IZVRSNA SATIRA: Najveći derbi ipak se igra!
Mario Stanić komentira ‘pravi hrvatski derbi’ – NEKAD VRIJEDAN IGRAČ, DANAS DUHOVIT KOMENTATOR – Mario Stanić ironizira stanje u hrvatskom nogometu. U svojoj novoj kolumni na zanimljiv način komentira najnovije događaje čiji glavni akteri, nažalost, nisu igrači nego netko drugi. Tekst s portala igraliste.hr prenosimo cijelosti.
Ako ste mislili da se najveći hrvatski derbi ne igra, da nije počeo , gadno ste se prevarili. Ako vam je rečeno da je tekma suspendirana do daljneg , da nisu ispunjeni svi uvjeti za odigravanje jer jedna momčad nije izašla na teren, i vi ste u to povjerovali, ispali ste jako naivni…
Da pojasnim: derbi svih derbija, utakmica između Dinama i Hajduka, juga i sjevera – odavno je počela i zapravo nije nikad ni prestala. U kojoj se sad minuti nalazimo, teško je reći, neki kažu – sudačka nadoknada, neki tvrde da su produžeci, dok ozbiljniji i stručniji tvrde da je vrijeme isteklo i da smo na samom kraju… the end.
Bilo kako bilo, ja sam mišljenja da se semafor pokvario i da će se igrati još dugo i dugo, toliko dugo dok glavni igrači ne kolabiraju. Igrači više nisu nogometaši, oni su postali promatrači. Tek sad se skidaju maske i na scenu stupaju pravi igrači. Naravno, to je samo moje mišljenje.
Trenutni rezultat nije bitan, ali ako bas hoćete znati – vode gosti. Da, nula – jedan za bile. Strijelac – a tko drugi nego igrač s brojem 10 – Forcida. S pravom su se bojali i strepili domaćini. Cijele pripreme i taktika domaće momčadi se bazirala na tome da se duplira, blokira , izolira najopasnijeg igrača s brojem 10 –Forcidu. Trener domaće momčadi je upozoravao svoje igrače, ali uzalud. K’o sam vrag je opasan taj Forcida, nije on bezveze kapetan i lider momcadi. Kako mu samo malo vremena i prostora treba! Svi inozemni skauti su složni u mišljenju da takvog igrača jos nisu vidjeli…
‘To majka ne rađa dva puta’, šapuće se u krugu stručnih analitičara. Zub vremena ne ostavlja traga na performanse najvažnijeg igrača Hajduka, sudeći po reakciji još uvijek je mlad i gladan pobjeda. Koji personaliti, kakva drčnost i odlučnost! Nema šta, priznati se mora…
Cijela igra Hajduka ovisi samo o jednom igraču. Budućnost, prošlost i sadašnjost, sve se vrti oko tog momka,kapetana i lidera s desetkom na leđima, Forcide, to je sada svima jasno. Bilo je u Hajduka još opasnih i talentiranih igrača, ali nitko kao ovaj neuništivi Forcida. Sigurno se sjećate velike nade Hajduka, igrača s brojem 8 – Tcanadera. On je stvarno puno obećavao. Imao je nešto u sebi,činilo se da bi uz pomoć njegovih vještih poteza i okretnosti na terenu konačno Hajduk moga biti prvak. Međutim, iz njemu znanih razloga naglo je objesio kopačke o klin. Ostavija Ajduk na cidilu, brale, a to se ne prašta. Sad je pao u totalni zaborav, tu i tamo netko ga spomene, i to je to.
Imali su i plavi top igrače. U njihovim redovima je vedrio i oblačio dugi niz godina najveći hrvatski nogometni autoritet, Kuđman. Kad on nešto na terenu odluči, tako je moralo biti. Veliki zaljubljenik u sport, a pogotovo u nogomet. Svi igrači su ga slijepo slušali i divili se. Ni dan danas se ne zna je li vise volio Hrvatsku ili Croatiu. Lucidnost, kreativnost i promjena imena kluba su krasile njegovu karijeru. Aktivno je sudjelovao u svakoj akciji modrih. Nakon njegove karij- ere neki igrači su pokazali svoje pravo lice i počinje new game,demokratska utakmica na principu autokracije.
Ta tekma još uvijek traje i traje i traje. Trenutno je u redovima modrih najzvučnije ime Sam ić. Polivalentan igrač koji mijenja brojeve na dresu i za kojeg mnogi stručnjaci kažu da je neuništiv. Odlično pokriva teren, igra na više pozicija, dobro se snalazi u prostoru, a kad je pod pritiskom, zna eksplodirati i napraviti grubi start na protivnika.. Naravno da ima sudačku naklonost, jer je dosad trebao biti par puta isključen. Crvenih kartona je zaslužio u karijeri, ali ga nikad nije vidio uživo. Nitko u sudačkoj organizaciji nema snage da mu pokaže put u svlačionicu. Boje ga se suigrači,plaše ga se suci, tepaju ali i razvaljuju ga mediji, podilaze mu najbliži. Sve u svemu, neugodan igrač , strahovito fokusiran na sebe i protivnika. Ne bira sredstva da dođe do gola i zabije protivniku. Izvrsno se u početku slagao s najvećim modrim pojačanjem, golgeterom Fukerom.
Moramo naglasiti da je modra momčad hendikepirana neigranjem čovjeka koji je doveden da bude egzekutor. Jedan od najvećih transfera u Hrvatskoj je pod velikim upitnikom zbog ozljede Fukera, koji čak nije ni na klupi. Iz domaćeg tabora su popriličito tajnoviti i teško je ustanoviti koliko je ozljeda teška i kad će se vratiti na teren.
Zli jezici po gradu pričaju da je moguće kako je Fukera otela zloglasna organizacija UFOEFA i da će kroz koji dan tražiti veliku otkupninu. Svašta se priča, ali ne nasjedajte.
Dok vas uživo izvještavam, moram reći kako je rani gol igrača u bilom dresu s brojem 10 – Forcide, unio nered i pomutnju u domaće redove. Očito je da stari sustav i taktika domaćina više nisu djelotvorni kao prije. Modra momčad se već sad žali da je taj gol bio čisto zaleđe i da se igrač s brojem 10, Forcida, nalazi u nedozvoljenoj poziciji. Uputili su protestnu notu samom vrhu Hrvatskog nogometnog saveza (čitaj – sami sebi).
U Izvršnom odboru HNS-a, kao što znamo, ima raznih igrača. Većina tih igrača je naučila igrati samo u jednom pravcu i ispred jednog gola. Uglavnom su to staromodni igrači bez ideja. Kreativnost, fleksibilnost i inteligencija u igri su njima nepoznanica. Navodno, igrači u Izvršnom odboru HNS-a nemaju karakter, osobnost ili svoje ja. To su uglavnom egoisti, a omiljena njihova pjesma je, pogađate: Ja volim samo sebe, jedinog sebe…. Imaju oni i dobrih osobina , recimo poslušnost iliti lojalnost. Prigovara im se da ne razumiju samu bit igre, ali zbog njihove odanosti trener ih uvijek stavlja u prvu momčad. Teško je izbaciti iz ekipe nekoga od njih jer su kompaktni, čuvaju leđa jedan drugom i dobro simuliraju.
Kad trebaju trenirati – oni razgovaraju, kad treba trčati – oni eskiviraju, kad treba dodavati – oni pucaju i to samo u jednom pravcu. Uvijek napadaju na južni dio terena pod izgovorom da im sunce smeta, ide im ravno u oči i tako je jako da često na treningu znaju nositi sunčane naočale. Svi igrači u Izvršnom odboru navodno vole putovati i jesti na račun kluba. Janjetina, i to pečena, njihova omiljena hrana. Kupili su nedavno sebi novi trening-kamp (Zbilton) kažu da je ekstremno luksuzan (nisam bio, ali tako kažu). Navodno su ti igrači i ta momčad jedini likvidni u ovoj državi i mnogi im zavide upravo na toj činjenici.
Trenutno je veliki pritisak na njima od strane medija, sve oči su uprte prema njihovom taboru. Stisnuti i pomalo u panici jer se očekuje važan potez, oni pozivaju na fair play i razgovor. Sve ove godine su bili nijemi, a sad bi razgovarali. Odjednom su dobili moć govora.
To je ujedno i trenutak gdje započinje novo poglavlje u Hrvatskom nogometu. Dogodilo se čudo neviđeno! Nijemi progovoriše, slijepi progledaše, a neki nestadoše! To be continued…
P.S. Uživo s terena uz sami rub aut linije izvještava vaš reporter Dario Sranjić. Svaka sličnost sa stvarnim likovima je slučajna kao i ovaj tekst koji je slučajno napisan da oraspoloži slučajne navijače koji zalutaju na stadion.
Izvor: igraliste.hr
