Pravo na pričest
Poštovani, imam pitanje. Naime, moju prijateljicu, praktičnu vjernicu, suprug je nakon 40 godina braka nakon prijevare s njezinom najboljom prijateljicom, ostavio i zatražio razvod. Ona kao razvedena nema pravo na pričest….
Što Vi kažete na tu situaciju?
Hvala na odgovoru.
Tea Ivančičević
Poštovana!
U primjeru vaše prijateljice i suradnice očituje se sva tuga u kojoj se nalaze obitelji, koje su pogođene razvodom. Razvod ne pogađa samo dvoje konkretnih ljudi, koji su do nedavno živjeli pod istim krovom i dijelili život u dobru i u zlu, u zdravlju i bolesti, već se tiče uže i šire ljudske i crkvene zajednice. Razvod za posljedicu ima razorene obitelji i ranjene supružnike, djecu, cijele obitelji.
No, i u takvim tragičnim sudbinama moguće je i potrebno tražiti put, koji vodi k spasenju i svetosti. U slučaju što ga navodite treba razlikovati dvije kategorije u kojima se ljudi mogu zateći, a one su: a) razvedeni i ponovno civilno oženjeni; b) razvedeni (nadodajemo: koji nastavljaju živjeti sami).
Naime iako je razvod braka tragična činjenica Crkveno učiteljstvo oduvijek naglašava da moguće iskusiti utjehu i milost, koju Gospodin daje preko svetih sakramenata. Konkretno, prijateljica koju spominjete može bez ikakvih ograničenja sudjelovati u sakramentalnom životu Crkve (Ispovijed, pričest). Napominjemo, da takva osoba ne živi u grijehu i ne može biti kažnjena zbog tuđeg grijeha.
S druge pak strane razvedeni i ponovno civilno oženjeni ne ispunjavaju uvjete koji se traže za dobivanje odrješenja u sakramentu pokore ili ispovijedi, a dosljedno tome nisu valjano raspoloženi ni za primanje pričesti. Prijašnji crkveni brak takvih ljudi i dalje traje, bez obzira na presudu civilnoga suda. Tek u slučaju proglašenje ništavosti prethodnog kršćanskog braka od mjerodavne Crkve vlasti, mogli bi sklopiti civilni i crkveni brak i ponovno započeti sa sakramentalnim životom. Dakle razvedeni i ponovno civilno vjenčani, te nevjenčani, a koji žive kao muž i žena, ne mogu sudjelovati u sakramentalnom životu crkve. Ukoliko su pak svjesni svoje situacije, pozvani su da je reguliraju. Ako pak imaju “naravne” obveze: zajedništvo života, potomstvo, kućanstvo koje ih veže, mogu na druge načine sudjelovati u djelovanju Crkve.
Na ovu temu pisao je 1998. godine prefekt Kongregacije za nauk vjere kard. J. Ratzinger i objasnio:
Vjernici razvedeni i ponovno vjenčani nalaze se u stanju objektivno suprotnom nerazrješivosti ženidbe;
– ostaju članovi Božjega naroda i trebaju osjećati ljubav Kristovu i majčinsku blizinu Crkve;
– pozvani su da aktivno sudjeluju u životu Crkve, u mjeri u kojoj je to spojivo s njihovim objektivnim stanjem;
– zbog njihovog objektivnog stanja ne mogu biti pripušteni na svetu pričest, niti na vlastitu inicijativu pristupiti stolu Gospodnjem;
– zbog njihovog objektivnog stanja ne mogu vršiti određene crkvene odgovornosti;
– ako se rastave ili ako žive kao brat i sestra, mogu biti pripušteni na sakramente;
– koji su subjektivno uvjereni u nevaljanost svoje prethodne ženidbe, trebaju svoje stanje urediti na vanjskom forumu;
– vjernici razvedeni i ponovno vjenčani ne mogu nikada izgubiti nadu u postizanje spasenja.
U nadi da će ovaj odgovor umiriti vas i vašu prijateljicu iskreno vas pozdravljam!
fra Tomislav Glavnik
Izvor: laudato.hr