Crveni alarm: Udba pada u Münchenu, Josipović treba osnovati stranku – Suđenje Perkoviću i Mustaču polako je počelo otkrivati krakove hobotnice koja je spretno preživjela demokratske promjene i koja se još uvijek u Hrvatskoj bori protiv sudskog utvrđivanja istine – manipulacijom u medijima

Na suđenju u Münchenu zbog sudjelovanja u ubojstvu stvari i ne idu tako dobro za Zdravka Mustača i Josipa Perkovića, o čemu svjedoči i gotovo potpuno ignoriranje mainstream medija u Hrvatskoj. Jedino što se moglo čuti i pročitati to su intervjui odvjetnika optuženih Ante Nobila, koji polagano priprema teren za eventualnu osuđujuću presudu koja bi mogla uslijediti u listopadu ove godine i koincidirati s parlamentarnim izborima. U današnjim novinama Nobilo zapravo poručuje Ivi Josipoviću da se mora politički aktivirati, jer u protivnom… Odvjetnik udbaša poručuje da će se i on sam politički aktivirati u tom slučaju.

Suđenje Perkoviću i Mustaču polako je počelo otkrivati krakove hobotnice koja je spretno preživjela demokratske promjene i koja se još uvijek u Hrvatskoj bori protiv sudskog utvrđivanja istine na sebi svojstven način – manipulacijom u medijima i pokušajima osnaživanja političke pozicije, kako bi se s te pozicije moći zaustavilo daljnje otkrivanje prljavih poslova koje su omniprezentne, nekad i danas važne, poluge hrvatskog društva obavljale u diktaturi jednopartijskog sustava i državnog terorizma.

Ono što je promaklo hrvatskoj javnosti je to što je svjedok na suđenju u Münchenu Bože Vukušić izravno povezao Josipa Perkovića, ali i Zdravka Mustača s ubojstvom Stjepana Đurekovića. Vukušić je također u svojem iskazu pred sudom otkrio i vezu Perkovića, predsjednika RH Ive Josipovića i tadašnjeg glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića, koji su političko-pravosudnom sinergijom požurili montirani sudski proces protiv Vukušića u Splitu, o čemu je jučer pisao direktno.hr.

A na suđenju u Münchenu dokazuje se povezanost Perkovićevog suradnika Krunoslava Pratesa koji je osuđen zbog sudjelovanja u ubojstvu Stjepana Đurekovića i Josipa Perkovića koji je ključ garaže u kojoj je Đureković ubijen dostavio u Beograd te Zdravka Mustača kao Perkovićevog nadređenog i pokušava dokazati zajedničko sudjelovanje u likvidaciji tog hrvatskog emigranta. Ključni dokaz je – ključ garaže.

Što smo saznali od Nobila, a nije istina ili nije puna istina

No, Anto Nobilo i dalje vodi glavnu riječ u hrvatskim i „regionalnim” medijima, pa je tako na sebi svojstven način 16. siječnja objasnio na televiziji N1 taktiku obrane Perkovića i Mustača. Nastavlja se politika mutne vode, što je, naravno, dozvoljeno u obrani optuženih, ali i znakovito kad je to jedina medijska istina.

Tako Nobilo objašnjava: „ Treba pogledati realno o čemu se radi, prvoga dana Bože Vukušić je rekao da nema osobnih saznanja o ubojstvu, on nije direktni svjedok nego svjedok po čuvenju. O čemu se radi, on ima dva dokumenta, koja tumači na svoj način i izvodi zaključak da je Perković dao ključ u Beograd državnoj sigurnosti koja je izvršila to ubojstvo, ključ garaže gdje je Đureković ubijen”.

Potom ispravno utvrđuje da je Vukušić koristio dokumente iz afere Labrador, „to je bila KOS-ova mreža agenata, pred početak rata u Hrvatskoj, između ostalog i u MUP-u RH”, u kojoj je Nobilo – bio javni tužitelj, dakle, sve o tome zna.

„Jedan od vodećih agenata S3 poslao je svom oficiru u KOS-u poruku sljedećeg sadržaja, za medijsku diskreditaciju Josipa Perkovića možemo upotrijebiti sljedeću priču: I onda je opisao da bi Perković dostavio ključ garaže gdje je Đureković ubijen u Beograd. Prema tome, taj dokument je nešto što je trebalo poslužiti za ratnu propagandu i znamo kako se ratna propaganda radi. Tu ima poluistine, malo istine ili nimalo istine. I sve je krenulo od toga”, kaže Nobilo na N1 cementirajući svoju priču o ratnoj propagandi agresora, a svjesno prešućujući pravu istinu, koju zna i sam jer je bio tužitelj u slučaju Labrador.

Naime, Bože Vukušić ima dokument KOS-a, kao što ga i Nobilo ima, koji kompromitira Josipa Perkovića.

Taj je dokument KOS-u poslao bliski suradnik Josipa Perkovića Branko Traživuk, koji sve zna o svom bivšem nadređenom i činjenica je da u dokumentu piše da bi „Perkovića trebali diskreditirati kroz štampu, jer je on najopasniji i djeluje slobodno”. I to je istina, Traživuk ovdje predlaže ratnu propagandu, ali ne izmišljenom, kako to Nobilo tvrdi, već stvarnom informacijom!

Zato Nobilo prešućuje podatke iz drugog dijela dokumenta KOS-a.

„Za njega imate sve u saveznom SUP-u, sve gdje je učestvovao u likvidacijama emigranata. On je direktno učestvovao u pripremi likvidacije Djurekovića. Perkovićev suradnik je dao njemu ključeve u Belgiji, tu smo on (Perković) i ja išli u Belgiju po ključeve štamparije, odnosno stana gdje je Đureković ubijen. A te ključeve je imao Krunoslav Prates, koji je vodio štampariju,” stoji u dokumentu KOS-a.

Dodatno, u dokumentu KOS-a Traživuk predlaže i daljnju kompromitaciju Perkovića.

„Perković i (Špalj) je preuzeo pepeo-urnu-Artukovića, ne znam od koga, ali najvjerojatnije u krematoriju i prosuo negdje po nekim močvarama. To je sigurno prosuo jer je imao takav zadatak. Treba sada Perkovića s tim tući”, stoji u zabilješci KOS-ovog oficira 28. svibnja 1991. godine, koji se složio s predloženim metodama.

No, Nobilo na N1 ne govori o dokumentu KOS-a, nego tvrdi da je Bože Vukušić u Njemačku 2004. godine otišao s dva članka iz novina.

„Nakon toga zabilježili smo beogradski list Borba, jer to su bile informacije tajne službe, još ih je nakitio. Nakon toga taj S3 agent je uhićen, mi smo tu vodili istragu, ali je bilo dosta naših boraca uhićeno, pa je izvršena razmjena. Onda S3 odlazi u Beograd, proširuje to i radi intervju u Dugi. Ta dva članka je Bože Vukušić uzeo, i preko jednog svog oficira koji mu je vjerojatno držao vezu s tajnom službom Njemačke, odnio ta dva članka u tužilaštvo 2004. godine”, objašnjava Nobilo i dodaje kako „onda kreće proces prema Pratesu, iz tog procesa prema Mustaču i Perkoviću”.

„Dakle, sad smo zatvorili krug. Sve je počelo s ratnom propagandom i to je jedini navodni dokaz”, kaže Nobilo na televiziji vjerojatno u nadi da se nikad neće pronaći beogradska dokumentacija saveznog SUP-a u kojoj piše na koji je način Perković bio involviran u više likvidacija hrvatskih emigranata, te da se Branko Traživuk neće pojaviti na suđenju u Njemačkoj.

Nobilov pokušaj diskreditacije drugog Vukušićevog dokaza

Drugi dokaz bi bio da je Vukušić razgovarao i saslušao jednog pripadnika Službe državne sigurnosti, Savezne, načelnika 2. Odjela, koji je s njim razgovarao 1992. godine, kaže Nobilo na N1. Riječ je o Ivanu Lasiću.

„I tvrdi Vukušić da mu je on rekao da je Perković dostavio ključ. Međutim, oni su napravili transkripte, mi imamo te transkripte, a navodno postoji i snimka pa ćemo je čuti. Tamo taj čovjek govori da on o ključu ne zna ništa. Ali je dobio informaciju da su ubojice nakon što su ubile Đurekovića zaključale garažu. I iz toga izvlači zaključak – dakle imale su ključ. A onda izlazi i dalje zaključak, ako su imali ključ, od koga su ga mogle dobiti? Od koga najlakše? Pa možda od vlasnika garaže Pratesa koji je bio Perkovićev agent. Dakle, on je došao zaključivanjem do te informacije, ali je prva informacija: ja o ključu ne znam ništa” objašnjava Nobilo.

„Međutim, premisa je bila pogrešna, on nije znao što mi znamo u postupku da ta garaža i ta vrata nisu imale kvake i da se samo s ključem moglo otvarati, da je sam Đureković sa svojim ključem otvorio garažna vrata i ostavio ključ u bravi, taj ključ je imao i cijeli snop – od stana, pošte, i kad su ga ubili, oni su s njegovim ključem zaključali i nesporno je u policijskoj istrazi utvrđeno da nedostaje ključ od Đurekovića i da je on ostavio ključeve u bravi i ubojice su sa tim ključevima zaključale bravu”, tvrdi samouvjereno Nobilo i dodaje da je cijeli proces zaključivanja tog čovjeka je bio pogrešan, ali on je iskreno rekao – ja nemam informaciju tko je dostavio ključ.

„Dakle, sve se radi o tumačenjima dokaza, a Bože Vukušić nije svjedok iz prve ruke, a što se tiče tumačenja dokaza Vukušić ima dva problema : jedan mu je nedostatak naobrazba – da može sagledavati obavještajna izvješća itd., a drugi je – jedna osobna mržnja. I kad idete s tim emocijama i osobnom mržnjom analizirati nešto, ne možete biti objektivni”, smatra Nobilo.

Ovdje, kod drugog Vukušićevog dokaza, Nobilo, osim što svjesno manipulira, prešućuje i neke činjenice koje su do sada dokazane – izvedene kao dokazi na suđenju u Münchenu.

Stručnjaci su vještačili bravu na vratima garaže u kojoj je Đureković ubijen, a jedan je na suđenju u Muenchenu tako potvrdio da “pronađeni tragovi na bravi odgovaraju onima kakvi nastaju korištenjem kopije ključa”. Krunoslav Prates, Perkovićev suradnik, koji je osuđen zbog sudjelovanja u ubojstvu Đurekovića, ranije objasnio kako su bila tri originalna ključa – jedan je imao ubijeni, jedan Prates, a treći školarka koja je Đurekoviću pomagala. Jedina kopija ključa koja se spominjala u procesu Pratesu i kasnije – je ona koja je predana Perkoviću.

Prates je sucu 2005. godine ispričao da je on Perkoviću predao kopiju ključa, a Perković je u Luksemburgu bio u pratnji Branka Traživuka. U presudi Pratesu na doživotni zatvor stoji i da je Prates, znajući kada će Đureković svratiti u garažu, dojavio to Perkoviću, a na dan ubojstva sebi osigurao alibi jer je boravio izvan Münchena.

Nobilo priprema javnost na osudu Perkovića i Mustača

Po Nobilovoj procjeni presuda bi mogla biti izrečena u listopadu ove godine, taman oko parlamentarnih izbora.

Složio se s novinarom N1 da slučaj Perković ima i političke posljedice, a na pitanje utječu li i, ako utječu, kako utječu na proces u Njemačkoj, Nobilo je odgovorio da mu je teško reći što se u Njemačkoj iza zastora događa.

„Ali je činjenica da nitko ne može objasniti zašto Nijemci inzistiraju na slučaju Đureković, a ne na ničemu drugom. Mi smo ovdje utvrdili da je Đureković bio agent BND-a, i to dva policajca su potvrdili. Čak će jadan od agenata BND-a dođi i reći u kojem periodu je Đureković radio za BND”, podvukao je još jednu manipulaciju odvjetnik Nobilo.

Barem jedan od BND-ovaca rekao je upravo suprotno i to je objavio direktno.hr.

„On nikada nije bio suradnik BND-a već izvor, stranci nisu nikada radili kod BND-a. To je krivo“, rekao je BND-ovac Joachim Phillip jučer u Muenchenu, a sudac konstatirao da je zaključak da je Đureković u vrijeme dok je radio u Jugoslaviji bio izvor za BND. Time je pobio tvrdnje odvjetnika Nobila koji je htio diskreditirati Stjepana Đurekovića tvrdnjama da je bio tajni agent njemačke službe.

Nobilo je za N1 ustvrdio kako neće imati direktnoga utjecaja neka politika na suđenje, međutim, “suđenje će vjerojatno koristiti, odnosno biti zloupotrebljeno u ovoj godini, ova godine je izborna”.

“Recimo, ako bi to loše završilo za moje branjenike, vjerojatno bi HDZ ili desne strukture pokušale otprilike govoriti o komunistima ili elementima prošlog sustava koji su bili zločinački, o potrebi donošenja zakona o lustraciji, o tome da se određeni lijevo orijentirani političari koji su eventualno radili i prije devedesete maknu sa javne scene kako bi oni naravno, profitirali. Moglo bi doći do zloupotrebe postupka, za što nema potrebe“, istaknuo je Nobilo.

Jednostavno, ovo je kriminalni slučaj, Nijemci tvrde da su moji klijenti sudjelovali, mi tvrdimo da nismo, a objektivno suđenje će to i pokazati. Savezna država sigurnost počinila ovo kazneno djelo. “Ne mogu protumačiti kome je u interesu da ovo kazneno djelo prebaci iz Beograda u Zagreb”, zaključio je Nobilo.

Izvor: direktno.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save