ANTUN BUDIMIR: Freud, Kinsey i kosturi u školama
Što se radi od hrvatskoga školstva prosječan hrvatski čovjek i ne pita, jer pritisnut nedaćama, što ih kao na pokretnoj traci producira Milanovićeva Vlada, nema daha čak ni za površan pogled na sadržaj i mjere kojima filuju i klešu njegove potomke. A morao bi krenuti od početka. Najprije bi si roditelji trebali posvijestiti dužnost i pravo da skrbe i odgajaju svoju djecu. Potom činjenicu da su oni delegirali školu da odgaja njihove djecu u vrijednostima što ih oni dijele. Te da tu delegiranost u svakom trenutku mogu povući ukoliko škola učenicima nameće ono što roditelji ne podržavaju. Problem je što prosječan čovjek i roditelj podsvjesno drži kako se u hrvatskim školama posreduje učenicima samo ono što je u skladu s njihovim vrijednostima. Morat će se navikavati na osobnu zauzetost da bi to tako i bilo, jer sekularističke vlasti globalno, a hrvatska kukuriku koalicija osobito, općenito obezvrjeđuju temeljne ljudske vrijednosti, a promiču lažna, umjetna i destruktivna prava i vrijednosti. Čak i djeci školskoga uzrasta.
Tome osobito služe dva kostura što ih je u hrvatske škole položio Jovanović, a sada ih balzamira i sprema za animaciju ministar Vedran Mornar. U hrvatske škole uvedeni kosturi imenom ZO i GOO planiraju se postupno obložiti sadržajem u skladu s new age načelom o novoj ljudskoj naravi u kojoj ne postoji dobro i zlo. Pri tom će se služiti infrastrukturom socijalističke internacionale, a sve kako bi kod novih generacija konstruirali potpuno novu paradigmu s ciljem promjene poimanja antropologije i aksiologije. U prvom su koraku zadovoljni i polaganjem kostura. Poslije će ga lijepiti, među inim, seksualnim sadržajima bez ikakvih kriterija sukladno iracionalnom načelu, proglašenom od pojedinaca s urođenim seksualnim devijacijama, da na području ljudske seksualnosti ne postoji pogrešno ponašanje. Takav je stav prvi zastupao Kinsey, a sada se kroz školski sustav raznovrsna nastranost želi legalizirati. Takav je proces već prošao njemačkim školama, a rezultat mu je bio nametanje adolescentima osjećaja zakinutosti ukoliko nisu bar iskušali homoseksualnost. Što bi značilo takvo načelo, da na području ljudske seksualnosti nema pogrešnoga ponašanja, u dimenziji snage i da svatko ima pravo činiti što njemu čini ugodu? Najbolje svjedoči pornografija i sado-mazohističke skupine, jer su seksualne perverzije uvijek povezane s nasiljem u obliku dominacije ili permisivnosti.
ZO ima za cilj promovirati seksualne devijacije, a ovakav GOO dati takvoj devijaciji legalitet. Legitimitet nikada neće dobiti jednako kao ni komunistički i nacistički zakoni. U konačnici takvi ciljevi idu protiv svrhe evolucije produljenja vrste i nastavka ljudske povijesti. Novim se generacijama u školi mora prenositi samo sveukupnost ljudskih dobara iz dosadašnje povijesti kako bi na tom temelju osigurali daljnji napredak i opstanak ljudske vrste. Osobno je seksualno nagnuće s evolucionističkoga aspekta potpuno nebitno. Budući da samo heteroseksualnost osigurava produljenje vrste ona ne smije biti dovedena u pitanje i ne smiju joj se promovirati „konkurencija“. Heteroseksualnost ne ulazi u suverenitet slobodnoga izbora, jer ona omogućava život bez kojega nema slobodnoga izbora. Odnosno pretpostavka je slobodnoga izbora. Čovjek nije sposoban osigurati pretpostavke svoga postojanja, nego se u njima nalazi ili s kršćanskim osjećajem zahvalnosti za dobivenu misiju ili s egzistencijalističkim osjećajem rezignacije zbog bačenosti u besmisleno postojanje. Osobni izbor u kakvom će obliku seksualnost netko živjeti može doći u obzir tek u zrelo seksualno doba. I tada samo za njega osobno, a ne u smislu zajedničarskoga promoviranja, jer je očito samo heteroseksualnost sukladna biologiji i fizici, a sve je drugo devijacija bez potrebe pozivanja na bilo kakav moral.
Zadaća je društva kao zajednice uvijek bila da zaštiti pojedinca od izvanjske ugroze, ali i od njega samoga, odnosno njegovih devijantnih sklonosti. Počevši od najmanje obiteljske jedinice, preko nacionalnoga društva do cjelokupnoga globalnoga čovječanstva. Primarnu je zadaću zajednica izvorno imala, a i danas je mora imati, u osiguravanju svoga daljnjega egzistiranja, ali i egzistiranja svojih pojedinih članova. U ime svoje dobrobiti i dobrobiti svakoga svoga pojedinoga člana zajednica je uspostavljala potrebna pravila i zabrane. Čovjek se pojedinac u prosjeku teško može othrvati svom intimnom destruktivnom nagnuću. Zato na mjesto njegove nedostatne volje stupa na snagu pravilo zajednice onemogućujući pojedincu prigodu za autodestrukciju. Takva je zaštitnička uloga zajednice i društva došla na crnu listu u psihoanalizi Sigmunda Freuda. U naše se vrijeme općenito proširila percepcija da pravila i standardi zajednice nametnuti pojedincu u njemu stvaraju osjećaj krivnje, koja da je glavni uzročnik depresije. Prognan je razboriti i odmjereni superego, dakle pravila zajednice. Racionalnom se egu sada propisuje zadaća, dakle opet pravila, da zaviri u područje libida i akceptira njegova iracionalna nagnuća. Sav je smisao racionalnoga čovjeka, u društvu prožetom psihoanalizom, da zadovoljava animalne prohtjeve ida. Takav pojedinac u vlasti ida ne priznaje nikakve zakone, a ugoda je vrhovna vrijednost. Zato što ugoda u ravnoteži drži svu njegovu energiju koja dolazi iz ida. Dakle, psihički je zdrav pojedinac samo onaj koji čim dulje i potpunije zadovoljava prohtjeve ida.
Između zabrana što su postojale stoljećima, a u naše su dane dokinute, ističu se klađenje i kockanje. Određeni broj pojedinaca u kockanju i klađenju doživljava ugodu. Takvim aktivnostima možda kratkoročno i drže psihičku ravnotežu ida, ali iskustvo pokazuje da je šteta prouzročena kockanjem nemjerljivo veća od psihičke napetosti pojedinca. Legalizacija klađenja i kocke upropastila je neusporedivo veći broj pojedinaca i obitelji, nego što bi bio problem osjećaj krivnje nekoliko pojedinaca. Legalizacija ništa nije promijenila u biti poroka na njihovoj štetnosti za pojedinca, a time posljedično i za zajednicu. Dapače, legalizacija poroka omogućava ubrzano uništavanje brojnih pojedinaca i slabi zajednicu. U jednom trenutku dosegnuti kritični broj uništenih pojedinaca dovodi do urušavanja zajednice.
Do čega će dovesti ovakav ZO i GOO? U početnom periodu do uništenja sve većega broja pojedinaca. Na kraju i do rasapa društva ukoliko se ljudi, kojima je stalo do dobra, na vrijeme ne aktiviraju i ne spriječe ovako otvoren put u propast uz tako podmukla obrazloženja. Roditelji su prvi prozvani i pozvani, jer se radi o njihovoj djeci. Opravdana je upitanost: Želi li se hrvatsku djecu kroz škole osposobljavati za život ili pripremiti kao mladu robu za nastranosti u krevetu?! Put je otvorio Freud. Utabao Kinsey. Dugu su nam ukrali! Što je brana potopu?
Autor: Antun Budimir/vjeraidjela.com
