Započnimo dan molitvom (petak, 21. studenog)
Božja prisutnost
Moja duša čezne za tvojom prisutnošću, Gospodine.
Kada usmjerim misli prema tebi,
pronalazim mir i spokoj.
Sloboda
Pokušat ću bar nakratko zaboraviti sve brige i probleme
koji me možda muče u ovom trenutku.
Sve svoje brige stavljam u Božje ruke – barem nekoliko minuta dok traje ova molitva.
Svjesnost
Znam da me Bog voli bezuvjetno.
Zato iskreno promatram prošli dan, događaje i doživljaje.
Postoji li nešto za što bih trebao biti zahvalan? Onda ću zahvaliti.
Nešto za što se osjećam kriv? Onda ću moliti za oproštenje.
Riječ Gospodnja
Mt 12,46-50
Dok Isus još govoraše mnoštvu eto majke i braće njegove. Stajahu vani tražeći da s njime govore. Reče mu netko: “Evo majke tvoje i braće tvoje, vani stoje i traže da s tobom govore.” Tomu koji mu to javi on odgovori: “Tko je majka moja, tko li braća moja?” I pruži ruku prema učenicima: “Evo, reče, majke moje i braće moje! Doista, tko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka.”
Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Mogu li zamisliti ovaj prizor? Isusova obitelj i rođaci došli su dok je on govorio. Isus koristi prigodu da proširi skupinu sretnika. On ne umanjuje obiteljske veze, nego ih proširuje.
Mogu li se zamisliti da stojim među Isusovim učenicima dok rukom pokazuje na njih?
Razgovor
Zamjećujem li svoje reakcije dok molim uz Božju riječ?
Je li ona za me izazov, utjeha ili mi je odbojna?
Dok zamišljam Isusa kako sjedi ili stoji kraj mene,
u povjerenju, kao najboljem prijatelju, govorim mu o svojim osjećajima.
Zaključak
Zahvaljujem ti, Gospodine, za svaki poticaj koji si mi darovao dok sam molio nad tekstom sv. Pisma.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.
Izvor: prostorduha.hr
