Protuukrajinski nastup F. Williama Engdahla
William Engdahl i Ukrajina
Frederick William Engdahl (Mineapolis, 9. kolovoza 1944.) američko-njemački i prema vlastitim riječima slobodni novinar, povjesničar i gospodarski istraživač. Od 1987. živi u blizini Frankfurta na Majni u SR Njemačkoj.U Zagreb je došao kao gost ovogodišnjeg Interlibera na kojem je predstavio svoju novu knjigu „Uništite Kinu: što Washington čini da obuzda kineski utjecaj u svijetu” objavljenu od strane nakladnika Profil, te je s nama podijelio svoja razmišljanja o svjetskoj i hrvatskoj politici.
Poznati američki publicist F. William Engdahla dao je 16. studenoga 2014. intervju zagrebačkom „Večernjem listu”, a povodom objavljivanja njegove nove knjige „Uništite Kinu”. Ovaj je autor poznat kao žestoki kritičar vanjske politike svoje zemlje i zbog toga je stekao simpatije u mnogim krajevima svijeta, pa tako i u Hrvatskoj.
Nemam nakanu ulaziti u njegove ocjene koje se tiču američke vlade i države, već samo upozoriti na bezrazložno vrijeđanje Ukrajine i njezinog naroda. Navodim ulomak iz intervjua:
Pitanje: „Više ste puta izrazili stav da bi Ukrajini bilo bolje u okrilju Rusije nego Europske unije. Ne želi li Rusija Ukrajinu samo kao strateški teritorij kojim bi štitila svoj interes?”
Odgovor: „ … Ukrajina je danas vreće bez dna. Rusiji to ne treba. Ona je sretna da EU preuzme taj teret. Ali kao što je Putin i rekao nedavno Valdaiju, potencijalni ulazak Ukrajine u NATO od vitalne je važnosti za rusku stvarnost.”
Pitanje: „Veći dio ukrajinskog naroda izrazio je želju da pripadne Europskoj uniji. Nije li to jedina smjernica koju treba poštovati ukrajinska vlast?”
Odgovor: „ Većina Ukrajinaca demokratski je 2010. Izabrala Janukoviča. Koalicija gangstera, neonacista iz stranaka Pravij sektor i Svoboda izvela je državni udar uz pomoć američkog State Departmenta koji je vodila bivša neokonzervativna Cheneyeva pomoćnica Victoria F***K THE EU Nuland (…)
Putin nije svetac i griješi, ali ono što on danas radi obrana je osnovnih ruskih interesa i prema mom mišljenju, njegova jedina opcija. … „”
Plan B. Ova bakica nije sama narisala kartu na kojoj su dijelovi Ukrajine – nazvani „Nova Rusija” – koji se namjeravaju pripojiti „matuški Rusiji”.
Ne želim ulaziti u motive g. Engdahla i njegovu fasciniranost ruskim Predsjednikom, ali dajem si slobodu izjaviti kako je zbog te ljubavi izgovorio nekoliko zlobnih neistina i izvrijeđao prijateljski nam ukrajinski narod.
Prvo: Tvrdnja da je u Kijevu „koalicija gangstera” izvršila državni udar potpuno je promašena i dolazi iz moskovske promičbene centrale. Gospodin nije bio u Kijevu u vrijeme nemira, a ja jesam, gospodin ne poznaje ukrajinski jezik i povijest, dok ja poznajem. Osim toga kao bivši veleposlanik poznajem i unutarnje političke odnose u ovoj zemlji. Engdahla nije kompetentan za takve tvrdnje i čudim se kako se usudio donositi stavove koji ga diskreditiraju kao objektivnog analitičara.
Drugo: nitko ne dvoji da je Janukovič izabran na parlamentarnim izborima. Ali na taj način su izabrani Hitler i Musolini. Januković je vodio politiku uništavanja ukrajinske državne nezavisnosti, gospodarstva, ukrajinskog jezika i kulturne baštine. On je bio pijun u Putinovim rukama i vladao je na taj način, podržavan od kriminalnih gangsterskih skupina s koji je opljačkao zemlju.
Tko je bio u Ukrajini za vrijeme vladavine ovog pijuna morao se upitati: do kada će ukrajinski narod trpjeti toliku diskriminaciju? U Kijevu niste mogli kupiti na kioscima novine na ukrajinskom jeziku, na TV je vladao ruski jezik, a premijer Azarov se javnosti obraćao isključivo na ruskom, odbacujući bilo kakav osjećaj solidarnosti s narodom s kojim živi.
U Kijevu nije izvršen nikakav puč. Zbog masovnog zločina nad demonstrantima koji je Berkut izvršio po naređenju Janukoviča, Putin je shvatio kako je prevršena mjera i svojim je snagama dislocirao Janukoviča na teritorij RF. Nije ga dislocirao u istočni dio zemlje, daleko od demonstranata, npr. u Harkiv, zbog toga što bi ondje mogao i dalje obnašati svoju pijunsku predsjedničku funkciju. Dislocirao ga je izvan Ukrajine kako bi izazvao ustavni vakuum, jer je Ukrajina predsjednička Republika.
Dislociranjem je Janukovićev ustavna funkcija prestala. Vjerojatno se očekivalo da će za Janukovićem krenuti i parlamentarni zastupnici njegove stranke „Regional” i koalicione Komunističke partije Ukrajine. Da se to desilo, tada bi doista Ukrajina bila u rasulu. Na sreću veći dio ovih parlamentaraca ostao je u Kijevu. Nakon vijesti o Janukovićevom bijegu predsjednik Parlamenta (Vrhovne Rade), Turčinov, sazvao je sjednicu na kojoj se dio zastupnika iz stranke Regional proglasio nestranačkima, tako da je dotadašnja većina nestala.
Stranački su klubovi vrlo brzo ustanovili odnos snaga, odnosno oporbene stranke imale su većinu zastupnika. Sukladno Ustavu predsjednik Parlamenta preuzeo je dužnost privremenog predsjednika Države, a također sukladno Ustavu povjerio je mandat za sastav nove Vlade Arsenu Jacenjukuiz stranke Julije Timošenko da sastavi Kabinet.
Ovaj mladi političar u tome je uspio. Kabinet je prihvaćen od strane Vrhovne Rade i zemlja je prebrodila krizu vlasti. Dakle, Putin i Janukovič su kanili izvršiti ustavni udar, a ne demonstranti. Ostalo je povijest: aneksija Krima, izazivanje pobune ruske manjine, stvaranje separatističkih paradržava i krvavi rat protiv legitimne vlasti. Nama u Hrvatskoj ovaj je scenarij odlično poznat.Osim toga, Hrvatska duguje Ukrajini višestruku zahvalnost. Prvo, jer ju je prva od stalnih članica OUN-a priznala kao suverenu državu, a o drugome neću govoriti.
Đuro Vidmarović
Bivši veleposlanik Republike Hrvatske u Ukrajini
PS
Na žalost, uredništvo „Večernjeg lista” odbilo je objaviti ovaj tekst. To samo po sebi govori o stanju duhova u vodstvu ovih novina.
Izvor: hkv.hr
