Započnimo dan molitvom (subota, 15. studenog)
Božja prisutnost
Stat ću na trenutak
i razmisliti o Božjoj životvornoj prisutnosti
u svakom dijelu moga tijela, u svemu oko mene,
u čitavom mome životu.
Sloboda
Zdepasto i grbavo deblo drveta nikada ne bi povjerovalo
da može postati statua, zadivljujuće umjetničko djelo,
i nikada se ne bi podložilo dlijetu kipara,
koji svojim genijem proniče što sve može načiniti od tog debla. (sv. Ignacije)
Molim za milost da se dadnem oblikovati rukom svoga ljubljenog Stvoritelja.
Svjesnost
Pitam se, što danas osjećam u sebi?
Jesam li možda umoran, pod stresom ili izvan forme?
Ako išta od toga postoji u meni,
mogu li pokušati odbaciti te brige koje me uznemiruju?
Riječ Gospodnja
Lk 18,1-8
Kaza im Isus prispodobu kako valja svagda moliti i nikada ne sustati: “U nekom gradu bio sudac. Boga se nije bojao, za ljude nije mario. U tom gradu bijaše i neka udovica. Dolazila k njemu i molila: ‘Obrani me od mog tužitelja!’ No on ne htjede zadugo. Napokon reče u sebi: ‘Iako se Boga ne bojim nit za ljude marim, ipak, jer mi udovica ova dodijava, obranit ću je da vječno ne dolazi mučiti me.'”
Nato reče Gospodin: “Čujte što govori nepravedni sudac! Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu sve ako i odgađa stvar njihovu? Kažem vam, ustat će žurno na njihovu obranu. Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?”
Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Gospodine, zbunjuješ me. Čujem kako mi kažeš da ustajem u molitvi, da usrdno molim Boga dok se ne umori od mene. Kažeš da će ubrzo donijeti pravdu. Ali onda razmišljam o dobrim ljudima koji trpe zbog gladi, ebole, gubitka djece, bolesti i smrti iako se mole Bogu. Na um mi padaju i Židovi iz Auschwitza koji su pjevali psalme idući u plinske komore. Postoji vrijeme kada nam se odgađa pomoć.
U vremenu kao što je ovo sjećam se tvoje muke i agonije u Getsemanskom vrtu. Bio si suočen s tamnim i naoko praznim nebom, a ipak si ostao vjeran. Drži me uza se.
Razgovor
Svjestan da sam još uvijek u Božjoj prisutnosti,
zamišljam Isusa kako stoji ili sjedi do mene,
i govorim mu sve što mi je na pameti, što mi je u srcu,
kao prijatelj prijatelju.
Zaključak
Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.
Izvor: prostorduha.hr
