KAKO SAM PRESTAO PSOVATI
Iako sam mlad, moj je život bio pun psovke.
Gotovo da nisam imao razgovora u kojem taj grijeh nije bio prisutan. Bez toga mi je život bio nezamisliv. Osjećao sam kao da je to normalno i da je to dio mene i moga izražavanja. Sada mislim da znam razlog tog lukavog i podmuklog uvlačenja psovke u moj govor, ali odgovor ću vam pokušati dati kroz svoje svjedočanstvo.
Oduvijek sam vjerovao u dragoga Boga, bio sam redovit na nedjeljnim sv. Misama, molio sam se prije jela i spavanja. Paralelno sam s tim izigravao frajera i bio sam ohol, nisam znao sto znači poniznost i nisam ju doživljavao kao krepost. Prethodne mi se dvije godine počela buditi čežnja za prestankom takvoga načina života. Nisam više htio sjediti na dvije stolice. Rekao sam: “Ili ću se nastaviti ponašati kao frajer i prestati glumiti vjernika ili ću prestat glumiti frajera i hrabro prihvatiti Božiji poziv na svetost i spasenje”. Tu sam svoju odluku odgađao. Bilo mi je ponajprije nemoguće odbaciti grijeh bluda, a nakon toga i grijeh bijesa, psovke i ogovaranja. Ti su mi grijesi bili poput vrećice bombona koji su tu da se “zasladim” njima. Mislio sam da neću više biti radostan i da se neću više imati čime „zasladiti“ ako prestanem koristiti te „bombone“. Nerijetko se znalo dogoditi da izmolim krunicu iako sam i nakon nje teško griješio. Na jednome su mi klanjanju, koje je bilo možda moje treće klanjanje u životu, strelovito navirale misli da trebam grijehe predati Bogu, ali me je bilo jako strah. Tada sam shvatio Isusove riječi “Ne boj se!“, koje do tada nisam shvaćao. Kroz suze sam predao Isusu sve te grijehe i rekao u sebi: “Isuse ne puštaj me, vodi me za ruku, vuci me i onda kada se želim vratiti grijehu!” Nakon toga je bila ključna ispovijed na kojoj sam dobio oprost i Pričest, koju sam do tada primao samo par puta godišnje. Sada nastojim svakodnevno ići na sv.Misu i moliti krunicu.
Sa sigurnošću mogu reći da sam sretan što sam izgubio onu prividnu radost i dobio onu istinsku radost koja dolazi od Isusa. Budući da sam predao sve svoje grijehe Isusu, pa tako i onaj meni najžešći grijeh bluda, u tome sam našao i svoje rješenje za prestanak psovanja. Psovka u sebi sadrži bludne riječi, a ja bludnost više ne želim pa tako ni tu psovku. Psovka je vrijeđanje Boga i ljudi pa upoznavanjem Boga kao čiste Ljubavi nisam više imao ni potrebu ni želju psovati. On je taj koji liječi i sve je moguće ako Mu povjerujemo i predamo se! Hvala dragom Bogu i Gospi koja mi je preko krunice izmolila radost za kojom sam čeznuo.
Izvor: medjugorje-info.com
