Kako liberalni mediji prave ‘radikala’ od pape Franje
George Weigel, američki katolički publicist i aktivist, autor jedne od najčitanijih biografija Ivana Pavla II. “Svjedok nade” i jedan od glavnih intelektualaca ‘konzervativne’ katoličke misli u zapadnom svijetu, napisao je nedavno zanimljivu kolumnu u kojoj pokazuje kako liberalni mediji prikazuju papu Franju kao, kako piše, “neku vrstu radikala koji je spreman baciti u smeće sve one aspekte katoličke vjere i prakse koje zapadna mainstream kultura smatra neprihvatljivim”.
Kako Weigel piše, riječ je o namjerno iskrivljenom prikazu Papinih riječi, koje se dopunjuju medijskim zanemarivanjem svih njegovih izjava koje nisu po ukusu liberlanih medija i ruše sliku koju oni stvaraju o njemu. Weigel piše da je dobar primjer “vađenja iz konteksta” izjava koju je Papa dao u zrakoplovu kojim se vraćao sa Svjetskog dana mladih u Rio de Janieru, kada je na pitanje o homoseksualcima odgovorio: Tko sam ja da im sudim?
“Kao što je kardinal Francis George nedavno istaknuo u svom razgovoru s novinarom Johnom Allenom, taj je citat ‘jako zlorabljen….Jer je Papa govorio o homoseksualnim osobama koje su tražile milosrđe i udijeljen im je oprost. To je potpuno drugačije nego govoriti o nekome tko traži biti prihvaćen, a ne traži oprost’”, citira Weigel kardinala Georgea i dodaje kako je puni citat koji nitko takvog ne navodi bio “Tko sam je da im sudim ako traže Gospodina u dobroj volji”.
Američki intelektualac prenosi svoj razgovor s urednikom jednog od najčitanijih američkih dnevnih novina u kojem ga je upozorio na takav medijski tretman Papinih riječi. Odgovor koji je Weigel dobio od urednika jest kako su “medijski napisi kao bambus. Kada jednom počnu rasti, ne može ih se zaustaviti”.
I tako je ta medijska zavjesa nastala rasti, piše Weigel, a pri tome su iz nje izbačene sve Papine izjave koje se ne uklapaju u sliku o “humanom progresivnom Papi u sukobu protiv zločestih reakcionarnih biskupa i katoličkih tradicionalista”.
“Izjave poput Papine strastvene obrane braka kao čvrste zajednice muškarca i žene, što je istakao u svom obraćanju zajednici Schoenstatt (pročitajte OVDJE) odmah nakon okončane Sinode o obitelji ili u svom obraćanju međureligijskoj konferenciji u Vatikanu o krizi obitelji u 21. stoljeću (pročitajte OVDJE)”, napisao je Weigel.
Ili Papina obrana Evanđelja života u njegovom obraćanju Europskom parlamentu prošli mjesec. Weigel piše:
“Sva medijska izvješća koja sam čitao fokusirala su se na Franjinu zabrinutost za imigrante i nezaposlene. U redu, jer govorio je i o tome. Ali, što s riječima Svetog Oca koji je upozorio na indiferentnost koja ljude osuđuje na smrt ‘kao što je slučaj s bolesnima i bolesnima na smrt, sa starijima koji su napušteni i za koje se nitko ne brine, s djecom koja su ubijena u utrobi’. Što s njegovim inzistiranjem da Europa nema budućnost bez kršćanstva. Što s njegovom osudom onih koji kršćane osuđuju na ‘barbarske činove nasilja’? O tome niste puno čitali, zar ne?”, navodi Amerikanac i dodaje kako prosječni čitatelj, osim ako nije čitao sam integralni govor, nije doznao kako se Papa, osim za “ekologiju prirode zauzeo i za humanu ekologiju koja se sastoji u poštivanju osobe”. (Papin cjeloviti govor možete pročitati OVDJE.)
Još jedan aspekt Papinih propovijedi i govora koji mediji izostavljaju, nastavlja Weigel, jest njegov govor o demonologiji.
“Niti jedan Papa, već desetljećima, nije toliko upozoravao na sotonu kao papa Franjo. Zli za ovog Papu nije nikakva apstraktnost, niti on o ‘sotonskom’ misli kao o retoričkoj figuri koja pojačava nečije neslaganje s, recimo, Hitlerom. Sotona i njegovi podređeni veoma su stvarni za Papu. Bilo bi zanimljivo da mu netko od novinara postavi takvo pitanje ne jednoj od tiskovnih konferencija na Papinim putovanjima”, zaključuje Weigel.
Goran Andrijanić | Bitno.net
glasbrotnja.net
