ANTUN BUDIMIR: Za dom spremni!
Protivnici autentičnoga hrvatskoga identiteta u posljednje su se vrijeme toliko osilili i postali bahati da napadaju i pokazuju želju rušiti sve što se ne uklapa u njihovo poimanje novokomponiranoga im hrvatstva. Oni u svojoj slaganosti u svemu hrvatskome vide reakcionarne snage, reviziju povijesti i ugrozu svojoj povlaštenosti. Njihova antropologija ne poznaje obraćenje, milosrđe, kajanje, praštanje, pa u obijesnoj sili s ljudima pune jezovite i hude jame, a u najmanjoj se ugroženosti kriju u mišje rupe i tamo liježu kukavičja jaja. Ukoliko im se ukaže na Jazovku i Hudu jamu, u koje su zakapali žive ljude, nabacuju se drvljem i kamenjem fašizma i antifašizma čime jedno zlo opravdavaju ili napadaju drugim. Sve to oni rade zbog osobne povlaštenosti i koristi što iz nje proizlazi. Teško ih je više i lustrirati, jer su u svojoj perfidnoj mimikriji proleterstvo zamijenili građanstvom, komunizam globalizmom. Tako su im naredili globalni nalogodavci, a oni su naučili slušati internacionalu sve tamo od socijalističke. Časti i principa ionako nikada nisu imali.
To su oni koji su se u ove dane drznuli osporavati prvo bijelo polje na hrvatskom grbu i domoljubni poklič Za dom spremni. Oni nisu neznalice. Oni su suptilni i opaki rušitelji povijesnoga hrvatskoga identiteta na mjesto kojega žele ubaciti povijesne krivotvorine. Žele konstruirati novi hrvatski identitet što najbolje ilustrira praznik neovisnosti. Hrvati ne grade svoj identitet na neovisnosti o bilo kome, jer identitet imaju od mirovnoga sporazuma s papom Agatonom, u vladanju kneza Trpimira, pismu blagoslova Ivana VIII., Tomislavovom krunjenju, Zvonimirovoj prisezi, u antemurale Christianitatis, narodnom preporodu 19. stoljeća s Antom Starčevićem, obnovi hrvatske države u 20. stoljeću što za nju blaženi Alojzije Stepinac reče: Ja bih bio ništarija kada ne bi osjećao bilo svoga naroda. Amerikancima je bit identiteta neovisnost od Engleza, a Hrvatima su Srbi i Jugoslaveni usputno zlo, jednako kao i Ugri, Mlečani, Turci i Austrijanci. Na svom višestoljetnom nacionalnom povijesnom hodu Hrvatima ništa ne znači neovisnost i razdruživanje s Jugoslavijom. Iz jednostavnoga razloga, jer s njom nikada nisu ni bili združeni niti o njoj ovisni. U njoj su bili utamničeni! Hrvati suverenost i državnost imaju u svome Saboru sve od Pacta conventae. U Domovinskom ratu izborena sloboda za autentični nacionalni ponos i identitet ne smije biti prodana u bescjenje u miru.
Takvi, što nas u miru demoniziraju zbog domoljubnoga Za dom spremni i žele rušiti spomenike s prvim bijelim poljem, početkom su se 90.-ih pred velikosrpskom agresijom uvukli u mišje rupe i gurnuli za dom spremne s prvim bijelim poljem da ih zaštite i spase. Nisu tada optuživali drvljem i kamenjem zbog fašizma, nego su za dom spremne Hrvate prepustili antifašističkoj i fašističkoj srpskoj nemani. Uostalom je velikosrpska agresija na kraju 20. stoljeća dobrim dijelom programirana, kontinuiranim lažima o genocidnosti Hrvata i umnažanjem navodnih hrvatskih žrtava tijekom Drugoga svjetskoga rata, za jugoslavenskoga vladanja današnjih napadača na hrvatske simbole. Potvrdu prethodne tvrdnje pronaći će svaki pažljivi gledatelj scenskoga prikaza škabrnjske golgote ‘Oči koje pamte’, a premijerno ih je u okviru Benediktovoga Tjedna sjećanja na Vukovar i Škabrnju izvela KUU Sv. Kliment u Splitu ove godine. Velikosrpska je agresija značila smrt svim nesrbima, a ne smo za dom spremnima Hrvatima. Siniša Glavašević je najbolji primjer.
Tko to onda danas mora sačuvati hrvatsku slobodu što je izboriše branitelji i dragovoljci u Domovinskom ratu? Nekada bi se to reklo učenjaci i muževi od pera, a sada su to intelektualci i ljudi od tastature. Neće valjda slobodu hrvatskih branitelja prodati u bescjenje, jer će onda morati rušiti, uz nacionalni identitet, i krov crkve sv. Marka. Oni se danas moraju staviti u prve redove kao što su se branitelji stavili 1991. godine ne kalkulirajući o mogućim posljedicama. Branitelji i dragovoljci su stali na branik Domovine znajući da je izglednija smrt, nego život. Napose su toga bili svjesni dragovoljci što su se borili u HOS-u na svim bojišnicama. Poglavito je to važilo za Vukovar gdje su raspoređeni na Sajmište, a dio ih kasnije poslan u Bogdanovce. O njihovoj nevjerojatnoj hrabrosti i požrtvovnosti svjedoči danas suborac im Damir Markuš. Svi su hrvatski dragovoljci, i ne samo oni, stupali uz pozdrav Za dom spremni koji se ponosito vijorio na HOS-ovoj zastavi. Nitko ih tada nije napadao niti optuživao. Skriveni u mišje rupe u vrijeme kad je trebalo za dom biti spreman, ispuzali su na svjetlo dana kad su HOS-ovci i svi ostali branitelji porazili agresore i omogućili mir čak i štakorima. Kako se uopće usude u pitanje dovoditi prvo bijelo polje i spremnost za dom?! Kada bismo povukli paralelu s Izraelcima to bi bilo jednako kao zabraniti zakletvu: Masada više neće pasti.
Izvor: vjeraidjela.com
