Svoj stav o predsjedničkim izborima za Nezavisne novine iznio je analitičar Nino Raspudić, a u jednome dijelu svojega teksta iznio je analizu svih predsjedničkih kandidata.

– Puno prije raspisivanja izbora, i prije nego što se znalo tko će se sve kandidirati, dominantni mediji su već dobrim dijelom izrežirali utrku svodeći je na sraz dvije osobe, SDP-ova kandidata Ive Josipovića i HDZ-ove kandidatkinje Kolinde Grabar-Kitarović. Svima ostalima se tako apriori nametala stigma autsajdera koji ulaze u igru samo da bi jednome od dvoje “velikih” kandidata odlomili dio glasova, naravno u korist onog drugog. Možda je dijelom i to, uz opću rezigniranost, razlog malog broja kandidatura. Do sada nitko u Hrvatskoj nije bio predsjednik samo jedan mandat pa se kao pravilo (istina potvrđeno samo na dva primjera, Tuđmana i Mesića) nametnulo stajalište kako je po inerciji lakše aktualnom predsjedniku osvojiti još jedan mandat nego nekom drugom preoteti mu ga. Ali Josipovićev je problem, premda se ne tiče izravno njegovih ovlasti, to što je zemlja cijelo vrijeme njegova petogodišnjeg mandata u ekonomskoj krizi.

Vlada sastavljena od stranaka koje ga podržavaju je krajnje neuspješna i opterećena brojnim aferama. Ključni problem njegove kampanje stoga je kako ostaviti dojam da on nije puki krak vladajućih te kako ih može kritizirati, a da ne ispadne licemjeran, jer je njihov kandidat. Druga Josipovićeva prednost je to što na raspolaganju ima javnim sredstvima financiran golemi ured i savjetnički tim, koji je (in)direktno angažiran u permanentnoj kampanji jer se ne može strogo razdvojiti što je obavljanje redovnog predsjedničkog posla iz ovoga mandata, a što su aktivnosti u funkciji kampanje za sljedeći. No problem su neki u javnosti izrazito nepopularni savjetnici, a kamen o vratu postaju mu i prerevni “drugovi” koji mu u zadnje vrijeme rade medvjeđe usluge poput uhićenja mladića u Splitu jer su lijepili protujosipovićevske plakate. Prva slaba točka Kolinde Grabar-Kitarović je to što je kandidat HDZ-a, koji u javnosti još nosi stigmu stranke protiv koje se vodi proces zbog korupcije iz Sanaderovog vremena. Ima respektabilnu karijeru tijekom koje je bila ministrica vanjskih poslova, veleposlanica u SAD i pomoćnica glavnog tajnika NATO-a. Njezina specifičnost je i da bi u slučaju pobjede postala prva predsjednica hrvatske države. Hrvatsko biračko tijelo očito dijelom još ima predrasuda prema ženama-liderima, i to, prema istraživanjima, posebno ženska populacija, koja je nerazmjerno ideološkim preferencijama, sklonija muškim kandidatima.

Vjerojatno iz svijesti o toj činjenici proizlazi potreba HDZ-ove kandidatkinje da se legitimira nekim “muškim” vrijednostima pa u kampanji ističe kako će “lupiti šakom o stol”. Druga potencijalna slaba točka Grabar-Kitarovićeve svodi se na optužbe da je udaljena od hrvatske stvarnosti jer dolazi iz nekog visokog stranog svijeta NATO-a i Trilaterale, dalekog tzv. malom čovjeku. Tome njezin PR-tim zadnjih dana pokušava doskočiti potencirajući priče poput one kako zna pomusti kravu, misleći da će je na taj način približiti puku. Milan Kujundžić, ugledni liječnik i Karamarkov suparnik na zadnjim izborima za predsjednika HDZ-a, koji je nakon poraza osnovao vlastitu stranku, uspio se nametnuti kao treći ozbiljan kandidat. Grabar-Kitarović i Kujundžić se bore za isto, konzervativno, glasačko tijelo i taj sraz će biti najzanimljiviji segment prvog kruga. Njegov ishod bit će važan za provjeru legitimiteta HDZ-ovog trenutnog vodstva i budući odnos snaga na desnici. Četvrti kandidat Ivan Vilibor Sinčić je jedini potpuni autsajder.

Mladac od 25 godina, aktivist Udruge “Živi zid”, koja sprječava deložacije građana, čini se nedorastao igri u koju se upustio. To nije samo zbog mladosti i želje da s faksa prijeđe izravno na predsjednički posao, već prije svega zbog naivnog populizma i elementarne neupućenosti u predsjedničke ovlasti i politički sustav.

Autor: Iva Međugorac/dnevno.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save