Strašno je prodati dušu nečastivomu
Mick Jagger vlastoručno je napisao himnu sotoni s amblematskim naslovom: ‘Simpathy for the devil’
Jedan je vehementni vragumil pišući ovih dana o Božićnom koncertu u Vatikanu gdje bi pred papom Franom trebala nastupiti i rock pjesnikinja ili, ako ćete, najveća chanteusse (proto)punka Patti Smith te raspjevana časna sestra Cristina Scuccia, ispleo cijelu kolumnu počinjući od glazbe a svršavajući na temu hrvatskog biskupa koji veliča osuđenog ratnog zločinca spočitavajući mu da ga drži “moralnom veličinom”. Cijela mu je, inače, argumentacija klimava. Ali, vrijeđanje je po običaju, neizbježno.
Njemu su katolibani svi oni koji misle drugačije od njega, jer će s pravom svrstati Micka Jaggera među sotoniste. Ne treba biti nikakav rock kritičar niti teolog pripravnik da bi tu stvari bile jasne kao amen. Uostalom, navedeni je Jagger vlastoručno napisao himnu sotoni s amblematskim naslovom: “Simpathy for the devil”.
“Dozvolite da se predstavim, ja sam čovek od raskoši i ukusa, i tu sam već neko vrijeme, krao sam duše i vjere, i bio sam prisutan kada je Isus Krist grcao u sumnjama i boli, pobrinuo sam se da Pilat opere ruke i zapečati sudbinu… Zovite me Lucifer…”, pjevaju Rolling Stonesi, i tko god imalo razumno zaključuje ne može nego konstatirati kako je njihov frontman očigledno odavno potpisao ugovor s đavlom, ili, ako ćete, prodao dušu nečastivomu. Ako mene pitate, nema strašnije stvari.
No, to je njegova stvar. Svatko sa svojim životom čini što ga volja. Druga je tema što bi netko htio svoje glazbene ukuse prodavati kao poželjne za crkvu i crkvene prostore. Mislim, Hladno pivo, TBF… Kome bi normalnom u Crkvi u Hrvata to padalo na pamet. Svatko, inače, može privatno slušati koga god želi, no, sadržaj pojedinih uradaka spomenutih grupa, nije baš u skladu s onim što se veže uz sakralno.
Po meni ni Marko Perković Thompson i njemu slični rockeri nisu za crkvu i crkvene prostore, pa i kad uglazbljuju verse koje potpisuju biskupi. Sve ima svoje mjesto i prostor, pa tko voli nek izvoli, odnosno, neka u koncertnim dvoranama i na stadionima uživa u glazbi koju preferira.
To da je sam papa Frane zaželio slušati ženu koja pjeva “Isus je umro za nečije grijehe, ali ne za moje…” i časnu koja je prije nekoliko tjedana snimila spot za hit “Like a Virgin” koji je i 80-ih godina, kad ga je Madonna objavila, podigao puno prašine, naročito u crkvenim krugovima, odakle su je optuživali da zagovara promiskuitet i zanemaruje obiteljske vrijednosti, mislim da pokazuje kako su neki iza vatikanskih zidina pomalo izgubili busolu.
I na koncu, zanima me dokle će tobožnje “moralne vertikale” osuđivati biskupa Vladu Košića zato što se usudio biti na dočeku Darija Kordića po njegovu izlasku iz haškog kazamata. Što je Dario Kordić uopće skrivio?! Niti je bio u Vitezu, jer sedam dana nije nikud mogao iz svoje Busovače, niti je tamo uopće održan sastanak na kojem se navodno dogovarao napad na Ahmiće. Incognito svjedok u Haagu povukao je svoj iskaz da je Kordić sudjelovao na tom sastanku, ali sud više nije htio razmatrati njegovo drugo svjedočanstvo.
Kordiću su, pak, nudili prljave nagodbe, na koje on nije pristao. Tražili su od njega da lažno svjedoči protiv Tuđmana i Šuška. Taj isti Haški sud koji, kako vidimo, na slobodu pušta notornog ratnog zločinca Vojislava Šešelja. Toliko o njegovoj vjerodostojnosti.
Nemojte suditi, da ne budete suđeni! (Mt 7,1)
Autor: Ivan Ugrin/slobodnadalmacija.hr
