Započnimo dan molitvom (nedjelja, 28. prosinca)
Božja prisutnost
U tišini mog najintimnijeg bića,
u fragmentima mog žuđenog jedinstva,
mogu li osjetiti šapat Božje prisutnosti?
Mogu li se sjetiti kada sam osjetio Božju blizinu;
kada smo hodali zajedno, a da sam si dopustio da budem zagrljen Božjom ljubavlju?
Sloboda
Pokušat ću bar nakratko zaboraviti sve brige i probleme
koji me možda muče u ovom trenutku.
Sve svoje brige stavljam u Božje ruke – barem nekoliko minuta dok traje ova molitva.
Svjesnost
Biti svjestan nečega znači to i zapažati.
Gospodine, pomozi mi da uvijek budem svjestan da si mi darovao život;
hvala ti na tom daru života.
Nauči me kako da se saberem i budem smiren te uživam u stvarima koje si za me stvorio.
Da zapažam ljepotu koja me okružuje,
divote planinskih vrhunaca, mirnoću jezera, krhkost cvjetne latice…
Uvijek moram biti svjestan da sve to dolazi od tebe.
Riječ Gospodnja
Lk 2,22-40
Kad se zatim po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe Isusa u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu – kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! – i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića.
Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu. Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. Ponukan od Duha, dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče: “Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru! Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem svih naroda: svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga.” Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori. Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: “Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan – a i tebi će samoj mač probosti dušu – da se razotkriju namisli mnogih srdaca!”
A bijaše neka proročica Ana, kći Penuelova, iz plemena Ašerova, žena veoma odmakla u godinama. Nakon djevojaštva živjela je s mužem sedam godina, a sama kao udovica do osamdeset i četvrte. Nije napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noću služila Bogu. Upravo u taj čas nadođe. Hvalila je Boga i svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu. Kad obaviše sve po Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret.
A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu.
Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Isus ne dolazi u sjaju blještavila, već kao dijete u majčinim rukama. Gospodine, promatram te ovdje kao ranjivo dijete, znak kojemu će se protiviti. Već je sjena Kalvarije osjenila Mariju dok joj Šimun govori da će mač boli probosti njenu dušu.
Isuse, dijeliš sa mnom moju čovječnost. I ja poput tebe želim rasti i jačati, ispunjati se mudrošću.
Neka i tvoja milost, Gospodine, bude nada mnom kao što je bila nad Isusom.
Razgovor
Isuse, progovaraš mi u tekstu Sv. pisma.
Daj da odgovorim na tvoj današnji poziv.
Nauči me da prepoznam tvoju ruku na djelu u mom svakodnevnom životu.
Zaključak
Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.
Izvor: prostorduha.hr
