Dačić uspoređuje doček Gotovine sa Šešeljevim povratkom, a Mijić se zadržao na Kordiću.

NAKON BIVŠEG GLAVNOG UREDNIKA NOVOG LISTA, SADA I SRBIJANSKI MINISTAR VANJSKIH POSLOVA, BIVŠI GLASNOGOVORNIK MILOŠEVIĆEVE PARTIJE, ISTIČE KAKO HRVATSKA NEMA ŠTO PRIGOVARATI BEOGRADU GLEDE ŠEŠELJA – JER DA JE I ONA SVOJE HAAŠKE OSUĐENIKE DOČEKIVALA U SLAVLJU!

Nakon što nam je prošlog tjedna u svojoj kolumni bivši glavni urednik Novog lista, Mijić, poručio da Hrvatska koja je Kordića dočekala onako svečano, s panegiricima i mnoštvom razdragane publike, nema moralno pravo prigovarati Srbiji na njihovu držanju glede Šešelja, sada je slične stavove iznio i srbijanski ministar vanjskih poslova Dačić. Razlika je jedino u tome što Dačić uspoređuje doček Gotovine sa Šešeljevim povratkom, a Mijić se zadržao na Kordiću. Dakako, i jedan i drugi se prave blesavi i ne spominju uzroke rata i uzroke zločina, pa de facto izjednačavaju agresiju s obranom. Na kraju krajeva, kad se već mora o ovim relacijama govoriti, Šešeljeve poruke i poruke Ante Gotovine ili Kordića su dijametralno suprotne. Oduvijek! Baš kako je bilo i u ratu! No, ta podudarnost stavova bivšeg glavnog urednika Novog lista i službenog Beograda ne čudi, jer ovo nije prvi put da se tako nešto poklopilo. U svakom slučaju njihova logika i pogled na rat, pa onda i na zločine, posve je sukladna. Dačić tvrdi da ”Srbija nema ni milimetar odgovornosti prema Šešelju”! No, takav bezobrazluk se samo od Srbije može doživjeti. Naime, kad Šešelj javno čestita četnicima dan kad su zaklali Vukovar, srbijanski ministar vanjskih poslova misli da u tom trenutku za njega i njegovu zemlju ne izlazi nikakva odgovornost. Ali, i tko da reagira kad je predsjednik srbijanske države bio u vojnim formacijama koje su ovdje ratovale, a premijer je bio desna ruka četničkom lideru Šešelju?

NAKON ŠTO JE TO GODINAMA NAJPRIJE TVRDILA ISKLJUČIVO SRBIJANSKA STRANA, POTOM TEK MARGINALNE UDRUGE ZA ZAŠTITU LJUDSKIH PRAVA, SADA SMO DOŽIVJELI DA JE I JEDAN HRVATSKI SUD DONIO PRESUDU U KOJOJ RAZDOBLJE RATA DEFINIRA KAO ”UNUTARNJI ORUŽANI SUKOB” ŠTO ASOCIRA NA GRAĐANSKI RAT: VRHOVNI SUD JE TAKVU PRESUDU UKINUO, A SUCU ODRŽAO PREDAVANJE!

Evo dokud smo došli! Reagirajući na nepravomoćnu presudu u slučaju Kerestinec, Vrhovni sud je poništio presudu niže instance, ističući kako se u obrazloženju netočno i neprihvatljivo tvrdi kako su optuženici počinili kazneno djelo ratnog zločina tijekom trajanja „unutarnjeg oružanog sukoba”. Naime, postavlja se pitanje što bi to bio „unutarnji oružani sukob”? Prevedemo li ovu tezu na laički jezik, zar se ne može zaključiti da je sud između redova zapravo htio reći da je u Hrvatskoj u inkriminirano doba vladao „unutarnji oružani sukob”, a ne srpska agresija, što je onda prokleto blizu tezi o građanskom ratu? Sud je pažljivo pristupio ovoj temi pa, kako ističe Vrhovni sud u svojoj reakciji, „sud prvog stupnja u nastavku obrazloženja ispravno navodi da je razlika između međunarodnog i nemeđunarodnog oružanog sukoba neznatna, pitanje pravilnosti utvrđenja ove odlučne činjenice svakako je važno i ona mora biti utvrđena na pravilan način”. Hoće se reći da je razlika međunarodnog i nemeđunarodnog sukoba vrlo tanka, no Vrhovni sud ispravno docira nižoj instanci kad kaže da je u doba inkriminiranih djela „već uvelike bio u tijeku međunarodni oružani sukob u svezi s agresijom koja je izvršena na Republiku Hrvatsku…”.

Ali, dokud smo došli kad ovakve notorne stvari Vrhovni sud mora objašnjavati nižoj pravosudnoj instanci? Doista, jedna je stvar ako je trajao rat koji je posljedica srpske agresije pa se u toj situaciji dogodi zločin, druga je stvar ako se ne apostrofira srpska agresija pa se govori o „unutarnjem oružanom sukobu”. Jer, ta definicija „unutarnjeg oružanog sukoba” u osnovi je prastara teza radikalne hrvatske ljevice koju u međuvremenu širi i baštini Documenta, ali i niz drugih nevladinih udruga. Sada smo došli do toga da se i jedna sudska instanca poslužila tom sintagmom, što je zastrašujuća činjenica. Jesmo li na pragu toga da sudovi sude za ratne zločine kao da se radilo o građanskom ratu? Još ne, jer je tu Vrhovni sud kao zadnja crta obrane, ali činjenica da u ovim kategorijama uopće razgovaramo, govori u koju fazu ludila smo mi svi skupa došli!

NAKON SVIH MOGUĆIH MEDIJSKIH UPOZORENJA NA KOJA JE VOJNI VRH ODMAHIVAO RUKOM POKAZALO SE DA SU MEDIJI BILI U PRAVU: REMONT MIG-ova U UKRAJINI JE OBAVLJEN DOISTA KATASTROFALNO, ČINI SE DA JE CIJELI POSAO PLAĆEN UNAPRIJED I SAD SMO NA PRAGU SUDSKOG RASPLETA! ZAŠTO JE MORH UPORNO DEMANTIRAO MEDIJSKA UPOZORENJA I HOĆE LI NETKO ODGOVARATI ZA OVAJ SKANDAL I NASTALU ŠTETU?

Ministarstvo obrane je ipak moralo priznati istinu! Priznali su da je remont naše borbene eskadrile MIG-ova 21 u ukrajinskom zavodu obavljen vrlo loše. Mediji tvrde da je ukrajinskoj strani unaprijed plaćeno 56 milijuna kuna za remont prvih šest zrakoplova, no kako je taj posao loše obavljen sad smo barem naplatiti dva milijuna kuna penala! Pune dvije godine mediji upozoravaju da je odabir ukrajinskog remontnog centra u Odesi katastrofalan potez, da su s tim centrom i druge zemlje koje su svoje letjelice davale tamo na remont imale velikih problema i da nije nemoguće da se iza svega krije prilična korupcija. Sva takva medijska upozorenja sve do sada Ministarstvo obrane je demantiralo! Što ćemo sad? Hoće li netko odgovarati? Sve je faktično počelo prije godinu i pol dana kada je ministar Kotromanović potpisao u Zagrebu s generalnim direktorom inkriminirane ukrajinske tvrtke ugovor za remont zrakoplova. Da nešto nije u redu vidjelo se odmah, jer je Ukrajinac po povratku kući odmah smijenjen zbog skandala s neprijavljenih 600 tisuća eura koje da je nosio u koferu. Ispostavilo se da je to bio novac jednog ukrajinskog krijumčara za kojim su se vukle brojne afere, od kojih su se neke ticale poslova u BiH i u Makedoniji. Naime, na temelju lobiranja iste te dvojice Ukrajinaca i Makedonci su svoje zrakoplove i helikoptere servisirali tamo pa im se jedan u Ukrajini remontirani helikopter srušio i tom prigodom je poginulo 11 ljudi. Izbila je velika afera, za vrijeme procesuiranja tog slučaja uhićeno je devet osoba, a utvrđena je pronevjera od gotovo tri milijuna dolara. Kakva smo mi zemlja, kakve službe imamo kad nitko nije dojavio ministru obrane s kim ima posla?

Naime, taj remontni zavod je nekada uistinu bio prvorazredni centar za remont zrakoplova, ali odavno živi na staroj slavi, napustili su ga najbolji ruski inženjeri i preuzeli su ga suspektni tipovi poput ljudi iz spomenute afere. Unatoč svemu tome, MORH je tvrdio da je njihova ponuda najbolja i zatražio generalni remont i produljenje vijeka trajanja zrakoplova na još deset godina. Ugovor i dogovor je govorio o tome da je svih naših 12 remontiranih MIG-ova do srpnja 2014. trebalo biti u zraku. No, do danas su nam isporučili tek šest zrakoplova. I sad se postavlja pitanje, ako su sve ove relacije bile dostupne odgovornima i ranije nije li i ovdje u pozadini neka korupcijska afera? Kako je moguće da je, unatoč svemu navedenom, ministar obrane ipak potpisao ugovor s dokazano problematičnim Ukrajincima? Kako je moguće da ga u ovih godinu i pol dana nije pokušao raskinuti? Hoće li uopće netko odgovarati za ovu aferu? Kako to da istinoljubivi predsjednik države ne traži istragu? Stotinu pitanja i niti jednog odgovora!

I PRIJE ČETIRI GODINE SMO MOLILI VLAST DA NE RASPISUJE IZBORE UOČI BOŽIĆNIH BLAGDANA, ALI NITKO NAS NE SLUŠA, ISTIČU OVIH DANA HRVATSKI BISKUPI I POSTAVLJAJU PITANJE: KOMU U OVOJ ZEMLJI ODGOVARA UPORNA POLITIZACIJA BLAGDANA?

Crkveni vrh u Hrvatskoj ogorčen je činjenicom da je višekratno upozoravao i predlagao nositeljima državne vlasti da izbjegavaju božićno vrijeme za raspisivanje izbora i da ga nitko nije poslušao. Neki od biskupa ističu da su upravo na božićnim misama znali govoriti o tome, ali da je očito kako ova vlast samo odmahuje rukom na njihove sugestije. Hrvatska biskupska konferencija će se posebno očitovati o predizbornoj kampanji, a odlučila je ne primiti nijednog predsjedničkog kandidata, premda su biskupi u ostvarenju tog naputka posve samostalni. Mogu ga, ali i ne moraju, poslušati. Biskupi tvrde da se određivanjem izbora na ovaj datum zapravo gura u stranu sama svečanost Božića i da se sami blagdani politiziraju. Oni će, dakako, pozvati vjernike da izađu na izbore, ali dobro obaviješteni krugovi ističu kako se upravo dogovara i slaže vrlo oštro priopćenje glede ovog datuma izbora koji je razljutio biskupe.

”PREDSJEDNIK JOSIPOVIĆ I FRED MATIĆ SU 18. STUDENI POKUŠALI NA VRLO GRUB NAČIN ISKORISITITI RADI OSOBNE PROMOCIJE I U KONTEKSTU IZBORA”, ISTIČE GRADONAČELNIK PENAVA TE DODAJE: ”I PROŠLE GODINE JE GRAD BIO ORGANIZATOR, ALI KAD JE GRADONAČELNIK BIO IZ NJIHOVE STRANKE NISU GA PROZIVALI DA ĆE ON BITI KRIV BUDU LI BILE DVIJE KOLONE”!

Sažimajući dojmove nakon ovogodišnjeg obilježavanja Dana sjećanja na žrtvu Vukovara, gradonačelnik Ivan Penava otkriva nam detalje koji uistinu govore o degutantnim potezima na koje je ova vlast bila spremna. Penava najprije logično postavlja sljedeće pitanje: Kako je moguće da se njega unaprijed prozivalo zbog organizacije, i isticalo da će baš on biti kriv dođe li do ekscesa, a prošle godine Sabu nitko živ nije upozoravao da će on osobno biti kriv ako budu dvije kolone? A Grad je isto tako, naravno, bio organizator obilježavanja pada grada! Penava iskreno i prostodušno priznaje da u situaciji kada u grad dođe stotinu tisuća ljudi ne možete dati nikakva jamstva za bilo što. Ali, od njega su se baš tražila takva eksplicitna jamstva! Po njegovim riječima, režimski mediji i SDP-ovi političari su danima ranije palili vatru i potencirali podjelu kako bi onda baš oni koji su to radili glumili vatrogasce i spasitelje mira. Penava je u pravu, upravo je ta uloga spasilaca i vatrogasca bila pripremljena za Josipovića koji je, eto, izašao kao medijski pobjednik iz Vukovara! “Skandalozno je da Josipović Dan sjećanja na žrtvu Vukovara doživljava kao nadmetanje u kojem su dvije strane suprotstavljene… upravo je izjavom o „pobjedi” pokazao tko doživljava Vukovar kao nekakvo bojno polje, gdje postoje pobjednici i poraženi”, ističe Penava. Gradonačelnik ističe i to da je do podjele na kraju došlo, ali na Memorijalnom groblju, te objašnjava da je do podjele došlo zaslugom SDP-ove državne vlasti: “Došli su na groblje prečacem, kroz ljude koje je razmaknulo osiguranje, putem koji nije bio u protokolu. Nakon polaganja svog vijenca pokupili su se i otišli… nisu mogli dočekati da branitelji, hrvatski ratni invalidi, Grad Vukovar polože vijence… Poslije smo saznali da nisu mogli dočekati niti da dođu u Zagreb, nego je Josipović kod samog groblja otrčao pred novinare i proglasio ‘pobjedu'”, reći će vidno ogorčeni gradonačelnik Penava. Dodao je kako je Ured Predsjednika sve napravio kako bi zavadio branitelje te da su predsjednik Josipović i Fred Matić „određenim ljudima netom prije obljetnice podijelii činove i odlikovanja bez obzira na njihove stvarne zasluge u ratu, a mnoge su s druge strane zakinuli samo zato što nisu na njihovoj političkoj liniji”. Penava tvrdi da je premijer Milanović posljednji stigao u krug bolnice od kuda je kolona krenula, da je stao pokraj njega, a nije ga ni pogledao ni pozdravio.

Nakon tri minute neviđene nelagode, Penava je prišao Milanoviću i pozdravio ga, ovaj je jedva pružio ruku i nije progovorio nijednu jedinu riječ! Gradonačelnik Vukovara ističe i to kako ga nitko iz Vlade nije pozvao na ikakav razgovor, premda je gospodarska situacija u gradu jeziva. Dodaje da ima puno pitanja za ministre, između ostalog ministra Vrdoljaka bi pitao kako to da je projekt termoelektrane planiran za Vukovar odvukao u Osijek. Pitao bi ministra Hajdaša Dončića zbog čega ni na jedan njegov upit o davanju u koncesiju Luke Vukovar nikad nije odgovorio. Pitao bi Penava Vladu kako to da u gradu koji je nekada imao 44 tisuće državnih stanova, a danas ih ima upola manje, postoje liste čekanja na državne stanove? Pitao bi Vladu nešto i o „neviđenom uhljebljivanju HNS-ovaca” u Borovu, gdje su „pomeli sav vukovarski kadar u menadžmentu i doveli svoje kadrove iz Osijeka i Zagreba”. Puno bi ih toga Penava pitao, ali nema prilike, jer ga Vlada ignorira, kao Milanović dok stoji uz njega u krugu vukovarske bolnice… Bože, kakva slika i kakva scena! Tko bi vjerovao da ćemo pasti na takve grane…

SJEĆATE SE HAAŠKOG TUŽITELJA GEOFFREYJA NICEA? SADA KAD JE ŠEŠELJ ‘RAZVALIO’ HAAŠKI SUD, ON SAM PRIZNAJE: “HAŠKI SUD SU OSNOVALI POLITIČARI. I NIKADA NISU PUSTILI DA NEOVISNO RADI POSAO. ČINJENICA JE DA SRBIJA UŽIVA NEKE PREDNOSTI KOJE OSTATAK BIVŠE JUGOSLAVIJE NE UŽIVA U SUSTAVU HAAŠKOG SUDA”.

Premda je kao i kompletan Haaški sud za vrijeme njegove realno goleme moći u doba Carle del Ponte tvrdio upravo obratno, da se politika ne miješa u rad Suda, sada kada je priči kraj Geoffrey Nice, haaški tužitelj u slučaju Milošević ističe ono što nikada prije nije htio priznati niti izreći: politika je bila presudna u radu tog suda. On nam otkriva da, po svemu sudeći, Haaški sud Šešelju nije zabranio da javno nastupa niti je od Srbije zatražena pomoć pri praćenju Šešeljevih postupaka! Ako je to istina, onda bi Haaški sud trebalo tretirati kao jednu instancu srbijanskog pravosuđa, jer nema primjera kao u slučaju Šešelj da je nekoga pustio na slobodu, a da se ovako ponašao! Govoreći o srbijanskim povlasticama u radu Haaškog suda, Nice ističe kako je primjerice Kosovo podvrgnuto specijalnom sudu isključivo za kosovske Albance „od kojeg jedinu i najočitiju korist ima Srbija”.

On dodaje: “Kosovo je bilo primorano pristati na takav sud i dopustiti da njime upravljaju osobe koje nisu Kosovari, unatoč činjenici da sve teme koje se sad pojavljuju pokazuju da se njima mogao baviti Haaški sud. Samo stvaranje takvog suda omogućava Srbiji da ističe kako nije postupala gore od Kosova, što je pozicija koja mnoge, ako ne i sve objektivne promatrače, zaprepaštava. Činjenica je također da je Srbija vrlo uspješno skrivala i nastavlja skrivati dokumente”. Dakle, sad smo i to čuli! Ali, nismo ove jednostavne istine koje su se vidjele od prvog dana mogli na početku čuti od slavnog haaškog tužitelja! Sad se mnogi koji su sudjelovali u tom klasičnom političkom reketu, čemu je najčešće služio Haaški sud, distanciraju od njega, prave se blesavi i otkrivaju nam toplu vodu! Svi oni koji su bili ovako kritični u trenutku dok je Haag presudama pisao povijest kakva se nije dogodila i ocrtavao budućnost zemalja kojima se bavio, bili su proglašeni neprijateljima istine i pravde!

Autor: Tihomir Dujmović/dnevno.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save