DON MARINKO MLAKIĆ: Kraljevstvo križa
Mi kršćani pripisujemo Isusu različite naslove koji pokazuju narav naše vjere u nj. Većina tih naslova vuče korijene iz Sv. pisma. Uglavnom ih je sam Isus o sebi izrekao. On je za sebe kazao da je dobri pastir, kruh života, izvor vode žive, svijetlo svijeta, uskrsnuće, put, istina i život… Ivan Krstitelj mu je dao naslov Jaganjac Božji. Za učenike je bio učitelj, prorok, gospodin, Mesija… Spomenimo i to da su ga protivnici proglašavali huliteljem na Boga, buniteljem naroda, varalicom…, a zvali su ga Nazarećanin, Galilejac, Tesarov sin…
Naslov kralja jedan je od najupečatljivijih koji Crkva pridaje Isusu. Zadnja nedjelja s kojom završava crkvena godina (nedjelja pred nama) posvećena je upravo ovom naslovu: Isus Krist, Kralj svega stvorenja.
Misterij Isusa Krista
Naslovi, slike i usporedbe pomažu nam da jasnije sebi predočimo neku stvarnost, u ovom slučaju misterij Isusa Krista, koju ne možemo precizno i do kraja razumjeti. Njima predočavamo tko je on za nas i kako se mi prema njemu trebamo odnositi. Naša vjera time postaje konkretnija, oblikovanija, smislenija, a onda i snažnija. Međutim, s naslovima, slikama i usporedbama moramo biti oprezni, jer oni nikad do kraja ne mogu iscrpiti sadržaj koji simbolički označuju. Ako ih uzimamo samo površno ili previše doslovno, ako se ne trudimo se zaroniti dublje u smisao koji naznačuju, može se dogoditi da nas dovedu do sasvim krivog shvaćanja onoga o čemu govore. Tako je i s Isusovim naslovima.
Što znači da je Isus Kralj? Otkuda mu takav naslov i što se s njime želi izreći? Jeli to samo metafora ili nešto ozbiljnije? Naslov kralja su Isusu davali drugi, ali i on sam. Taj naslov izazivao je vrlo različite reakcije njegovih suvremenika. Nekad i tragične. Herod ga je tako shvatio kao takmaca pa je dao brutalno pobiti svu djecu u Betlehemu, ne bi li ga se riješio. Ljudi su ga, nakon što ih je čudesno nahranio kruhom u pustinji, htjeli doslovno zakraljiti. A on je pobjegao?! Očito su ga vidjeli kao kralja na njemu neprihvatljiv način. Kada je stigao u Jeruzalem na blagdan Pashe, ushićeno mnoštvo ga svečano dočekalo uzvikujući mu: „Zdravo, kralju židovski!“ Tada se nije otimao. Židovski prvaci upravo su naslov kralja iskoristili da ga pred Pilatom optuže za uzurpaciju rimske vlasti i traže osudu na smrt. Na koncu je Pilat, iako svjestan da je to podmetanje, to i učinio. Osudio ga je na okrutnu smrt razapinjanjem na križ, namijenjenu za najgore zločince. I dao je iznad njegove glave staviti natpis: „Isus Nazarećanin, kralj židovski.“ Da se zna zašto je osuđen!
Krist Kralj
Vrlo je znakovito da je Isus u početku bježao od toga da ga ljudi zovu kraljem, jednako kao i mesijom. Čak je onima koje je ozdravljao branio da o tome pričaju. Kasnije, što se više bližila njegova muka, sve više je to dopuštao. Gotovo groteskno izgleda podatak da je prvi put sam za sebe izjavio da je kralj tek pred Pilatom, već prilično izmučen i ponižen!? Još su čudnije riječi koje je tad izrekao, da njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta!? Međutim, upravo tu se krije odgovor na pitanje kakav je Isus kralj. Sasvim je očito da nije poput zemaljskih vladara koji svojim podanicima gospoduju i drže ih pod vlašću, najčešće nepravedno i silom. Ali to i nije smisao kraljevanja. Što bi trebala biti zadaća jednog kralja? On bi se trebao brinuti za ljude, činiti sve da im osigura mir, pravdu, slobodu i blagostanje. Ako je potrebno, on bi se morao i žrtvovati za svoj narod. Isusu je upravo ta misao bila pred očima kada je sebe nazivao kraljem. On nije htio ljudima upravljati. Nije htio kraljevstvo s krunom, žezlom, vojskom, strahom i trepetom. Nije htio biti kralj na konju, nego na magarcu! Tu pred Pilatom, kad su ga vidjeli onako jadna i nemoćna, nije više bilo opasnosti da ga netko krivo shvati. Patnja i bol daleko više otvaraju dušu k Bogu, nego li veselje koje nas zatvara u samodostatnost.
Isus je kralj koji se do kraja žrtvovao za svoj narod. Pilatov natpis na križu iz osude se pretvorio u proročki navještaj nebeskog kraljevstva, koje započinje upravo tu – na križu. Obećanje raja raskajanom razbojniku potvrđuje da je Božje milosrđe temeljno načelo i zakon neba koji nadilazi sva zemaljska načela i zakone.
Isus je Kralj i njegovu kraljevstvu – vječnom i sveopćem, kraljevstvu istine i života, kraljevstvu svetosti i milosti, kraljevstvu pravde, ljubavi i mira – neće biti kraja!
Don Marinko Mlakić
