Započnimo dan molitvom (srijeda, 12. studenoga)
Božja prisutnost
Zastajem na tren, svjestan da je Bog tu.
Razmišljam kako sve oko mene,
zrak koji udišem, cijelo moje tijelo,
titra Božjom prisutnošću.
Sloboda
Malo je ljudi koji shvaćaju
što bi sve Bog mogao učiniti s njima
kada bi se predali u njegove ruke
i dopustili da ih oblikuje njegova milost. (sv. Ignacije)
Molim za milost potpunog predanja Božjoj ljubavi.
Svjesnost
U prisutnosti Stvoritelja koji me ljubi,
iskreno promatram doživljaje proteklog dana,
vrhunce, dna i onu svakodnevnu osrednjost.
Mogu li uočiti gdje je Bog bio prisutan u svemu tome?
Riječ Gospodnja
Lk 17,11-19
Dok je tako Isus putovao u Jeruzalem prolazio je između Samarije i Galileje. Kad je ulazio u neko selo, eto mu u susret deset gubavaca. Zaustave se podaleko i zavape: “Isuse, Učitelju, smiluj nam se!” Kad ih Isus ugleda reče im: “Idite, pokažite se svećenicima!” I dok su išli očistiše se.
Jedan od njih vidjevši da je ozdravio vrati se slaveći Boga u sav glas. Baci se ničice k Isusovim nogama zahvaljujući mu. A to bijaše neki Samarijanac. Nato Isus primijeti: “Zar se ne očistiše desetorica? A gdje su ona devetorica? Ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?” A njemu reče: “Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!”
Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Koliko dugo traje zahvalnost? Dok su bili bolesni od gube, gubavci su vapili ”Isuse, Učitelju, smiluj nam se!” No kad su ozdravili brzo su zaboravili da su bili bolesni i zaboravili su reći hvala.
Gospodine, i ja često činim isto, hodajući i tražeći nešto, oglašavajući svoje potrebe, tražeći sućut. I kad mi netko pomogne ne shvaćam to ozbiljno i ne zamaram se reći hvala.
Bio je to stranac, Samarijanac, koji se potrudio vratiti k Isusu i postao ikona zahvalnosti. Drugih devet otišli su na piće misleći da pomoći posao učitelja/doktora/iscjelitelja. Gospodine, iskusio sam dobrotu tijekom svoga života – bilo je ljudi kojima sam zahvalio na velikoj usluzi koristeći uzvišeni govor – da im nikada to neću zaboraviti, no moja se zahvalnost pomalo hladi. Neka mi pred očima budu dobročinstva koja sam primio kako ih nikada olako ne bih zaboravio.
Razgovor
Gospodine, znam da riječi nisu potrebne kada se obraćam tebi.
Ti gledaš u dubinu moga srca.
Poznaješ moje želje i potrebe.
Stavljam se u tvoje ruke.
Zaključak
Zahvaljujem ti, Gospodine, za svaki poticaj koji si mi darovao dok sam molio nad tekstom sv. Pisma.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.
Izvor: prostorduha.hr
