‘Dade Švabo priliku Hrvatici. Kako se sramim…’
Slavica je prije dva mjeseca došla u Frankfurt s mužem i sinom od 6 godina.
Pismom nam se obratila čitateljica Slavica Kožul. Slavica je prije dva mjeseca došla u Frankfurt sa suprugom i sinom. Evo njenog iskustva.
‘Moja Domovina ima oči boje mora, moja Hrvatska.
Moja zemlja slomljena na koljenima moli Gospoda.
Moli ga za dicu. Moli ga za obitelji.
Moli ga za mladost i starost.
Moja Hrvatska moli kako nikad do sad nije.
Kako je teško znati da Raj na zemlji postoji i da je tvoj, a da ga zao duh laži, crvenila i lopovluka okalja’
Nije to pjesma nečija nego moje Srce u Frankfurtu plače za zemljom najdražom.
Bože koliko je voliš da si i svoju Majku poslao. Bože čuvaj je i od zla brani. Bože čuvaj Hrvate i Hrvatice. Bože moj.
Prije dva mjeseca sam došla u Frankfurt s mužem i sinom od 6 godina.
Stala Švabi u prkos, a duša trza. Našli smo u roku 5 dana stan. U 10 dana se zaposlili. Od vrata do vrata sam kucala tražeći posao sa prevedenim diplomama običnih srednjih škola. Ja hotelijer, a muž limar. Stadoh Švabi u inat i posramih se. Koliko su nas lijepo primili. Koliko su nam pomogli. Nakon samo dva mjeseca moj muž radi od prvog dana u velikoj firmi bez riječi njemačkog. Čak su mu u 5 dana radnu dozvolu neograničenu napravili. Kako me sram. A ja, ja sam vam šef filijale. Dade Švabo priliku Hrvatici. Kako se sramim.
Zašto to kažem?
Jer su kulturni, nemaju predrasuda, cijene čovjeka i obitelj. Jer će ti prije pomoći nego obitelj.
Ali samo ako si iskren i vrijedan i ako se moliš svaki dan dragom Bogu.
Hoću vam reći da smo skloni vrijeđati ljude i ponižavati ih jer mislimo da smo bolji i pametniji od njih.
Hvala ti Isuse na Švabama i mojoj Hrvatskoj.
Hvala na ostvarenom snu.
Pozdravljam vas i kažem ako vjerujete u sebe, ako tražite i želite nešto, a uz to molite Boga, onda je sve moguće.
Živila moja Hrvatska i Bože blagoslovi ovu tuđu zemlju.’
Izvor: CroExpress
