Započnimo dan molitvom (utorak, 23. prosinca)
Božja prisutnost
Dok sjedim ovdje, otkucaji moga srca, ritam disanja, pokreti uma,
sve su to znakovi da me Bog neprestano stvara.
Zaustavljam se na tren, i postajem svjestan te Božje prisutnosti u meni.
Sloboda
Bog me tada poučavao
kao što učitelj poučava učenika. (sv. Ignacije)
Podsjetit ću se da ima još mnogo stvari kojima me Bog treba poučiti,
i molit ću za milost da ih uočim
i dopustim mu da me po njima mijenja.
Svjesnost
Daj, Gospodine, da uvijek budem svjestan i zahvalan
za sva dobročinstva koja si mi udijelio.
Neka taj blagoslov uvijek dijelim s drugima.
Riječ Gospodnja
Lk 1,57-66
Elizabeti se navršilo vrijeme da rodi. I porodi sina. Kad su njezini susjedi i rođaci čuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome. Osmoga se dana okupe da obrežu dječaka. Htjedoše ga prozvati imenom njegova oca – Zaharija, no mati se njegova usprotivi: “Nipošto, nego zvat će se Ivan!” Rekoše joj na to: “Ta nikoga nema od tvoje rodbine koji bi se tako zvao.” Tada znakovima upitaju oca kojim ga imenom želi prozvati. On zaiska pločicu i napisa “Ivan mu je ime!” Svi se začude, a njemu se umah otvoriše usta i jezik te progovori blagoslivljajući Boga. Strah obuze sve njihove susjede, a po svem su se Gorju judejskom razglašavali svi ti događaji. I koji su god čuli, razmišljahu o tome pitajući se: “Što li će biti od ovoga djeteta?” Uistinu, ruka Gospodnja bijaše s njime.
Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Ima li išta što pobuđuje dublje osjećaje nego li novorođeno dijete? Kakve nade i očekivanja su moj otac i majka imali kad sam ja došao na svijet? Kako su izabrali moje ime?
Razmišljam o svome imenu. Hvala ti Gospodine na njemu – na imenu koje je upisano u dlan tvoje ruke.
Razgovor
Komunikacija podrazumijeva razgovor i slušanje.
Dok razgovaram s Isusom, trebam biti spreman i čuti sve što mi on želi reći.
Zamislit ću nježnost i dobrotu u Isusovim očima i smješak pun ljubavi dok me on promatra.
Mogu biti potpuno iskren s Isusom dok mu povjeravam svoje brige i radosti.
Otvaram mu svoje srce dok mu govorim o svojim strahovima i sumnjama.
Zamolit ću ga da mi pomogne da se u potpunosti mogu povjeriti njegovoj brizi,
svjestan da on uvijek zna što je najbolje za mene.
Zaključak
Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.
Izvor: prostorduha.hr
