Je li don Ivan Grubišić još uvijek svećenik?
Među poznatije hrvatske svećenike spada don Ivan Grubišić. U javnosti je poznat ali najviše po jednoj stvari – kao svećenik koji se bavi politikom. I sad, je li on još uvijek svećenik ili nije, može li se uopće prestati biti svećenik?
Jedno je biti svećenik, što se postaje primanjem sakramenta svetoga reda, a drugo je biti u svećeničkoj službi. Sakrament svetog reda, kao i sakrament krštenja ima pečatni – neizbrisivi karakter a to znači, jednom svećenik – uvijek svećenik. U praksi to može izgledati potpuno drugačije, poznati su slučajevi da su svećenici napuštali svećeničko zvanje i nakon toga bavili se doslovno svačime pa i politikom. Fernando Lugo je prije bavljenja politikom bio biskup, a predsjednik Paragvaja bio je od 2008. – 2013. No, među političarima bilo je i aktivnih svećenika koji nisu radi toga napuštali svećeničko zvanje. U novijoj hrvatskoj povijesti imali smo fra Tomislava Duku, saborskog zastupnika u prvom sazivu Sabora i Adalberta Rebića kao ministra za prognanike.
U slučaju don Ivana Grubišića, njegov nadležni nadbiskup Marin Barišić je rekao kako se Crkva načelno protivi uključivanju svećenika u politiku i bilo je to prvi puta da se o ovoj temi glasnije progovorilo. Za ovu generalnu preporuku zna i dotični svećenik no, njegova interpretacija je da nije u neposluhu već da kao umirovljeni svećenik može svoje umirovljeničke dane koristiti za opće dobro. Sve i da ostavimo po strani tko je u pravu, nameće se pitanje kako ovakav Ivan Grubišić može doprinijeti boljitku republike Hrvatske. Bolestan, usporen, nekonkretan, nejasan, dvosmislen, samopravedan, anticrkven… generalno kao netko tko ne zna gdje živi? Sve smo to mogli vidjeti po tko zna koji put kod Stankovića. Iako ima na stotine svećenika koji bi ‘rasturili’, gledateljstvu je ponuđeno daja vu, samo ovaj puta još jadnije izdanje, gotovo da se čovjeku sažali (i nad gostom i nad voditeljem).
Nakon viđenog nameće se zaključak da je don Ivan Grubišić ostao u punom smislu riječi ‘don’, pa makar i kao duhovnik neke redovničke zajednice ili katedralni ispovjednik, njegovi bi umirovljenički dani bili ispunjeni zadovoljstvom. Ovako, neće se baš naužiti političkih uspjeha, štoviše, ovaj blijedi pokušaj bavljenja ozbiljnom stvari kao što je politika mogao bi ostati zapamćen kao još jedna avantura u nizu bez zrelih plodova, a možda i kao, biblijski rečeno ‘ruševina velika’. Žalosno.
Autor: Dražen Bušić/dnevno.hr
