Krah ‘ideologije razvaline’ pred očima cijele Hrvatske
U nedjelju navečer, upravo na javnoj televiziji nasukao se režimski Titanic. Iako još nisu izgubili izbore, strah je paralizirao Ivu Josipovića i njegove suradnike do te mjere da je, s jedne strane bilo neugodno gledati, a s druge strane, uznemirujuće. Hoće li potonuti nije više pitanje, pitanje je hoće li Hrvatska s njima?
Televizijska slika i tonovi sinoć nakon 19 sati pa sve do ponoći svakome zdravih očiju i prosječnoga intelekta zapravo su rekli sve, ili gotovo sve. Točno se moglo po izboru gostiju, koncepciji televizijskog programa, pristiglim rezultatima, a pogotovo na licima, gestikulacijama i riječima ljudi iz stožera predsjedničkih kandidata, a još više po ponašanju mase u tim stožerima – vidjeti sve. Ili gotovo sve.
Uvredljivo je bilo gledati «poznatoga intelektualca» proslavljenoga u tisućama «antifašističkih» akcija suvremene Hrvatske, Vjerana Zuppu kako nadmoćno i lijeno, točno onoliko koliko je potrebno uvježbano pokazati prijezir prema nedostojnoj stoci pred ekranima, šalje sliku bijede programskih gurua nacionalne javne televizije, jer njegova nije bitna nikome. Dovoljno je bilo u «neutralnoj emisiji» gledati stalne državne «analitičare» i sveučilišne profesore Rimca i Cvrtilu i čuti izbjegavanje svakog suvislog pitanja, kao recimo o stanju medija i Josipovićevu utjecaju na njih.
Niti jedan od njih se nije ni pokušao osvrnuti na očitu zloupotrebu znanosti i znanstvenoga metoda istraživanja društvenih događaja. Rimac će tako reći da je nevjerojatan nesrazmjer rezultata predizbornih anketa koje za masne novce kupuje državna televizja od Ipsos pulsa, utemeljen na tome da oni provode ispitivanja na «urbanoj strukturi»!? Znanstveniku nije neugodno to što bi relevantno ispitivanje koje apsolutno utječe na društvene događaje i ponašanje ljudi, pa i na njihovo opredjeljivanje na izborima, a prije svega na njihovu apstinenciju, moralo biti utemeljena i vjerna slika kompletne nacionalne društvene strukture. Nije mu neugodno to što svjedoči bez glasa o klasičnoj prijevari i zloupotrebi znanosti za manipulaciju cijelim narodom i katastrofičnim posljedicama po njegovu budućnost, kojima godinama – svjedočimo.
Običan hrvatski čovjek mogao bi postaviti pitanje Rimcu – kako bi komentirao situaciju da u ljekarni, za svoj novac, umjesto zanstveno i stručno propisanoga lijeka – dobije slično pakiranje s otrovom? Bi li prihvatio moguće posljedice nijemo kao sinoć?
Puna su usta prije svega Ivi Josipoviću, Vesni Pusić, a sinoć krajnje radikalno Zoranu Milanoviću, zalaganja i borbe protiv korupcije. Ima li zornije korupcije od svjesnog namjernog izbora i izdvajanja golemih nacionalnih novaca koje HTV ulaže u ankete i proizvode Ipsos pulsa, koje ukupna hrvatska javnost kao sinoć – vidi kvarnim, koruptivnim pa i lopovskim? Smije li netko imati iluzija da bi Josipović, Milanović, Pusić ili Radman svojim novcima plaćali tako dokazano neupotrebljiv proizvod za njihove osobne potrebe?
Jasno je kao dan da su ankete koje su i sinoć doživjele krah pred očima hrvatskoga naroda, prvo klasičan čin korupcije, drugo, klasičan čin svjesne prijevare, što je i jedno i drugo – kazneno djelo.
Nije li besramno upravo u noći u kojoj su se razgolitile takve prijevare optuživati, makar i dokazanoga lopova, za – lopovluk. Za lopovluk bi trebao optuživati onaj tko – nije lopov. Zoran Milanović bez maske na licu, bez trunka samokontrole i osjećaja odgovornosti, bez trunka poštovanja prema hrvatskome narodu kojemu se obraća – govori o HDZ-u kao zločinačkoj organizaciji, da ne trepne okom na javnu korupciju i zločin u kojem sudjeluje. Zašto?
Jer misli da na njega ima političko i ljudsko pravo. Jer misli kako su ljudi naviknuti na njihove zločine, na njihove zloupotrebe i nedjela, jer misle da njima pripada pravo biti takav, a onim drugima – ne.
Pogledajmo samo «rezultate» dvije ankete koje je objavljivala javna televizija u tijeku predizborne kampanje. Pa usporedimo s rezultatima izbora. Pa zamislimo bi li netko razuman nakon desetine takvih isporuka – kupio takav proizvod svojim novcima?
Josipović – 46, 5 posto, Kolinda Grabar Kitarović – 34,9 posto!
Josipović- 42 posto, Kolinda Grabar Kitarović – 28 posto!
Treba li spominjati mjesečne ankete koje traju pet godina o omiljenosti, popularnosti i gotovo svetosti Ive Jospovića, kojih bi se posramio i sjevernokorejski «Mladi vođa»?
Tko je tu lud? Narod?
Smije li sveučilišni profesor čije je poslanje znanost i znanstvena metoda, od čega izvrsno živi i što mu također plaća hrvatski narod, ostati nijem na ovakve «rezultate»? Smije li ne upitati HTV- kako je moguće da to plaćate kad je dokazano štetno i vrlo, vrlo kvarno? Jesmo li čuli sinoć takvo pitanje? Rimac i Cvrtila moraju po zvanjima znati – da takvi rezultati značajno utječu na ponašanje nacije, običnih ljudi u predizbornom periodu. Zašto sudjeluju u takvoj prijevari?
Nije li ključni način postizanja ciljane političke, društvene, poduzetničke, antagonističke, rušilačke klime, nije li ključni i toliko puta dokazani model izazivanja katastrofa širih ili užih razmjera, nije li ključni način projekcija mržnje, zločina, ratova – manipulacija javnošću putem medija? Sinoć je jedan od najvažnijih mehanizama te manipulacije opet razotkriven iako ga nitko nije istaknuo kao – zlo.
Lamentirati uz takvo saznanje o tome, zašto više od pedeset posto hrvatskoga naroda nije izašlo na izbore, iako to svakako nije jedini razlog – potpuni je bezobrazluk i sudioništvo u prikrivanju jednog evidentnog zla.
Nikakva manipulacija, prijevara, minuciozno smišljena laž, sve od reda temelji «ideologije razvalina» kako ju je precizno nazvao kardinal Bozanić, međutim nije mogla zamagliti sinoćnje slike, prije svih nositelja te ideologije.
Slika i gestikulacija Ive Josipovića, mračan ton i onako uznemirujućega glasa Vesne Pusić, otužna slika Mladenke Šarić, nesretne novinarke koja je zbog strahota egzistencijalne borbe koju joj je upravo nametnuo režim dobila ulogu u cirkusu, kako histerično urla na pozornici pred cijelom nacijom, huliganski nastup Zorana Milanovića, trebali bi biti dovoljni svakome zdrava razuma. Iako su uloge davno podijeljene, iako je Mladenka Šarić i angažirana za nedostojne uloge «svilenom establišmentu» potomaka divljaka koji su upali u Zagreb i sve veće hrvatske gradove 1945. godine pa u kadama koje nikada nisu vidjeli prije toga, godinama kiselili zelje, kako njhova djeca danas ne bi otkrivala svoje praiskonsko divljaštvo i usmrđen veš ispod skupocjenih odjela i kostima, sva ta «demokratska», «urbana», «civilizirana», «sekularna», «europejska» i milenijska «gospoda», sinoć je pokazala – svoje lice. Lice laži, straha od provjere legitimiteta, dubokog nepovjerenja prema hrvatskome narodu, i u konačnci – otvorene mržnje prema onima koji se usude osporiti im položaje i eksluzivitet upravljanja državom.
Josipović je djelovao kao očerupana kokoš, teškom mukom i cijeloživotno uvježbanom grimasom, cijedio je kroz zube, a samo ponekad uspijevao artikulirano izreći smislene riječi iako ni tada nije odustao od podvale o žrtvama hrvatske slobode, na licu mu se vidjela nevjerica, ubilački gnjev koji je samo nekoliko puta iskazao pritisnut argumentiranim ospravanjem njegovog lika i djela, kao u prigodi kada je Tomca nazvao bolesnikom. Vrdoljak je jedva skrivao pijanstvo ili zbunjenost, Pusić je kreštala besmislice o «ozbiljnosti» drugoga kruga, Mrsić bauljao sudarajući se s gomilom tajkuna, uhljeba, dokazanih moralnih ništavila kao Ferenčak. Stazić i Grčić su otpuhivali bez obzira na kamere njihove televizije, scenom su se smucali tipovi kao Koloman i gomila «urbanih» da bi se i najljući ognjištari vrlo, vrlo vjerojatno duboko sažalili. Nema naime ništa ružnije vidjeti od slike moćnika koji su svjesni da gube svoje pozicije i moraju se vratiti na svoja mjesta. Nitko od njih ne zna bolje – kakva.
S obzirom da se radi o politici, najbolja ilustracija toga mjesta je upravo njihova ideološka fraza – «smetlište istorije»!
Daleko važnije je bilo vidjeti ove slike, daleko važnije je bilo još jednom vidjeti na sceni krah minimuma vjerodostojnosti javne televizije, daleko je važnija poruka poslana hrvatskom narodu tim slikama i tonovima, od poruke brojki koje pokazuju priličnu izvjesnost personalne promjene na vrhu države.
Vrlo je znakovito bilo gledati i posve preporođenu Kolindu Grabar Kitarović, bez ikakvog grča na licu, bez uvježbanih fraza i planiranih rečenica, kako bez planine nesigurnosti na leđima – slavi činjenicu da se nije osramotila i realnu mogućnost da uspije u ovoj utakmici. Puno je slika i iz njihovog stožera koje šalju više od bilo kakve riječi poruke hrvatskome narodu, ali sve su, kako god bile poučne, bile pod dojmom raspjevane i sretne Kolinde. Ukoliko je nacija zapamti takvu, ukoliko Karamarko i kompanija, koje nije fer sada kritizirati jer su pokazali da nekoga vraga rade i to uspješno po njihovim mjerilima, što je i dalje svjetlosnu godinu daleko od poželjnih mjerila i potencijala hrvatskoga naroda, ukoliko nacija pri odlučivanju bude imala sliku Kolinde Grabar Kitarović iz izborne noći, a potisne sliku Tomislava Karamarka – Kolinda će biti nova predsjednica Republike Hrvatske.
Tome čak i Brkić i Karamarko mogu pripomoći, jednostavno moraju isprovocirati Milanovića prije svih, iako su na granici sloma i gubitka svake samokontrole i Josipović i Pusić, kako bi posve očekivano počeli javno divljati pa i prijetiti, što je krajnja faza raspada svakoga ultramanjinskog poretka. Oni su trenutno u fazi u kojoj više ne mogu kriti da potječu iz smrada ukiseljenoga zelja donjozagrebačkih kada, kojim je, dok im Tito nije dekretom to zabranio, miris zimnice kupao Zagreb umjesto vode za prljave guzice divljaka koji su u svojoj pravednosti pobili i protjerali stotine tisuća autentične hrvatske gospode.
Te slike su najvažnija poruka i stvarna pobjeda hrvatskoga naroda. Čak i onih milijuna koji nisu izašli na izbore, jer dovoljna je bila i stranačka infrastruktura kako bi smrtno ranila poredak i demaskirala svo lažno blještavilo kao običan mrak. A ljudi vole pobjednike i ne vole gubitnike. Oduvijek. Svakome, pogotovo danas u Hrvatskoj, frustriranoj, nesigurnoj, dezorijentiranoj, što najbolje pokazuje Sinčićev rezultat, na osobnoj razini, imponira poistovjećivanje sa uspjehom i uspješnim ljudima. Kolinda Grabar Kitarović je sinoć pokazala da je – uspješna.
Autor: Marko Ljubić/dnevno.hr
