Večeras na Tjednu sjećanja: Večer domoljubne poezije
Na Tjednu sjećanja večeras imamo dvije predstave: predavanje prof. Jurčevića i večer domoljubne poezije
18 sati – dvorana Sjevernog tornja Sveučilišne knjižnice / – predavanje „Vukovar ’91.: hrvatski nacionalni kriterij“ (predavač: prof. dr. sc. Josip Jurčević)
19.30 sati – dvorana Centralnog bogoslovnog sjemeništa / – Večer domoljubne poezije (nastupaju: Ante Nadomir Tadić Šutra, voditelj programa, Mate Buljubašić, Stipan Medvidović, Katarina Pavičić, Ivica Šušić, Zoran Jurišić, Frano Livajić, Ivan Šarolić, Đurđica Tičinović)
Da bismo osjetili dio ozračja ovog recitala, donosimo vam nekoliko pjesama
SAJMIŠTE 146
Josipu i Danku Zeljku,
stradalima u pokoljima – Ovčara
Kome je suđeno
Znano i neznano vukovarko groblje?
Tko šuti,
dok vjetar u krošnji s pravom
u punom zanosu pita:
Čiji su to grobovi pokriti krvlju?
Zemlja natopljen krvavim ispljuvcima
odgovara:
Ljudi, što vam je?
Ja nisam kriva što nevini janjci
ostadoše bez pastira.
Molim vas: Budite razumni.
Nisam, dosita nisam kriva.
Vjetar: sluša i šuti.
Kiša shvaća njenu trpnju,
i patnju joj kapljama ispire,
ali sve je uzalud.
Muka umjesto da mine i prestane
svakim se trenom sve više javlja.
Tužna je, moj brate, vukovarska majka!
Tko će njene zacijeliti rane?
Ne šuti! Samo ne šuti!
Javi se, neuspavani vjetre…
Javi se, čemu šutnja!
Dragica ZELJKO SELAK
„Ma France – Croatie Je t¨ aime et mort pour Toi“
Jean Michael Nicolier
ALLONS ENFANTS
( USTAJTE SINCI )
U tu hladnu jesen kalendarsku
ostao je sve do samog pada,
na posljednjoj barikadi grada
završio tužnu dramu vukovarsku.
Hodio je, znao kob ga u smrt vodi
na putanji zadnjoj zalazećeg Sunca,
taj je Francuz pravog dječjeg lica
Marseljezu svoju (s)pjevao slobodi.
Tražila mu ruku, sama u samoći
krv dotakla, ružan san usnila
dozivala majka što ga je rodila
krikom, razbijala muk i tamu noći.
On u ime umorenih bez glasa govori
među živim nije ali zato traje,
kad ugasnu zvijezde ne prestaje
sjati, njegov križ nad Dunavom gori.
Frano Livajić
ZVIJEZDO VUKOVARA
Zvijezdo Vukovara !
Prepoznat ćeš ih po rosi ranoj
Koja se jutrima tužnim umiva,
Na ruži rumenoj pored humka njihova
Prije nego ih sunce pomiluje.
Zvijezdo sanjara slobode!
Prije nego ugasiš svoje svjetiljke,
Pomiluj ih nježno.
Da mogu pripremiti dolazak dana,
Pošto su sile mraka potrovane.
Zvijezdo Dunava!
Prinesi molitve djece nebesima,
Čiji su očevi prisilno zamukli
I zemlju im operi
U krvi izvaljanu.
Zvijezdo ponosnih i umorenih!
Njihovu krv, bol i krik
Prinesi u suzama rosnim,
Pa neka ih sunce pozlati i razaspe
Po trgovima umorenoga grada
Neka oživi.
Zvijezdo hrabrosti i dostojanstva!
Ti prospi svoje krijesnice
Da oči mlade izniknu
I vrate gradu blage poglede
Da se u ljubavi umiju.
Mate Buljubašić
MEMORIJALNO GROBLJE
Na kamenim stubama što se dižu prema nebu
Stoji spomenik od bronze s četiri križa od zraka,
Rad akademika Đure Ostoje, Visok ponosan i jak ,
A tako nježan, zelen od patinirane bronze
S četiri otvorena križa, puna mira i slobode,
Okrenuta na četiri strane svijeta.
Oko križeva stotine malih križeva s oznakama grobova
devetsto trideset i osam ekshumiranih tijela iz trinaest grobova
Koji obilježavaju stradalnike Vukovara.
Svaki križ je znak za žrtvu, svaki je u nečijem srcu.
Četiri velika križa od Ljubavi traže mir i spokoj mrtvima,
šumi i nebu, zemlji i vodama, i svima koji dolaze ovdje
da se poklone Bogu pred križem i mrtvima
koji dadoše svoj život za Isusa, slobodu i državu Hrvatsku.
Da se pomole za duše poginulih boraca u Domovinskom ratu
i puste ih da snivaju sa zvijezdama, u miru, u Slobodi,
u Isusu Kristu koji je obećao otkupljenje za sve one
koji vjeruju u ljubav i istinu.
Ivan Šarolić
HUB
