih nas koji smo bili ili sudionici ili svjedoci toga vremena. Svaka ozbiljna država koja bi (ne)izravno preko Praljka i suboraca bila nepravomoćno osuđena za takve stvari digla bi sve svoje diplomatske, političke, medijske i lobističke “resurse” na noge i snažno nastojala oboriti sve problematične točke optužnice, odnosno nepravomoćne presude. No Hrvatska to do sada nije pokazala, kao da se medijski i politički, mazohistički, nada da će, ako već nije bila u slučaju Gotovina, u slučaju Praljka biti pribijena na stup srama, pa da HTV u slučaju oslobađajuće presude ne mora u atmosferi karmina zadnji čas mijenjati spiku i goste u studiju.
Autor: Ivica Šola/glas-slavonije.hr
