ZDRAVKO TOMAC: Tko s kim upravlja, Josipović Jovićem ili Jović Josipovićem?
Josipovićev partner na susretima s veleposlanikom Srbije Ivo Šimonović kaže: “Dajte nam barem žuto ako ne već i zeleno svjetlo da pristajete na početak pregovora o povlačenju tužbi kako bi mogli obavijestiti Haaški sud pravde da odgodi zakazivanje sjednice o raspravi o hrvatskoj tužbi protiv Srbije za učinjeni genocid.”
Glavni analitičar predsjednika Josipovića Dejan Jović ključ je za otkrivanje istine o tajnom strateškom planu Josipovićeve probritanske i prosrpske politike.
Od početka Josipovićevog mandata, kao i mnogi, pisao sam i dokazivao mnogo puta da Ivo Josipović zajedno sa Vesnom Pusić sustavno radi na pretvaranju Hrvatske u britansku političku koloniju, odnosno da su oni ključni ljudi hrvatske politike koji su dobili veliki zadatak prekrajanje i krivotvorenja istine o Domovinskom ratu kako bi mogli amnestirati Srbiju za učinjeni genocid u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
Ivo Josipović bio je provoditelj britanske politike na Balkanu i prije izbora za predsjednika Hrvatske tako da se može reći da je značajno poguran da postane predsjednik Hrvatske kako bi mogao s ključnog mjesta predsjednika Hrvatske što potpunije provesti britansku politiku na Balkanu čiji su sljedeći glavni ciljevi.
1. Amnestirati srpsku politiku kao krivca za sve zlo što se dogodilo, amnestirati Srbiju za počinjeni genocid u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini i pretvoriti velikosrpsku agresiju u navodni građanski rat s podijeljenom krivnjom.
2. Uspostaviti i ostvariti pomirbu nametanjem krivotvorine da nije bilo velikosrpske agresije, da nema dobrih i loših, krivaca i nevinih nego da su svi krivi i da svima treba suditi kao zločinačkim organizacijama. Da treba ravnomjerno raspodijeliti krivnju kao pretpostavku uspostavljanja nove suradnje i zajedništva na području bivše Jugoslavije.
3. Da treba svim sredstvima sprječavati i ometati njemački utjecaj i vezati Hrvatsku što je moguće više za antifašističku Veliku Britaniju a ne za “fašističku” Njemačku.
U ostvarivanju takve strategije imao je i ima važnu ulogu Haaški sud koji je pod kontrolom Velike Britanije nastojao svojim djelovanjem nametnuti jednaku krivnju Srbije i Hrvatske kako bi se omogućilo novo zajedništvo na Zapadnom Balkanu s vodećom ulogom Srbije.
U realizaciji takve britanske strategije velika smetnja bili su svi koji su se borili za utvrđivanje istine, a protiv britansko haaške nepravde. Zato je trebalo spriječiti Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu da pred Međunarodnim sudom pravde uspiju s optužnicom protiv Srbije za učinjeni genocid kako u Hrvatskoj tako i u Bosni i Hercegovini. Danas pri samom kraju mandata Ive Josipovića nije teško dokazati da je on već od 2000. godine vrlo sustavno radio na promicanju britanske strategije. Nakon izbora Stjepana Mesića za predsjednika Republika i dolaska SDP-ove koalicije na vlast Ivo Josipović kao zastupnik SDP-a bio je vrlo uspješan i vjeran provoditelj britanske politike.
Ivo Josipović je skoro deset godina prije svoje kandidature za predsjednika Republike Hrvatske učinio ključni potez za ostvarivanje britanske koncepcije Haaškog suda. Dao je značajni doprinos Deklaraciji Hrvatskog sabora koja je omogućila da Haaški sud provodi britansku strategiju, da na isti način za udružene zločinačke pothvate optužuje Srbiju i Hrvatsku i da pokuša ukinuti razliku između Srbije kao agresora i Hrvatske kao žrtve agresije.
Josipović, i kao stručnjak za krivično pravo, bio je cijelo vrijeme apologet britanske Haaške strategije te je čvrsto branio monstruozne i neistinite optužnice protiv Franje Tuđmana, državnog i vojnog vodstva Hrvatske a ne samo protiv hrvatskih generala. Godine 2007. Ivo Josipović ide i dalje kao član Komisije za doradu hrvatske tužbe protiv Srbije za učinjeni genocid u Hrvatskoj. Kao član radne grupe nastojao je, u čemu je djelomično i uspio, razvodniti hrvatsku tužbu te je bez odobrenja Hrvatske Vlade stupio u pregovore sa veleposlanikom agresorske Srbije protiv koje je kao član Komisije pisao tužbu.
Više puta se sastajao upravo u vrijeme rada na doradi tužbe protiv Srbije za učinjeni genocid u Hrvatskoj sa srpskim veleposlanikom u Zagrebu nudeći svoje prijateljstvo Srbiji, dajući jasno do znanja da on ne stoji iza tužbe i da je on, ako dođe na vlast, spreman normalizirati odnose sa Srbijom amnestiranjem Srbije od učinjenog genocida. Kao dokaz svoje spremnosti za drugačiju politiku hvali se veleposlaniku agresorske Srbije da je napustio Komisiju, znači poručuje da se ne slaže sa tužbom i optužbom protiv Srbije. Veleposlanik to razumije, prihvaća ponudu suradnje i kaže: “To ćemo znati ceniti.” Da bi ojačao svoje pozicije kao prijatelj Srbije koji nudi drugačiju politiku od službene hrvatske politike hvali se da je beogradski zet. Na više sastanaka s veleposlanikom agresorske Srbije donosi i opširnu hrpu materijala o optužbama i presudama Srbima za učinjene zločine. Ali ono što je na granici veleizdaje već 2007. godine svakako je ponuda srpskom veleposlaniku o početku pregovora Hrvatske i Srbije radi povlačenja tužbi.
Josipovićev partner na susretima s veleposlanikom Srbije Ivo Šimonović kaže: “Dajte nam barem žuto ako ne već i zeleno svjetlo da pristajete na početak pregovora o povlačenju tužbi kako bi mogli obavijestiti Haaški sud pravde da odgodi zakazivanje sjednice o raspravi o hrvatskoj tužbi protiv Srbije za učinjeni genocid.” Sve to rade bez znanja i suglasnosti Hrvatske Vlade suprotno hrvatskim interesima i hrvatskoj politici. Takvim svojim ponašanjem Ivo Josipović je kupovao podršku Velike Britanije koja je u to vrijeme faktično vladala Balkanom jer su Sjedinjene Američke Države prepustile tu važnu ulogu Velikoj Britaniji. Čudno i nelogično ponašanje Ive Sanadera i HDZ-a koji je dozvolio da HDZ ima nekoliko kandidata za predsjednika bilo je ključno u izbori za predsjednika Ive Josipovića. Mnogo je indicija da su neki kandidati podržani od moćnih tajnih institucija pod kontrolom Velike Britanije i da su znali za koga igraju. Izabran upravo zato da provodi britansku politiku u regiji Ivo Josipović je od početka svog mandata vjerno i sustavno provodio glavne ciljeve britanske politike. U provođenju te politike sklapao je nova prijateljstva sa ključnim ljudima srpske politike. Prihvatio je strategiju Borisa Tadića koja se temeljila na prihvaćanju glavnih britanskih ciljeva te je javno u Vukovaru demonstrirao da prihvaća da se Srbija amnestira od krivnje za genocid i agresiju i da se prihvati krivotvorina da se radilo o građanskom ratu. Nakon odlaska Borisa Tadića prihvatio je i bratsku suradnju sa Tomislavom Nikolićem, četničkim vojvodom i učesnikom agresije na Hrvatsku, te je tropoljupcem pokazao da Srbiju ne smatra agresorom nego da prihvaća da se radilo o sukobu i građankom ratu s podijeljenom krivnjom. Cijelo vrijeme on i Vesna Pusić pokušavaju pritiskom natjerati Hrvatsku Vladu da povuče tužbu protiv Srbije za učinjeni genocid u Hrvatskoj.
Nisu uspjeli u tome, nisu uspjeli zbog oslobađajuće presude Gotovini i Markaču ni u svojoj politici detuđmanizacije i optuživanja hrvatskog državnog i vojnog vodstva za navodni udruženi zločinački pothvat. Nanijeli su veliku štetu ugledu Hrvatske ali nisu izvršili preuzete obaveze. Zato je Ivo Josipović odlučio ponovno zatražiti pomoć strateškog partnera i zato je upravo uoči ulaska Hrvatske u Europsku uniju otišao na sastanka sa britanskom Kraljicom na kojem je preuzeo nove zadatke odnosno obećao ako dobije drugi mandat ići istim britanskim putem i do kraja ostvariti ciljeve britanske politike koji se ne razlikuju od ciljeva velikosrpske politike. Pri posjeti Velikoj Britaniji zajedno sa suprugom Ivo Josipović bio je oduševljen počastima koje je dobio od britanske Kraljice. U tom oduševljenju izjavio je da je sklopio strateško partnerstvo između Velike Britanije i Hrvatske odnosno da će Hrvatska tijesno surađivati s v Britanijom ne samo u provođenju regionalne politike na Balkanu nego i u Europskoj uniji. Ivo Josipović je nakon tog sastanka vrlo odlučno krenuo u realizaciju dobivenih zadataka od strateškog partnera Velike Britanije. Krenuo je odmah na turneju po regiji u kojoj je kruna bio službeni posjet Beogradu gdje je govorio u Narodnoj skupštini Srbije i u skladu sa dobivenim zadatkom od engleske Kraljice sklopio je i strateško partnerstvo i sa Srbijom.
Uspostavljanjem strateškog partnerstva s Velikom Britanijom, a onda i sa Srbijom, hrvatsko državno vodstvo je na neki način prihvatilo i Memorandum 2 SANU-a (Srpske akademije nauka i umjetnosti) u kojem je na novi način i s novim zadatcima precizno utvrđena strategija nove velikosrpske politike u regiji pod pokroviteljstvom Velike Britanije.
Dakle, sve karte su na stolu. Ivo Josipović više ne taji da želi nastaviti istu politiku, da želi ići istim putem. Zbog toga treba očekivati javnu i tajnu podršku Velike Britanije i njenih institucija koje i dalje vladaju podzemljem Balkana koje ne treba podcijeniti. Dakle, Ivo Josipović nastavlja vjerno provoditi britansku politiku. U tome mu je veliku podršku davao njegov glavni analitičar Dejan Jović. Čak bi se moglo reći da je on najzaslužniji što je britanska Kraljica s najvećim počastima primila Ivu Josipovića i njegovu suprugu. Dejan Jović je britanski čovjek od povjerenja. U Velikoj Britaniji je magistrirao i doktorirao i tamo se izvrsno plasirao kao suradnik moćnih britanskih institucija. Vjerojatno ga je zbog toga Josipović izabrao za svoga glavnog analitičara, za glavnog stratega. Dejan Jović cijelo vrijeme bio mu je više od desne ruke, on je vodio stratešku igru. Međutim, Dejan Jović je pogriješio što je javno nastupao, javno otkrivao bit Josipovićeve politike, što je veličao Jugoslaviju, što je tražio da Hrvatska čeka Srbiju prilikom ulaska u Europsku uniju, što je žestoko bez argumenata napadao Domovinski rat i Franju Tuđmana. Pred izbore Dejan Jović je napravio novu pogrešku, osporio je referendum o samostalnosti Hrvatske i doveo u pitanje legalnost nastanka Hrvatske kao suverene države. Zbog toga ga se Ivo Josipović formalno riješio kako bi mediji pod kontrolom Josipovića uveli šutnju o Joviću. Josipović i Jović su se formalno razišli ali ne i stvarno. Dejan Jović je i dakle moćan kao i ranije, on i dalje spada u deset najmoćnijih Srba. Jović je i dalje ključni čovjek u provođenju britanske i srpske politike koja je i dalje temelj politike Josipovića u borbi za novi mandat. Josipović kao vladar hrvatskih medija krije kao zmija noge činjenicu da i dalje provodi Jovićevu strategiju. O Joviću se više ne piše i ne govori, kao da ga nije bilo, što je još jedan dokaz da je Ivo Josipović zagospodario glavnim medijima u Hrvatskoj. Želi se sakriti, da se i dalje politika Ive Josipovića ne razlikuje od politike Dejana Jovića i da je formalno uklonjen Dejan Jovića samo zbog izbora odnosno da je on i dalje glavni savjetnik i veza sa Velikom Britanijom i Srbijom, tako da se čak može postaviti pitanje da li glavnu ulogu ima Dejan Jović ili Ivo Josipović. Tko čiju politiku provodi Josipović Jovićevu ili Jović Josipovićevu. Odgovor je jasan. Nema razlike između njihovih politika. Oni i dalje provode istu politiku.
Autor: Zdravko Tomac/dnevno.hr
