IVAN MIKLENIĆ: Poziv na čovječnost
Koliko je Bog nenadmašno i neizrecivo fascinantan vjerojatno bolje i lakše o Božiću 2014. godine mogu naslutiti svi kršćani i svi ljudi dobre volje u Hrvatskoj koju se i nezajažljivom pohlepom pojedinaca i skupina i smišljeno gura u sve dublje siromaštvo.
U aktualnom povijesnom trenutku u kojem su profit i potrošaštvo postali vrhunska božanstva i u kojima se smišljeno neizmjerno mnogo ulaže u različita zasljepljujuća blještavila, od onih gradskih i seoskih preko trgovačkih i zabavnih do višestrukih »lakiranja« stvarnosti, u kojem trajno raste planirani ideološki i politički jaz, kao i jaz između bogatih i siromašnih, trajno rastu razmjeri siromaštva, kao i egzistencijalna i socijalna nesigurnost sve većega broja hrvatskih građana pa svetkovina Božića, koja otkriva da je sam Bog prilikom svoga učovječenja svjesno i namjerno izabrao krajnje siromaštvo, postaje najrječitija radosna vijest.
Nema slobodnoga čovjeka dobre volje koji se ne bi radovao svetkovini Božića premda motivi toga radovanja uz zdrave vjerničke i općečovječne mogu biti i vrlo zemaljski, površni i čak hedonistički. Vrlo je izvjesno da u današnjoj Hrvatskoj još uvijek ima ljudi koji se nikako ne mogu radovati Božiću, jer su ostali zarobljeni u različitim ideološkim doktrinama. Izvjesno je također da u Hrvatskoj ima prilično ljudi koji će se radovati svetkovini Božića premda im je na pameti kako rušiti, razarati, uništavati opća dobra za svoje male osobne ili grupne apetite i interese. Bez obzira na tu stvarnost, svetkovina Božića po sebi ima snagu vjerodostojne radosne vijesti za svakoga čovjeka, pa i za svakoga hrvatskoga građanina, bez obzira na to na kojoj strani ideološkoga ili socijalnoga jaza on bio.
Sin Božji rodio se u ekstremnom siromaštvu i bijedi betlehemske štalice i tako se od svoga prvoga zemaljskoga udisaja poistovjetio sa svima koji žive u svim oblicima ljudske bijede. Bog je u novorođenom djetetu Isusu zajamčio svoju neopozivu blizinu svim ljudima zarobljenima svim oblicima bijede i siromaštva i otkrio svim ljudima svoju neizmjernu ljubav i svoje neizmjerno povjerenje. Od rođenja Isusova u bijedi i siromaštvu betlehemske štalice ni jedan čovjek ne mora ostati zarobljenik ikojega oblika bijede i siromaštva, već ima mogućnost ne samo oslobođenja od svih oblika bijede i siromaštva, nego i zadobivanja punine čovječnosti i sreće, i to u savršenim, vječnim razmjerima. To je vjerodostojna radosna vijest na koju snažno podsjeća svetkovina Božića, a koja se tiče baš svakoga čovjeka, pa i svakoga čovjeka u današnjoj Hrvatskoj.
Isusovo rođenje u liku betlehemskoga djeteta ipak nije tek puko Božje poistovjećivanje s onima koji su zarobljenici različitih oblika bijede i siromaštva, već je u prvom redu očitovanje stvarnosti nepokvarljivo zdrave ljudske naravi i čovječnosti i zato početak i jamstvo mogućnosti ozdravljenja čovječnosti u svakom ljudskom biću. Isusovo rođenje stoga je otvoreni izazov svakomu čovjeku, da bez obzira na sve svoje okovanosti različitim trajnim, češćim ili povremenim oblicima bijede i siromaštva, krene na put potpunoga očovječenja, potpunoga oslobođenja od svih oblika zla i potpunoga oslobođenja za sve oblike dobra.
Božić 2014. u Hrvatskoj, koja tone u prevelikim dubinama beznađa, besperspektivnosti i sve većega siromaštva, poziv je na stvarno i istinsko ozdravljenje čovječnosti u svakom hrvatskom građaninu. Taj važni i snažni božićni poziv tiče se ponajprije svih hrvatskih građana koji utječu i mogu utjecati na sve društvene procese, od onih najmanjih do onih najvažnijih, sudbinskih. O stvarnoj čovječnosti tih ljudi – a ta čovječnost nakon utjelovljena Sina Božjega ima kriterij isključivo Isusa čovjeka i njegovu čovječnost – uvelike ovise sudbina čitave hrvatske nacije, njezina sadašnjost i budućnost. Odgovorni na svim razinama suvremenoga hrvatskoga društva ne mogu se odlikovati čovječnošću, osobito ne po mjeri Bogočovjeka Isusa Krista, ako budu činili nepravdu umjesto pravde, ako budu zlorabili svoje položaje umjesto da služe, ako budu gazili istinu umjesto da je promoviraju, ako budu ugrožavali slobodu i ljudsko dostojanstvo svih građana umjesto da ih štite… Eventualna nečovječnost – koja se do sada u mladoj hrvatskoj državi očitovala prekomjerno u svim oblicima sebičnosti, istjerivanja vlastitih i grupnih interesa na štetu cjelokupnoga hrvatskoga društva – bude li i dalje živjela, doći će na naplatu, vjerojatno već u povijesnim društvenim okvirima, a sasvim sigurno na Božjem sudu kojemu baš nitko ne će izmaknuti.
Ogluše li se odgovorni u hrvatskom društvu na božićni poziv da u sebi izgrađuju cjelovitu čovječnost po mjeri Isusova čovještva, hrvatsko društvo mučit će se dalje, hrvatski građani bit će izloženi sve većim razmjerima siromaštva, no ipak ni hrvatsko društvo ni hrvatski građani ne moraju ostati bez nade, bez snage poruke božićne radosne vijesti. Naime, Božje učovječenje definitivno je Božje očitovanje da je Bog s onima kojima je najteže, s onima kojima je teško i s onima koje drugi ljudi ponižavaju, obmanjuju i gaze. Isusovo rođenje u betlehemskoj štalici očitovanje je da je Bog apsolutni gospodar cjelokupne ljudske povijesti i da on bijednu štalicu pretvara u bitno i sjajno žarište i izvorište oslobođene čovječnosti. Bogočovjek, rođen u betlehemskoj štalici, vjeran je svojoj riječi po kojoj čovjeku ni vlas s glave ne pada bez Božje volje i zato je važno da svaki čovjek u svojoj slobodi bude što bliži i što vjerniji Bogu, a nije važno što i koliko ima ili nema. Nije li ipak lakše biti u Božjoj blizini ljudima kojima je teško, koji su ugroženi, siromašni ili na različite načine bijedni? Bog dolazi u najveću bijedu da bi svi po njemu i s njim sve imali!
Autor: Ivan Miklenić/glas-koncila.hr
