PISMO OČAJNE MAJKE: Sin mi postaje pentekostalac
Moj sin (23 godine) se oduševio evangeličkom pentekostalnom crkvom i njihovim naukom. Unazad kratkog vremena odbacio je molitve sv. Brigite i počeo odlučno zastupati nove – protestantske – stavove.
Pokušala sam sinu objasniti da je Majka Božja vazda djevica i da nije imala djece, da se katolici ne mole kipovima nego su kipovi napravljeni da bi vjernici mogli bolje vizualizirati sveca kojega molimo za zagovor… ali sve što kažem ne nailazi na nikakav odjek.
Bila sam kod nekih svećenika sa sinom dok se još nije bio opredijelio za evangeličku pentekostalnu crkvu i on se nije zadovoljio njihovim odgovorima.
Sin mi govori da su tumačenja ove crkve jako zanimljiva, vrlo jednostavna za pratiti, nema dosade i što je najvažnije vrlo uvjerljiva.
Što mi je činiti?
Kako da na jednostavan i njemu prihvatljiv način objasnim sinu da je u zabludi? Što ako se krsti u njihovoj crkvi (iako ima sve sakramente u Katoličkoj Crkvi)?
Srdačan pozdrav uz Božji blagoslov
Poštovana!
Mnogo ljudi, a osobito oni koji više nastoje živjeti vjeru, ima iskustvo trpljenja zbog većeg ili manjeg, vjerskog ili moralnog zastranjenja bliske osobe. Vjerujem i predosjećam koliko je to više teško majci u odnosu na sina.
Jedan sličan primjer iz povijesti Crkve mogao bi Vam služiti kao putokaz.
Sveta je Monika strpljenjem i molitvom nakon 30 godina postigla obraćenje svoga supruga i njegove majke godinu dana prije njegove smrti. Za svoga „nestašnoga“ sina Augustina molila je pak punih 17 godina. Usput je bez prestanka tražila molitvenu podršku svećenika, koji su je pomalo i izbjegavali zbog njezine upornosti u naizgled jalovom naporu. Jedan ju je svećenik tješio riječima: „Nemoguće je da propadne sin tolikih suza“.
Majka je pokušavala Augustina (također uz pomoć svećenika) uvjeriti u istinu, ali je to zbog njegove oholosti i fasciniranosti novim naukom bilo nemoguće. Kada je postao manihejac, sljedbenik krivovjerne sekte, majka ga je, kažu, čak i otjerala ali se kasnije, uvjerena božanskim nadahnućem, ipak pomirila s njime i nastavila ga pridobivati molitvom i vlastitim primjerom. Gospodin ju je, naime, u viziji uputio da s njime bude blaga i strpljiva.
Kako sam već napisao, njezin je napor bio samo naizgled jalov. Gospodin kao da je sabirao milost izmoljenu majčinim vapajima i suzama te ju u pravi čas gotovo najedanput izlio na Augustina. Doživio je obraćenje čije je značenje u kršćanskoj tradiciji usporedivo samo s Pavlovim. Zatim je postao svećenik i biskup, te najveći crkveni otac kršćanskoga Zapada!
Taj put, put svete Monike, preporučam i vama. Krepost kršćanske nade, koja je „pouzdano i čvrsto sidro duse” (Heb 6,19), čuvat će Vas na tom putu od malodušja i podržavati u svim časovima napuštenosti, te širiti Vaše srce u zauzetom iščekivanju ispunjenja Božje volje, a to je da se svi ljudi (pa tako i Vaš sin) spase i dođu do spoznanja istine (usp. 1 Tim 2,3-4).
Molitva, prikazivanje prerpljenih patnji zajedno s Kristovom žrtvom križa u Euharistiji, primjer kreposnoga života, osobito ljubavi prema sinu kao izgubljenoj ovci te prikladno, postupno i nenametljivo obrazlaganje vlastite nade (usp. 1 Pt 3,15) dovest će, uvjeren sam, i u Vašem slučaju do Božje proslave. Dakako, tu je uvijek i slobodna volja svakoga čovjeka, koje uvijek treba biti svjestan i poštivati je.
Pretpostavljam da će milost lakše djelovati na Vašega sina kada nakon nekog vremena splasne oduševljenje jednostavnim odgovorima koje sada dobiva. Produbljujući svoj, ipak kršćanski život (i na tome treba biti zahvalan!), vjerojatno će se susresti s novim izazovima koji će ga učiniti otvorenijim, bilo za Vaše (po svemu sudeći, solidne) argumente, bilo za razgovor sa mnom ili kojim drugim svećenikom ili zauzetim vjernikom.
Što se tiče pravnog aspekta, kanon 1364 propisuje da „otpadnik od vjere, krivovjernik ili raskolnik upada u izopćenje unaprijed izrečeno“. Kan. 1331 određuje što se izopćenome zabranjuje, a gdje je posebno teška zabrana primanja svetih sakramenata. Možda bi spomen tih pravnih pravila mogao utjecati na to da Vaš sin ozbiljnije shvati posljedice svojih čina i ponovno o njima promisli. Ipak, ako se to i ne dogodi, to neka ne bude razlog za malodušnost.
Neka Vas prati zagovor svete Monike, a i sam ću Vas imati u molitvi, osobito tijekom Svete misne žrtve.
BVb,
don Damir
Izvor: Studentski pastoral
