KREŠIMIR MIŠAK: Otrovna koprena na nebu
Jasno je zašto se cjelokupni Kontrolni sustav, od medija do vlasti u svim zemljama, pravi da chemtrailovi ne postoje – jer njihovo priznavanje pokreće domino-učinak pitanja. Što su oni? Koja im je svrha i kakvi planovi stoje iza njih? Kakav je zapravo ustroj svijeta ako je moguće u tajnosti voditi operaciju koja se svima odvija ispred očiju?
Kako vrijeme prolazi, svijet kao da se cijepa na dva dijela. Dok ljudi iz jednog svijeta uočavaju mnogobrojne “anomalije” u svijetu oko sebe (u odnosu na ono što su im o njemu govorili), druga polovica si ne dopušta uočiti čak ni pojave koje su im ispred očiju, ako ih ne mogu uklopiti u svoju sliku svijeta. Ništa bolje ne svjedoči o toj pojavi od chemtrailova ili kemijskih tragova. Dok ih neki već godinama uočavaju iznad sebe, postoje neki koji nisu niti čuli za njih, niti su ih ikad uočili, ali najbizarniju pojavu predstavljaju oni koji su čuli za taj pojam, ali im je neprihvatljivo preispitati svoj sustav uvjerenja i zapitati se očigledno pitanje – zaprašuje li nas netko s neba kemijskim agensima?
Jasno je zašto se cjelokupni Kontrolni sustav, od medija do vlasti u svim zemljama, pravi da chemtrailovi ne postoje – jer njihovo priznavanje pokreće domino-učinak pitanja. Što su oni? Koja im je svrha i kakvi planovi stoje iza njih? Kakav je zapravo ustroj svijeta ako je moguće u tajnosti voditi operaciju koja se svima odvija ispred očiju, i to barem na nekoliko kontinenata? Kontrolni sustav koji se pravi gluh i slijep po pitanju chemtrailova (postoji samo jedno objašnjenje zašto se tako ponaša – zato jer sam stoji iza njih) animiraju ljudi čijom se percepcijom nemilice upravlja do te mjere da su spremni zanemariti svoje znanje o elementarnim fizikalnim zakonitostima i činjenice koje svatko može uočiti, kako bi ljudima koji nisu takvi stručnjaci poput njih objasnili da se radi o običnim kondenzacijskim tragovima zrakoplova.
Tajanstveni zrakoplovi i tkanje bijele koprene
Kako drukčije objasniti reagiranja nekih navodnih stručnjaka (meteorološkog ili nekog drugog usmjerenja) koji odbacuju stvarnost chemtrailova, u isto vrijeme objašnjavajući samo dio aspekata te pojave? Da, istina je da u nekim uvjetima kondenzacijski trag može biti duži i trajati dulje, ali ono što ja i tisuće ljudi promatraju i slikaju na nebu već godinama nije taj slučaj. Pričamo o bijelim tragovima koji se prostiru s kraja na kraj horizonta, dakle desecima kilometara, često tvoreći na nebu guste mreže tragova. Ali to je tek početak. Ti navodni kondenzacijski tragovi stoje na nebu i polako se šire i spajaju s drugim širećim tragovima, dok se na kraju ne pretvore u bijelu koprenu koja prekriva cijelo nebo. Ove navode svatko može provjeriti, nažalost i prečesto. I dok su neki tragovi već spojeni i prošireni u izmaglicu, njima se pridružuju drugi koje ti neumorni tajanstveni zrakoplovi ostavljaju i također se spajaju s njima. I uopće, kakvi su to zrakoplovi? Bit će da je svašta moguće otkad NATO upravlja našim nebom. Bilo je i nekih ljudi, konkretno iz Međimurja i Crne Gore, koji su pokušali ustanoviti kome pripadaju ti zrakoplovi pomoću onih internet-servisa koji navodno u realnom vremenu prikazuju letove i mjesto svih zrakoplova iznad nekog područja. Nije im uspjelo – jer je na nebu bilo daleko više zrakoplova nego što je internet prikazivao. Ah, čudna li čuda hakirati računalne sustave! Pogotovo ako i sam njima upravljaš.
Slažem se da je teško zamisliti tko bi, zašto i uopće kako radio tu operaciju, ali dokaz je na nebu. Možda najvidljiviji dokaz da se na našem svijetu zbiva nešto čudno. Upravo zato jer je najvidljiviji, bit će i najosporavaniji kroz robote Kontrolnog sustava. To je i razlog zašto ćemo se na ovom mjestu više puta vraćati toj temi i njenim raznim aspektima.
Za ovu priliku spomenut ću jednog čovjeka (neka se za ovu priliku zove Davor), pripadnika Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, kojemu u opis posla ide odlično poznavanje neba, kao primjer ispravnog odnosa prema pojavi chemtrailova. Taj pojam nije mu značio puno dok prije nekoliko godina, nekoliko dana zaredom, vozeći se na posao, nije sam ugledao na nebu neprirodne pojave koje su tamo stajale nevjerojatno dugo i širile se. Gledao ih je cijelog dana, dan za danom, i tako se zainteresirao za temu, a u nekom trenutku inspiracije mi se javio elektronskom poštom, jer sam baš nekako u to vrijeme na svom blogu spomenuo chemtrailove. Odlučio je, koliko je moguće stručnije, pozabaviti se tom temom i napraviti istraživački rad koji će objediniti sve dosad poznato, odbaciti sve što nije, naglasiti sve što je, predstaviti rupe koje treba popuniti i objediniti poznate podatke. Taj je posao završio u siječnju 2010.
Cilj rada je bio da bude temelj prema kojem će određene korake povući određene službe u čijoj je nadležnosti nebo. Ako se nešto zbiva na nebu iznad Hrvatske, a nitko o tome ništa ne zna, zapitao se Davor, nije li to posao za Ministarstvo unutarnjih poslova, ne bi li meteorolozi trebali sudjelovati u istraživanju, nije li Hrvatsko ratno zrakoplovstvo zaduženo brinuti se da po nebu ne radi tko što hoće (pogotovo ako postoje indicije da bi to moglo biti štetno po građane RH), ne bi li Vlada trebala oformiti stručni interdisciplinarni tim za kojeg će odvojiti malo novca da barem napravi neka kompetentna mjerenja, da “kemijski tragovi” izađu iz laičke sfere internetskih zajednica i lakonskog odbacivanja i da se odvoji žito od kukolja?
Iritira ga misao da mu djecu netko možda zaprašuje
Naravno, nijedna od tih službi neće reagirati na temelju internetskih prepucavanja. Zato je Davor napravio rad koji može biti temelj za buduća istraživanja. Zbog posla kojim se bavi zamolio me za anonimnost, a također i zato jer je htio rad prvo proslijediti na stručne recenzije i nekim svojim suradnicima i slično. No, kod prvih par lasta odaziv nije bio velik, svima je to bilo prečudno i zapravo nitko nije znao što s tim podacima započeti. Predložio sam Davoru da proširi rad i napiše knjigu ili knjižicu za koju bih mu pomogao da je objavi (unaprijed sam osjećao, znajući njegove motive, da će odgovor biti negativan, ali tko-pita-ne-skita), ali odvratio je da će to ipak morati netko drugi, da je on ovaj rad radio samo zato jer ima djecu i vrlo ga iritira misao da postoji mogućnost da možda netko njegovu djecu nečime zaprašuje.
Kad je njegov rad bio gotov, poslao mi ga je u pdf-u i rekao da je slobodan za distribuiranje. Njega se i danas može skinuti na mom blogu na stranicama www.nexus-svjetlost.com.
Kad je tek čuo za chemtrailove, Davoru se činilo da je riječ o zabuni i totalnom nerazumijevanju. Tragovi iza mlaznih aviona poznati su od vremena Drugog svjetskog rata, kad su zrakoplovi počeli dostizati visine dostatne za pojavu tog fenomena, a i parni strojevi ili strojevi s unutarnjim sagorijevanjem ostavljaju vidljiv trag kad velika količina vlage izađe u okoliš koji je ne može apsorbirati. To se redovito događa zimi, kao kod pojave oblačića iz ispušnih cjevi automobila. Cijela tema činila mu se pomalo besmislenom.
To se promijenilo kad je, dolazeći na posao jednoga vedrog jutra, iznad područja Zagreba uočio tri kondenzacijske (bar je tako tada mislio) linije prekrižene pod otprilike pravim kutom s druge dvije, a činilo se, po izgledu, kao da su nastale u otprilike isto vrijeme. Budući da mu vožnja na posao traje otprilike 45 minuta, imao je priliku gledati te neobične oblake za cijelo vrijeme vožnje. Kad je došao na posao, oni su tvorili jedan gotovo cjelovit oblak u kojem su se još jedva nazirale linije.
I kasnije, do poslijepodneva, kako je u svom radu napisao Davor „taj već sada koherentan cirrostratus ostao je cijelo vrijeme stajati iznad Zagreba.“
Zapisao je i ovo: „Neobičnost u toj pojavi bila je u tome što takvi kondenzacijski tragovi obično ne traju tako dugo. Po mojoj profesionalnoj prosudbi, oblak je bio prilično nisko ako znamo njegovo podrijetlo ili kojoj vrsti oblaka pripada. Neobično je bilo to što je pojavu pratilo vedro nebo, odnosno kondenzacijske linije su imale prilično oštru granicu i nisu se širile ni na jednu stranu od područja Zagreba. A najneobičnije od svega bilo je što sam potpuno istu pojavu, u jednakom obliku, vidio i sutradan. Tada sam se počeo baviti istraživanjem, jer sam vidio da mi je poznavanje meteorologije malo ‘ishlapilo’, a želio sam naći odgovore na neobičnosti koje sam uočio. Zanimalo me postoje li stvarno neki neobjašnjivi fenomeni ili pojave koje nisu bile uočavane u takvu obliku. Želio sam naći vjerodostojne dokaze za internetske tvrdnje i teorije o postojanju kemijskih tragova ili pak dokaze koji bi takve teorije u potpunosti odbacili. Ovaj rad je plod istraživanja te teorije i rađen je u dobroj vjeri. Ako pogrešaka ima, one su nenamjerne i molio bih da me se na njih upozori.“
Rad je započeo pregledom svih vrsta oblaka, sa popratnim slikama, i objašnjenjima njihova nastanka i tako sve do pojma „Cirrus aviaticus – Contrail – Kondenzacijski trag“, relativno novog pojma u meteorologiji, koji označava kondenzirani trag koji ostavljaju zrakoplovi ili rakete na velikim visinama i zapravo predstavlja vrstu cirrusnih oblaka. Trag se stvara kad se vodena para koju ispušta zrakoplov smrzava u ledene kristale. Kao nusproizvod izgaranja goriva u motorima, mlazni zrakoplov ostavlja iza sebe mješavinu vodene pare, ugljičnog dioksida, dušikovih oksida, sulfata, nespaljenih ugljikovodika, čađe, itd. No, glavni produkt izgaranja fosilnih goriva su CO2 i vodena para. Na velikim visinama ta vodena para dolazi u kontakt s hladnim zrakom te lokalni porast vodene pare može podići udio vode u zraku preko točke rosišta. Vodena para tada kondenzira u kapljice vode i/ili kristale leda. Milijuni tih sićušnih kapljica i/ili kristala leda tvore trag vodene pare ili kondenzacijski trag. Većina sadržaja takvog oblaka dolazi od zarobljene vode u okolnom zraku. Na velikim visinama, prehladna vodena para treba okidač (katalizator) za kondenzaciju. Čestice ispuha iz zrakoplovnog motora djeluju kao okidač za ubrzano pretvaranje vodene pare u kristale leda.
Zašto se “staromodni” kondenzacijski tragovi anomalično šire?
Cirrus aviaticusi nastaju u područjima visoke vlage (iznad 70%), niske temperature (ispod -40°C) ili kombinacijom oba faktora – ispuštanjem vlažnog ispuha iz motora i kondenzacijom oko krutih čestica. Uobičajeno je viđati ih na visinama od oko 8500 m gdje je temperatura -40 stupnjeva Celzijevih, pri standardnoj (ISA) atmosferi, no nije neobično pojavu tih oblaka uočiti i na nižim visinama, a u hladnijim krajevima čak i na razini mora. Najčešće traju od nekoliko sekunda do nekoliko minuta. Vrijeme raspadanja traga ovisi o temperaturi, količini vlage u okolnom zraku i vjetru.
Riječ “chemtrail”, pisalo je u radu, „još ne postoji u oxfordskom rječniku engleskog jezika. Zato se koriste različiti termini koji opisuju tu pojavu na nebu, od onih koji “chemtrail” objašnjavaju kao “trag koji se anomalično širi” ili pak onako kako to tumači kanadska vlada – “trag koji se ustrajno širi”; bez sustavne potrebe da objasni zašto se danas obični “staromodni” kondenzacijski tragovi ponašaju na ovaj novi način.
Nakon analize svih vrsta tragova koji nastaju iza zrakoplova, pokrijepljenih slikama, bilo je jasno da niti jedan od njih ne odgovara karateristikama chemtrailova. Potom je Davor predstavio izbor karakterističnih i vjerodostojnih primjera iz medija koji pokazuju da se na nebu događa više od onoga što je javnost spremna prihvatiti. O chemtrailovima se izvještavalo na različite načine, od kratkih reportaža na lokalnim televizijama, u sklopu meteoroloških priloga vijestima, preko dokumentarnih filmova, kao na History Channelu i Discoveryju pa sve do novinskih i internetskih napisa, neovisnih izvješća, i tome slično.
Eksperimenti povezani s manipulacijom klime su zabranjeni
U reportaži na njemačkom RTL-u su, zbog uzastopnih pojava oblaka na meteorološkom radaru nakon aktivnosti njemačkih vojnih zrakoplova, meteorolozi o tome postavili pitanje Luftwaffeu. Odgovor je bio da je provedena vojna vježba u kojoj je ispuštena manja količina supstanci neškodljivih za stanovništvo (chaff-aluminij). Meteorolozi su tvrdili da količina materijala nikako ne može biti mala s obzirom na sliku koju prikazuje radar gdje se vidi oblak od 350 km, a eksperimenti povezani s manipulacijom klime su zabranjeni.
Dopplerradari (koji odašilju radio-valove) nemogu uočiti cirrusnu naoblaku. Stoga, sama pojava oblaka na meteorološkom radaru nakon prolaska zrakoplova ostavlja veliku sumnju. Mamci protiv radarski navođenih projektila ne ostavljaju tolike tragove, a postoje snimke dugih linearnih “oblaka” na meteorološkim radarima za koje nepostoji logično objašnjenje njihovog prirodnog nastanka.
Anomalije koje izazivaju sumnju kod chemtrailova jest činjenica da ti tragovi tvore pravilne “X” formacije, “križić-kružić” linije ili paralelne linije koje ne nestaju nego se u roku 30-ak minuta spajaju u jedan tanki koprenasti oblak koji traje satima. Uobičajeno raspadanje Cirrus aviaticusa traje od nekoliko sekundi do nekoliko minuta, a kada se na nebu pojavljuje više tragova koji se isprepliću i spajaju, to sugerira iznimne i znanstveno nedefinirane meteorološke uvjete. Zbog nedostatka vlage, u suhim krajevima je rijetkost i samo formiranje oblaka. A formiranje oblaka koji se razlikuju po svojim fizičkim karakteristikama na istim visinama isto tako sugerira iznimne i rijetke meteorološke uvjete. Ako izuzmemo temperaturu i vlagu ili temperaturnu inverziju kao razlog pojavljivanja tragova ispod razine gdje su uobičajeni, nema odgovora koji bi objasnio prirodnu pojavu tragova ispod visine gdje se očekuju. Zrak je fluid i kao takav ne može imati oštru granicu između dvije fronte ili dva sustava, stoga ne bi smjela niti postojati oštra granica između mjesta gdje se vide kondenzacijski tragovi i mjesta gdje trag prestaje, piše u Davorovm radu.
Teoriju kemijskih tragova uz službena odbacivanja takvih teorija, napisao je dalje, prati i velik broj dezinformacija. Njih često spominju ljudi koji nisu previše upućeni u problematiku, a koriste se protiv ozbiljnih istraživača tako što se skretanjem na uobičajene zablude izbjegava odgovor na prava pitanja. Aktivacija lokalnog stanovništva koji sumnjaju u ispuštanje sumnjivih supstanci na njihovo područja življenja ne daje veći odjek u javnosti, jer se sumnja u kvalitetu njihovog istraživanja i vlasti je odbacuju. Jedini način da se napravi objektivna procjena zahtijevala bi veći angažman civilnih i vojnih tijela koji ne pokazuju interes za tu problematiku ili je negiraju u potpunosti, zaključio je Davor.
Autor: Krešimir Mišak/7Dnevno
