Gdje je milicija? Križari u invalidskim kolicima zastrašuju antifašiste i naprednu omladinu
Tomislav Klauški, vidoviti kolumnist Indexa, 24sata i sličnih portala, uvijek me iznova podsjeti na Trockog i njegove legendarne “intelektualne proletere”. Kao što sam već rekao, Tomislav je prije svega vidovit. On je onako liberalan, napredan i progresivan vidio jeziv prizor. Ne jedan nego dva najjezivija prizora u “postratnoj Hrvatskoj”. Kao da smo u Alabami.
Na ulicama našeg liberalnog, pastoralnog, srednjoeuropskog Zagreba pojavio se KKK-an. Bilo ih je i na Trgu Maršala Tita. E, da je Maršal živ… mašta naš Tomica. I k’o kroz Božje trube, dramatično i zlokobno odašilje poruku hrvatskoj progresivnoj lijevoj javnosti: “Tisuće prosvjednika s crnim kukuljicama i bijelim križevima prodefiliralo je jučer od šatora u Savskoj do Trga bana Jelačića i zaprjetilo odlaskom na Markov trg. Onda jezovita poruka: “Kad budemo išli, netko će morati otići!” poručile su vođe povorke. Starom željeznom demokrati Klauškom zaiskri u očima. U stara dobra vremena te KKK-anovce bi narodna milicija najprije dobro ispendrečila, pa nakon toga u apsanu. Tko je vidio tako plašiti zadovoljni narod.
Tomica je očito upregnuo sav svoj raskošni novinarski antitalenat da nam opiše “stravu u ulici Brijestova” pa kaže: “Crne kukuljice s bijelim križevima, blokiran promet, šokirani prolaznici, uplašena vlast koja se pravi da se ništa ne događa, prijetnje odlaskom na Markov trg i rušenje vlasti, sve je to dio podizanja atmosfere.” Na kraju nešto što podsjeća na mudre izreke: “A što je u ovoj zemlji moćnije od bijelih križeva na crnim kukuljicama?” Tomica, kao i nekad njegov voljeni Maršal, vidi unaprijed. U daljinu. Tako je sad vidio bijele križeve i crne kukuljice. Izrezao sam i neke sličice, ali ni jedne jedine kukuljice. Ako znamo da je pojam kukuljice dio plašta spojen s pokrivalom za glavu, a sve zajedno služilo je da se ne otkrije lice i identitet osobe. Međutim, Tomica, iako nije vidio kukuljice niti je itko od opasnih tipova bio zakukuljičen, zna da će uskoro doći i kukuljice i maske. Ali maske će pasti! K’o što je sad skliznula niz liberalno i progresivno lice našeg Klauškog. Sav se tresući od opravdanog jezivog straha koji je doživio, naš Tomica nadnaravnom snagom liberalne volje nastavlja: “Ništa manje jezovito nije bilo ni iste večeri na HDZ-ovu skupu povodom godišnjice smrti Franje Tuđmana.” Ono što je govorio Tomislav Karamarko Klauškom je: “zvučalo kao sikronizacija križarskog pohoda kroz centar Zagreba.” Evo vidoviti i progresivni novinar nanjušio je križare na Trgu maršala Tita. Tomica je u pravu! Zar smo na demokratskim izborima birali sposobnu i nekorumpiranu vlast da nam se sad vraćaju križari i KKK-lanovci? Tomica se i danas još trese”! Tresem se i ja, ali od smijeha! Zamislite u 21. stoljeću slušati ovako zastrašujuće poruke: “Idemo na Markov trg…” Pa gdje je milicija, pardon, kako se to sad kaže policija, gdje su specijalci?! Križari u invalidskim kolicima zastrašuju antifašiste i naprednu omladinu. Ali kod pravih, istinskih demokrata nikad ne nedostaje dobrih ideja.
Alter ego našeg Tomice je gradski vijećnik Ploča i dopredsjednik SDP-a Toni Zmijarević. On je na svom Facebook profilu dao zlata vrijednu ideju. Kaže boljševička zmija koja gmiže Lijepom našom: “Nadam se da sutra u Vukovaru neće trebati opet braniti Hrvatsku od nekih koji stavljaju prepreke i balvane (Bože, zar opet…) te licitiraju domoljubljem i žrtvama na vlastitu, naravno materijalnu korist pod krinkom hrvatstva. Da vlast ima muda lani ih je trebalo ispendrečiti bez pardona.” E, moj Toni! Ti si turom u Pločama, a glavom u demokratskom socijalizmu kad je batina imala samo jedan kraj. Što nisi došao u Vukovar s pendrekom u jednoj ruci, a s bejzbol palicom u drugoj pa pokazao vlasti k’o ima muda! To bi bio zaista mudar potez. Iako nekako mislim da bi ti bio mudar jedino da si na muda flomasterom na kraju dopišeš slovo “R”.
Klauški indirektno, a Zmijarević direktno, sanjaju pendrek koji je izašao iz raja. Međutim, dr. Mirjana Kasapović ima nešto rafiniranije zamisli, a što priliči kumi našeg Predsjednika i sveučilišnoj profesorici. Kaže gospođa profesorica: “Referendumi često stvaraju “tiranske ishode” većine nad manjinom.” Naravno, nije mi ni na kraj pameti pametovati nad mislima jedne profesorice elitnog Fakulteta političkih znanosti. Ne želim profesoricu ni zamarati bezličnim čl.3 Ustava RH o tome da vlast izvire iz naroda kao i slične gluposti koje su za prof.dr. Mirjanu samo obična crna slova na bijelom papiru. Nešto k’o i bijeli križevi na kukuljicama pripadnika većine koji priželjkuju “tiranske ishode.” Profesoricu lagano živcira što kod nas referendumi navodno niču ko gljive nakon kiše. A gljive, zna profa, često mogu biti otrovne. Naročito za manjine i ljudska prava. U programskoj političkoj analizi profesorica Kasapović nas upoznaje s praksom u Kaliforniji i Švicarskoj. Tako doznajemo da je u Kaliforniji od 1990. do 2000. g. održano 137 referenduma, a u Švicarskoj u istom razdoblju 76 referenduma. Usporedite to sa brojem referenduma u RH koji niču k’o gljive nakon kiše. Ako je to točno, onda u Kaliforniji i Švicarskoj neprekidno i bez prestanka pada kiša. Profesorica naravno odmah nudi praktično i demokratsko riješenje iz Kalifornije. Naime, u sunčanoj Kaliforniji kišu referenduma može u red dovesti sud. On može jednostavno referendum poništiti. Živio sam u San Franciscu skoro 6 godina. Ne sjećam se ni jednog slučaja da je sud poništio ijedan referendum. Ali našoj se naprednoj, liberalnoj i demokratičnoj profesorici to sviđa! Građani imaju ustavno pravo na neposrednu demokraciju. Referendum uspije. Većina trlja žuljevite ruke zbog tiranskog ishoda, a Općinski sud, recimo u Zlatar Bistrici, odmah poništi takav referendum. Poništi, a da suci nisu ni pipnuli pendrek i bejzbol palicu. Profesorici je golub listonoša donio pismo iz Švicarske iz kojeg proizlazi da se tamo otvara stručna i politička rasprava trebali uvesti sudsku zabranu referendumskih odluka.
Čitam kako naš mladi i simpatični predsjednčki kandidat Ivan Vilibor Sinčić poručuje: “Bude li potrebno, spreman sam na referendum kojim bismo se vratili na polupredsjednički sustav”. Kasno, Vili, sine! Ako se prihvate prijedlozi dr. prof. Mirjane Kasapović onda će ubuduće svaki referendum već unaprijed imati svog suca. Onda nek’ se raspisuju referndumi do mile volje jer mi smo barem po nečem dostigli Kaliforniju!
Sinopsis za nastavak filma “Dogodilo se u Hrvatskoj” se piše. Scenarist Klauški obrađuje dio u kojem narodna vlast rastjeruje opasne invalide koji šire jezu među građanima. Toni, zvani Zmija, brine o vrsti i težini pendreka koji će dići dramaturgiju u završnim scenama. Profesorica sa FPZ-a piše o scenama u kojima vidimo većinu koja nakon “tiranskih ishoda” otvara plavu sudsku kovertu u kojoj piše: zaboravite na referendum više…
Monitoring nad Hrvatskom je ukinut jer su svi važniji hrvatski branitelji, zbog kojih je monitoring i bio uveden, sad pod državnim monitoringom – onim kroz rešetkasti prozorčić na masivnim vratima.
U predizbornoj kampanji ništa se ne može sakriti. Prof. Kujundžića seciraju k’o da je u dvorani za operacije. Svima smeta njegovo ogromno bogatstvo. Jutarnji 11. prosinca o. g., objavljuje na dvije strane imovinske kartice predsjedničkih kandidata. Navodno samo onih ozbiljnih. Najbogatiji je Josipović. Slijedi ga Kolinda, a brončana medalja pripala je Kujundžiću. Očekuju se nove emisije na “Bujici”, nova otkrića u Večernjaku o basnoslovnom bogatstvu autsajdera Kujundžića.
Glavni Tužilac Haaškog suda Brammertez u Vijeću Sigurnosti UN, tronut i na rubu suza, kaže: “Šešelj nas je razočarao.” Bogme, razočarao je i naše političare. Tko bi to rekao! Fini gospodin, doktor filozofije, član Hrvatskog filozofskog društva i to godinama. Kako se je samo fino, pun respekta, ponašao pred sudskim vijećem. Ponizno, s mjerom nabijao je “časni sud” na onu stvar. Svi su ga voljeli zbog neposrednosti i srdačnosti. Znao bi on i zaurlati na časne suce, ali samo kad su svojim ponašanjem to zaslužili. Zahvaljujući čitavom nizu gore spomenutih olakšavajućih okolnosti ,”časni sud” ga pusti na slobodu, a on odjednom podivlja i razočara tužitelja. Ako u međuvremenu počne ubijati po Srbiji i krene na realizaciju pravedne granice Virovitica-Karlobag-Karlovac mogao bi razočarati i “časnog suca” Alphonsa Oria, kojeg su već razočarali Gotovina i Markač kad su slobodni napustili Hag. Ma neće valjda. Ipak je on nadvojvoda!
Frizerka nagovorila ljubavnika da baci bombu na njenog supruga. Dogovoreno, učinjeno. Navodno iz Hollywooda dolazi ekipa producenata da otkupi genijalnu ideju za novi film. Možda nam ne ide u gospodarstvu, investicijama i dobrom životu. Već smo 12 kvartala u minusu, ali što se ideja tiče, tu smo prvaci svijeta. Koja fantastična i rafinirana ideja. Skoro znanstvena.
Dražen Krušelj i dalje briljira. Nakon genijalne ideje o antifašističkom i antirasističkom nogometnom klubu Zagreb 041, sad je odlučio demaskirati i Davora Šukera. Naravno, kao nogometaša. Dražen možda ima dvije lijeve noge, ali za razliku od Šukera ima glavu. Kaže Dražen: “Šukeru igra glavom nikada nije bila forte.” Da se razumijemo. Radi se o nogometu. Tu je Dražen doma. Igra samo lijevom nogom. Navodno je pucao slobodne udarce s 20 metara – glavom. Šuker sa svojom biografijicom (Sevilla, Real, Arsenal) ipak je bio samo najbolji strijelac hrvatske reprezentacije svih vremena, najbolji strijelac Svjetskog prvenstva 1998. g., kad je Hrvatska osvojila brončanu medalju. Uz Bobana i Prosinečkog Šuker je najbolji hrvatski igrač svih vremena. Ali nije znao pucat slobodnjake sa 20 metara glavom! Glava mu nije bila forte! Zato je Dražen glava! Sami odredite koja!
Kad smo već kod nogometa, stigla je kazna UEFE. Heroji Aleksandra Holige i Dražena Krušelja iz Milana svojim spektakularnim nastupom priskrbili su NSH 80.000 eura kazne i zatvaranje sektora za 8.000 navijača. Ma dokle ćemo mi trpjeti Šukera? Zar ne vidite što nam taj radi? Još će nam zavaditi Zagreb i Beograd! Ali čeka njega naš Dražen, nogometni i športski autodidakt.
Na vijest da će Josipović osvojiti 49% glasova, Kolinda je navodno izjavila: ovo je podvala! Ne čujem nikakve glasove!
Autor: Zvonimir Hodak/dnevno.hr
