Papa: Povjerenje u Boga ne treba gubiti
Povjerenje u Boga ne treba gubiti ni onda kad ne shvaćamo što od nas traži
Imajmo povjerenja u Boga i u mračnim trenucima, i kada ne razumijemo povijest koju Bog s nama piše, znajmo da se uvijek radi o povijesti spasenja, poručio je papa Franjo na jutarnjoj misi u Domu sv. Marta. „Bog nas je želio spasiti u povijesti“ i stoga naše spasenje nije „sterilno, laboratorijsko, već povijesno; on je u povijesti hodio sa svojim narodom, ustvrdio je Sveti Otac.
„Bog piše povijest, ali i mi pišemo povijest; i kada pogriješimo, Bog je ispravlja i vodi naprijed, uvijek hodajući s nama. Ako nam to nije jasno, nikada nećemo shvatiti Božić! Nikada nećemo shvatiti utjelovljenje Riječi“, naglasio je Papa i dodao kako taj hod s Božićem nije završio, već je Gospodin i dalje s nama i spašava nas.
U povijesti postoje izabranici, to jest osobe koje je Bog odabrao „kako bi pomogli njegovom narodu ustrajati“, poput Abrahama, Mojsija i Ilije, nastavio je papa Franjo. I oni u životu imaju „teške i neugodne trenutke, trenutke smetnji“. Možda su to osobe koje su htjele živjeti mirno, ali „im je Gospodin [u tome] zasmetao. Gospodin nam smeta u pisanju povijesti! Toliko je puta usmjerava stazama koje nama nisu po volji“, istaknuo je Papa.
U današnjem evanđeoskom odlomku vidimo jedan takav težak trenutak u povijesti spasenja: Josip otkriva da je njegova zaručnica, Marija, trudna. „On pati, vidi žene u selu kako govorkaju na tržnici; i pati“, rekao je Papa, nagađajući što mu je moglo prolaziti mislima: „’Ali ona je dobra, poznajem ju! Žena je Božja. Što mi je to napravila? Nije moguće!’“. Ako ju optuži, kamenovat će ju. Ali ne želi to napraviti, čak i ako ne razumije o čemu se radi. Zna da Marija „ne može biti nevjerna“. „U tim teškim trenucima“ Bog vodi povijest po svojim izabranicima, koji uzimaju problem na svoja ramena, čak i ako ga ne shvaćaju, rekao je Papa.
„Tako čini Josip“; „u najtežem trenutku svojega života“, uzima problem na sebe. „U očima drugih optužuje samoga sebe da bi ispričao svoju zaručnicu. Možda bi neki psihoanalitičar rekao da je san [u kojem mu je Anđeo rekao da se ne boji Mariju uzeti k sebi] tek potisnuta tjeskoba, koja traži izlaz… Ma, mogu reći što god žele. Što je Josip napravio? Nakon tog sna, „uze k sebi svoju ženu“; razmišljajući možda: „Ništa ne shvaćam, ali Gospodin mi je rekao, bit će kao moj sin!“.
Bog u pisanju povijesti stavlja svoje izabranike na kušnju, nastavio je Papa, ali ih na kraju spašava: „I u najtežim trenucima, u trenucima bolesti, kada shvatimo da trebamo tražiti posljednje pomazanje“, sjetimo se s povjerenjem reći: Gospodine, povijest nije započela sa mnom niti će završiti sa mnom. Neka bude volja tvoja; i stavimo se u Gospodinove ruke.
Božji nas izabranici uče da Bog hoda s nama, piše povijest, stavlja nas na kušnju i spašava nas u najtežim trenucima, jer on je naš Otac. Neka nam Gospodin pomogne shvatiti to otajstvo njegovog povijesnog hoda sa svojim narodom, prokušavanje svojih izabranika, ali i veličine njihova srca, „dok uzimaju na sebe boli, probleme, čak i privid grešnosti – sjetimo se Isusa, objasnio je Sveti Otac, potičući na kraju da s Bogom zajedno nastavimo surađivati u pisanju povijesti.
Izvor: Radio Vatikan
