Sveta Elizabeta Ugarska
Današnja sveta zaštitnica je kneginja Elizabeta Ugarska ili Elizabeta Thürinška. Rodila se 7. srpnja 1207. u Sárospataku (sjeverna Mađarska) ili u Pressburgu (danas Bratislava). Kći hrvatsko-ugarskog kralja Andrije II, udala se sa 14 godina za zemaljskoga kneza (Landgrafa) Ludwiga IV. Thürinškog, s kojim je živjela u sretnom braku. Potaknuta naukom svetog Franje Asiškog i uz potporu svoga muža, posebnu ljubav pokazivala je prema siromasima, gladnima i bespomoćnima, a svoje imanje, skupocjenu odjeću, nakit i ukrase potrošila je pomažući nevoljnicima. Muž joj je 1227. poginuo u križarskom ratu, a nju su protjerali iz dvorca Wartburga (Thüringen) i oduzeli joj djecu. Franjevačka trećoredica, isticala se dobrotvornim radom i u Marburgu (Hessen) osnovala ubožište i svratište, u kojem se do kraja života posvetila njezi bolesnika. Preminula je na današnji dan, 17. studenoga 1231, u Marburgu.
O njoj govore mnoge legende i pripisuju joj se brojna čudesa, poput glasovitog čuda s ružama. Krišom je iz dvorca pod ogrtačem nosila sirotinji u selo hranu, na putu susrela muža, a kad je on začuđen zbog velike izbočine razgrnuo njezin ogrtač, ugledao je tamo veliki buket mirisnih ruža iako je bila zima. Svetom ju je 1235. proglasio papa Grgur IX. Legende o njoj česta su tema likovnih djela (Hans Holbein stariji, Tilman Riemenschneider, Moritz von Schwind i dr.). Zazivaju je prigodom smrtne opasnosti za djecu i zubobolje, a zaštitnica je kršćanskog Caritasa, franjevaca trećoredaca, pekara, prosjaka, prognanika, beskućnika, skitnica, nevjesta, udovica, kneginja, grofica, dobrotvornih društava i djelatnika, osoba ismijavanih zbog pobožnosti, bolnica, sanatorija, čipkarica, lažno optuženih, žitnih polja te mnogih biskupija, naselja, udruga, crkava i kapela diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Jalžabet, Grabić kod Slatine, Jelisavac kod Našica, Subotica-bolnica, Novi Sad).
Izvor: zupajastrebarsko.hr
