Svrha referenduma je da Vesna Pusić izleti iz Sabora, a ne da Željka Markić uđe u njega!
Pokušajte riješiti ovaj matematički zadatak: U Hrvatskoj, prema zadnjem popisu iz 2011., ima 3.439.074 punoljetnih stanovnika. Među njima ima čak 3.762.488 registriranih birača, prema stranici Ministarstva uprave RH. 10 % od toga je 452 000. Izračunajte koliko košta kila mozga u Hrvatskoj?
Ako vam se ne računa, možemo vam pomoći. U legendu je ušla izjava Ivana Milasa “Kila mozga u Hrvatskoj – dvije marke”. U međuvremenu je izgleda mozak pojeftinio pa je sad na rasprodaji skoro pa badava. Doduše, kad smo kod te izjave, ona je zapravo spin udbaško-antifašističkih struktura koje su išle za tim da ismiju Milasa kao budaletinu, iako je on zapravo rekao nešto posve drugo: “Za razliku od mnogih ovdje, ja sam živio i radio u Europi. I mnogi misle kako ulazak u Europu odmah osigurava bogatstvo i bolji život. U Austriji, kila telećeg mozga u dućanu košta dvije marke, a tek ćemo vidjeti koliko vrijedi vaš.” Rekao je to raspravljajući o privatizaciji, s mudrim stručnjacima koje je iznjedrio socijalizam, i koji nam kroje politiku praktički od osamostaljenja. Povijest je Milasu dala za pravo: njihov mozak ne vrijedi niti toliko, što se vidi po rezultatima. Refendum ide za tim da se to promijeni. A oni to – ne žele.
No, ako ne stoje dobro s matematikom, ništa bolje nije ni s logikom. Zemljo, otvori se: Vesna Pusić, koja ako se ne varam već 24 godine bez ikakvog razloga sjedi u Saboru, a godinama i u Vladi, rekla je da je “Cijeli referendum osmišljen kako bi jedna osoba ušla u Sabor!”. Dakle, osoba iz stranke koju podupire oko 0,9 % birača, a koja kontrolira jedno 90 % javnih poduzeća, kaže da je novi izborni prag prenizak! Ne, gospođo Pusić, referendum nije osmišljen zato da bi gospođa Markić ušla u Sabor, nego da biste vi iz njega konačno izletjeli! Prođe li prijedlog po kojemu se HNS više neće moći švercati na koalicijskim listama, vi ćete u Sabor moći ući samo kroz dimnjak, kao djed Mraz! Promjene bi kažete “destabilizirale ustavni poredak i politički sustav”? Njega ne treba destabilizirati nego jednostavno ukinuti i sagraditi od nule! Naš politički sustav je najstabilniji na svijetu: nigdje drugdje nije moguće da BDP pada tri godine zaredom, da industrijska proizvodnja i plaće padaju tri godine za redom, a da vlada ostane – stabilna. Da, vaša vlada je stabilna, ali ste zato destabilizirali državu u njezinim temeljima! Vrijeme je da vlade postanu nestabilne, a država stabilna.
Dobro da Vesna Pusić kao argument protiv Željke Markić nije navela i da ima debelu stražnjicu! Za razliku od nje, i njezinih suradnica iz stranke, ministrica Mrak Taritaš i Zlatar Violić, koje valjda bira po estetskom kriteriju, da je ne zasjene! Zašto uostalom one sjede u Vladi i Saboru, tko ih je birao? Tko je glasao za HNS koji ima četiri ministarska mjesta u vladi? Nitko! Da ne govorimo da je svakom čiji mozak košta više od dvije bosanske marke za kilogram jasno da bi Markićka, da je htjela u Sabor, već davno tamo bila.
No, zašto bi? Za razliku od nepismenih i tulavih “pipl mast trast as” zastupnika i bulumente konjokradica i sjecikesa koji tamo sjede, Željka Markić je visokoobrazovana, vrlo uspješna i financijski i na svakom drugom planu, njoj bi saborska plaća bila korak nazad. Žena je navikla raditi i boriti se, ne lezilebariti i čekati plaću. Za razliku od saborske većine, koja bez veza, poznanstava i članstva u političkim strankama, sa svojim znanjem i sposobnostima, ne bi bila u stanju pošteno zaraditi ni plaću trafikantice.
Stvarno, zašto bismo ukidali ovaj divan izborni sustav koji je u Sabor doveo jednog Keruma, jednu Marinu, koji je na mjesto premijera doveo Milanovića? Koji je u Sabor od neovisnosti do danas doveo zbirku redikula, kretena, kriminalaca i freakova koje se ne postidio ni Barnumov cirkus? Pa njima je baš dobro ovako, zar ne. I što sad Markićka nešto muti.
Vjeruje li itko čiji mozak košta više od dvije bosanske marke za kg u priče o tome da u Hrvatskoj ima 4,5 milijuna birača, od 4,2 milijuna stanovnika? Vjeruje li itko Šeksu koji danas kaže da je za referendum potrebno 452 000 glasova, a lani je govorio o 375 000? Pitanje za milijun kuna, koji Šeks laže, onaj od lani ili onaj od ove godine? Ili svaki Šeks laže? Ili svi naši političari lažu?
Reklo bi se potonje. Arsen Bauk je 4. 4. 2013. službeno smanjio broj birača od 4.092.058 na 3.738.708, što je u međuvremenu povećano za dvadesetak tisuća. Kako je Bauku odjednom 10 % od toga 452 000? Čak i da s dijasporom ima toliko birača – a nema – opet ostaje činjenica da zakon ne ostavlja mogućnost prikupljanja potpisa izvan RH, pa stoga nema nikakve pravne logike po kojoj bi se oni mogli ubrojiti. Naravno, Bauk i na to ima odgovor, po njemu, ako se netko iz Australije slučajno zadesio u RH, pa eto, mogao je potpisati. A takve izjave dolaze od stranke koja je godinama gunđala protiv “glasovanja dijaspore”, da bi jednim potezom sve njih, uključujući i davno pokojne koji nikad nisu izbrisani s popisa, aktivirala kao svoje biračko tijelo kako bi spriječila referendum. Do jučer su lagali kako mrtvi glasuju na izborima, što nije moguće jer se ipak morate pojaviti s osobnom kartom, a nju mrtvi nemaju. Pošto ono kila mozga?
Na žalost, niti toliko, sudeći po broju ljudi koji vjeruju režimskoj propagandi pa onako nahuškani reže na Željku Markić. To samo pokazuje kolika je moć medija u Hrvatskoj, i koliko su oni u službi indoktrinacije, a ne informiranja. Da su u službi informiranja, onda bi bar netko od mainstream medija jasno i glasno rekao da bi iz Sabora, ako se prihvati prijedlog inicijative, izletjele strančice koje su u njega ušle samo zato što su trgovale glasovima i našle se na koalicijskim listama, izletjele bi s lista za izbore strančice koje ne mogu prikupiti 3000 potpisa, a ne dobiju niti 0,2 % glasova – takvih je preko pola na listama, izletjeli bi iz Sabora političari koji su ušli na liste zahvaljujući lojalnosti vođi, a ušli bi oni koji se možda i protive stranačkim liderima, koji imaju nešto za reći i napraviti, a ne samo klimati glavom. Ljudi poput Andreja Plenkovića i Tonina Picule bi dobili više preferencijalnih glasova od njihovih nepopularnih stranačkih lidera Karamarka i Milanovića, a to ovi ne mogu sebi i ne smiju dozvoliti. Sabor više ne bi bio puko mjesto klimanja glavama i dizanja ruku, jer bi političari mnogo više odgovarali onima koji su ih i birali, a mnogo manje stranačkim šefovima.
Ako ništa drugo, ovim su se političari posve razotkrili. Naročito Vlado Šeks i Vesna Pusić. Istina, njeno potpuno razotkrivanje je nešto što nitko ne želi gledati, još manje ako se razotkriju i Mrak Taritaš i Zlatar Violić. To ne bismo izdržali. Završnu riječ o tome hoće li referenduma biti će reći hrvatsko pravosuđe, odnosno Ustavni sud. Kako je pravosuđe do sad već pokazalo da je dobrim dijelom udbaška ekspozitura, u taj pravorijek ne treba imati previše povjerenja. U međuvremenu, čak se i mediji poput satiričnog, i Markićki inače nesklonog News Bara sprdaju s matematikom naših političara, pa pišu kako je Bauk izračunao da je u Hrvatskoj u kolovozu bilo 6,5 milijuna birača, računajući i strane turiste, pa bi stoga za raspisivanje referenduma trebalo prikupiti 650 000 glasova.
Autor: Marcel Holjevac/dnevno.hr
