UDBA UZVRAĆA UDARAC: Svjedokinje zbog prijetnji DORH-a nisu dale iskaz u Münchenu
Skandal: svjedokinje zbog prijetnji DORH-a nisu dale iskaz u Münchenu – Vitezica i Rodriquens nazočile su sastanku Josipa Perkovića i Vinka Sindičića u zagrebačkom hotelu „Laguna” u ljeto 2007. godine o čemu su svjedočile i na suđenju Krunoslavu Pratesu
Svjedočenje Jelene Vitezice i Marie Rodriquens, prijateljice Vinka Sindičića, Udbinog killera u Muenchenu otkrilo je skandalozne postupke hrvatskih vlasti, one, naime nisu dale iskaz jer su im prijetili u DORH-u.
Vitezica i Rodriquens nazočile su sastanku Josipa Perkovića i Vinka Sindičića u zagrebačkom hotelu „Laguna” u ljeto 2007. godine o čemu su svjedočile i na suđenju Krunoslavu Pratesu, a u Njemačkoj su iznijele vrlo teške optužbe o pokušajima opstrukcije suđenja Perkoviću i Mustaču iz Hrvatske.
Jelena Vitezica zatražila je da prije početka svjedočenja, da izjavu pred sudskim vijećem.
Kaže da je primila sudski poziv i da se pozivu odazvala jer to smatra svojom dužnošću, ali da nije u mogućnosti svjedočiti jer u tom slučaju bila izvrgnuta kaznenom progonu u Republici Hrvatskoj.
Na pitanja predsjedavajućeg sudskog vijeća, svjedokinja je, uz očigledne i jasne znakove jake uznemirenosti i straha, opisala kako je u posljednje vrijeme tri puta pozivana u riječko državno odvjetništvo, a zvala ju je državna odvjetnica Suzana Gracin.
Radi se o svjedočenju u kaznenom postupku koji se vodi protiv Vinka Sindičića, radi navodnog davanja lažnog iskaza na suđenju Krunoslavu Pratesu.
Svjedokinja je opisala kako je prilikom dolaska u prostorije državnog odvjetništva obaviještena da je gospođa koja ju je pozvala radi davanja iskaza zauzeta te je odvedena u susjednu prostoriju gdje su je primile dvije, kako je navela, državne odvjetnice koje su je ispitivale o detaljima njenog iskaza u svojstvu svjedoka na suđenju Krunoslavu Pratesu.
Također, od nje su zatražile da napiše vlastoručnu izjavu u kojoj će opisati sve detalje svojeg iskaza pred Visokim zemaljskim sudom u Munchenu iz 2008. godine, te detalje o svojem poznanstvu s Vinkom Sindičićem.
Kada je svjedokinja to odbila, uslijedilo je dugotrajno, po riječima svjedokinje, vrlo neugodno ispitivanje. Na kraju ispitivanja, jedna od prisutnih državnih odvjetnica upozorila ju je da predmet protiv Vinka Sindičića „zaštićen kao najviša državna tajna” Republike Hrvatske i da će biti kazneno gonjena ako ikome bude bilo što rekla o detaljima svojeg iskaza u riječkom državnom odvjetništvu i općenito o tom predmetu.
Taj kazneni postupak protiv Vinka Sinidičića pokrenut po kaznenoj prijavi Josipa Perkovića podnesenoj preko odvjetnika Ante Nobila kao dio pokušaja za sprječavanje predaje po europskom uhidbenom nalogu SR Njemačke, pri čemu je Vinko Sindičić prijavljen da je davanjem lažnog iskaza na suđenju Krunoslavu Pratesu lažno teretio Pratesa, ali i Josipa Perkovića.
Odgovarajući na pitanja muenchenskog suca Daustera, Vitezica je dodala da joj je u više navrata prijetila i bivša odvjetnica Vinka Sindičića koja joj je predbacila da je svojim svjedočenjem „uništila gospodina Perkovića.
Zbog svega navedenog, Jelena Vitezica još je jednom ponovila, da nije u mogućnosti davati bilo kakve izjave, pa ni pred njemačkim sudom, sve dok taj postupak koji se vodi protiv Vinka Sindičića ne bude dovršen.
Sudac Dauster upoznao je svjedokinju da prema njemačkom pravu ima pravo da joj na teret suda bude postavljen posebni odvjetnik koji će je savjetovati tijekom njezinog svjedočenja i posebno paziti da njena prava ni na kakav način ne budu ugrožena te posebno da svojim svjedočenjem sebe ili koga njoj bliskog ne izvrgne kaznenom progonu. Prije odluke sudskog vijeća o postavljanju takvog posebnog pravnog savjetnika, dr. Dauster zatražio je od svih sudionika u postupku da se izjasne o postavljanju takvog pravnog savjetnika svjedokinji.
Svi sudionici u postupku suglasili su se da se svjedokinji postavi posebni pravni savjetnik na trošak suda, kod čega je Markus Meissner, odvjetnik sutužiteljice Gizele Đureković posebno još ukazao da je očigledno da je svjedokinja bila izvrgnuta ozbiljnim prijetnjama te da je to još i dodatni razlog za poduzimanje i eventualnih drugih mjera za zaštitu svjedokinje. Iako se obrana Josipa Perkovića tome usprotivila i zanijekala prijetnje svjedokinji, zastupnik optužbe, Lienhard Weiss, njemački savezni državni odvjetnik istaknuo je da je i on mišljenja da je svjedokinja izvrgnuta ozbiljnim prijetnjama te da će zato poduzeti potrebne mjere da se stvar ispita i svjedokinja zaštiti.
Konačno, nakon kraćeg vijećanja, sudsko vijeće odlučilo je otkazati za jučer zakazano svjedočenje, dodijeliti svjedokinji odvjetnika kao njenog posebnog pravnog savjetnika, te je nakon toga ponovno pozvati radi svjedočenja.
Vrlo slična situacija ponovila se jučer i sa drugom svjedokinjom Marom Rodriquens, talijanskom državljankom. Rodriquens je odmah nakon davanja podataka upozorila sud da je izložena telefonskim pozivima sa prikrivenog broja i pozivima s telefonskih brojeva iz Republike Hrvatske te da takvi pozivi ne prestaju ni nakon promjene njenog telefonskog broja.
Posebno je navela da često dolazi u Republiku Hrvatsku, ali isto tako i da ima ozbiljnih problema sa hrvatskim pravosuđem jer se već više od sedam godina vodi postupak po njenoj građanskoj tužbi koji nikako da završi, da se od nje traži da položi kauciju za troškove postupka u visini od čak 10.000 eura, da joj je zbog nekog minornog duga od 200 eura u ovršnom postupku oduzeta i uklonjena internetska stranica na kojoj je objavila detalje o odnosu Perkovića i Sindičića. Tijekom ispitivanja od strane predsjedavajućeg svjedokinja je dala do znanja sudskom vijeću da je se pokušava spriječiti da svjedoči uporabom nekih intimnih detalja iz njenog života. Zbog svega toga, rekla je svjedokinja, nije spremna svjedočiti jer drži da bi svjedočenjem sebe izvrgla opasnosti u Republici Hrvatskoj.
Sudsko vijeće je odlučilo da se svjedočenje i ove svjedokinje odgodi, da joj se dodijeli odvjetnik na trošak suda kao posebni pravni savjetnik koji će se brinuti o njenim interesima, te da se svjedočenje odgodi dok takvo imenovanje ne bude učinjeno.
Predsjedavajući je posebno poučio svjedokinju da ona kao talijanska državljanka koja treba svjedočiti pred njemačkim sudom ni na kakav način zbog toga ne bi smjela biti pozivana na odgovornost od strane bilo kojeg tijela hrvatske države jer bi se u takvom slučaju radilo o vrlo ozbiljnoj povredi suvereniteta Republike Italije i SR Njemačke. Ipak, dodao je, ako bi to do toga na bilo koji način došlo, molim da me o tome odmah obavijestite, a sud će se pobrinuti da njemačko Ministarstvo vanjskih poslova i diplomatska tijela Republike Italije poduzmu radnje iz njihovog djelokruga kako bi takvo eventualno postupanje odmah prestalo.
Fotografija dokazuje susret
Fotografija je potajno snimljena na sastanku Perkovića i Sindičića u Hotelu Laguna u Zagrebu, 2007. godine i o tom sastanku su trebale svjedočiti Vitezica i Rodriquens.
Ozbiljan razgovor na razini incidenta vodili su Sindičić i Perković oko imovine koju je Sindičić ostavio Perkoviću na čuvanje kod odlaska u Škotsku, gdje je izvršio atentat na Vinka Štedula i koju imovinu mu je Perković trebao čuvati i vratiti nakon što se on vrati sa “zadatka” (odnosno iz škotskog zatvora, s obzirom da je uhvaćen kod pokušaja ubojstva Štedula).
Kako to Perković nije napravio, Sindičić je Perkovića tužio u RH radi povrata imovine ali je nastupila zastara. Sindičić je predugo bio u škotskom zatvoru i tužio je tek nakon izlaska iz zatvora, pa kad mu ni to nije uspjelo, odlučio je Perkovića suočiti s tim da će reći sve što zna o njemu ako mu ne vrati imovinu.
Kako se vidi na fotografiji Perković i Sindičić sjede za jednim stolom. Svjedokinje, koje je doveo Sindičić, sjede za drugim stolom te su čule cijeli njihov razgovor.
Vinko Sindičić do kraja je utopio Perkovića, Jelena Vitezica i Marie Rodriquens sve čule
Ključni svjedok u njemačkom suđenju Krunoslavu Pratesu, a koji je do kraja „utopio” Perkovića i Partiju najpoznatiji je Udbin killer, Vinko Sindičić.
Do detalja je obrazlagao njemačkom sudu kako je Partija osnovala komisiju koja se bavila revizijom Đurekovićeva ubojstva.
„Glavni zadatak istrage bio je utvrditi postoji li ikakav propust zbog kojeg bi se jugoslavensku državu moglo povezati s ubojstvom i zato je Perković pred komisijom morao u detalje izvijestiti o događaju „ rekao je Sindičić istražiteljima i dodao da je pred tom Komisijom je Perković dao iskaz i u njemu opširno opisao vlastitu ulogu i ulogu ostalih u pripremu i izvršenje ubojstva.
Sud u Njemačkoj je zaključio da je Sindičić zbog Perkovićeva ponašanja prema njemu izgubio svaku lojalnost koja ga je ranije vezala za Perkovića.
„Imali smo dvije vrste svađe. Prvo, kad sam ja napuštao bivšu Jugoslaviju (zbog akcije u Škotskoj, atentata na Nikolu Štedula), njegov zadatak je bio starati se o mojoj imovini i mojoj obitelji. To je bila jedna stvar. Druga je bila politička. On nije pazio na moju imovinu, moja obitelj morala je ostati u Njemačkoj”, objasnio je Nijemcima Sindičić.
Bože Vukušić pojašnjava govoreći za dokumentarni film Lex Perković- tajna udbaškog ubojstva.
„Prijetio mu je da će ga prokazati. Budući da Perković nije bio spreman vratiti imovinu Sindičić je progovorio”, istaknuo je Vukušić.
U Hotelu Laguna Sindičić je 2007. svjesno navlačio Perkovića na razgovore o ubojstvu Stjepana Đurekovića, koje je snimao. Razgovore Sindičić – Perković u hotelu Laguna čulo je troje svjedoka. Dvije su svjedokinje u strahu od DORH-a jučer u Muenchenu odbile dati iskaz.
Njihova ranija svjedočenja u postupku protiv Pratesa o Perkovićevim reakcijama tijekom tih razgovora, uvjerila su sudsko vijeće, da je Sindičić bio član komisije koja se bavila revizijom Đurekovićeva ubojstva i da je Perković saslušan pred tom komisijom.
Sindičić je dobro znao da treba nove i svježe dokaze jer su akcije Jugoslavenske tajne policije bile pomno pripremane, krajnje konspirativne i lišene realnih imena.
„Na primjer, kad je Perković putovao u inozemstvo zvao se Tomo Novaković, Svaki put je imao drugo ime. Jednom prilikom Boris Horvat mu je bilo ime. Kad sam ja bio u Škotskoj, zvao sam se Rudolf Lahotzky, Švicarac, ne Vinko Sindičić”, objasnio je njemačkim istražiteljima Sindičić.
Tajni agent Sindičić tvrdio je da tragova tih akcija vjerojatno nema niti u arhivima. Na upit o motivima suradnje s tužiteljstvom, Sindičić je izjavio da želi dati svoj doprinos reviziji jugoslavenske odnosno hrvatske povijesti.
Perković se tijekom razgovora sa Sindičićem u Laguni 2007. opravdavao da je morao postupiti po naređenju Zdravka Mustača. Mustač je svoje upute, tvrde dalje ti svjedoci, primao iz Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske.
Izvor: direktno.hr
