Vargin novi zakon o MPO protivan „zdravom razumu
Vargin novi zakon o MPO protivan „zdravom razumu, hrvatskom Ustavu, međunarodnim konvencijama i hrvatskoj tradiciji“
Ministarstvo zdravlja provelo je istovremeno javnu raspravu o čak 25 novih zakonskih prijedloga, između ostalog i o izmjenama i dopunama Zakona o medicinski pomognutoj oplodnji. Novim izmjenama zakona o medicinski pomognutoj oplodnji daje se pravo istospolnim životnim partnericama da koriste mogućnost umjetne oplodnje. Kao cilj izmjena zakona nositelj izrade propisa Ministarstvo zdravlja navodi potrebu usklađivanja zakona sa Zakonom o životnom partnerstvu osoba istog spola. Petar Radelj u svojim očitovanjima dovodi u pitanje legalnost javne rasprave, s obzirom da je Ministarstvo namjerno izigralo zakonom propisanu proceduru, kao i ustavnost novog zakonskog rješenja o MPO. Njime se ozbiljno krši temeljno ljudsko pravo djeteta na majku i oca koje jamči i hrvatski Ustav i međunarodne konvencije.
Ministarstvo zdravlja provelo je istovremeno javnu raspravu o čak 25 novih zakonskih prijedloga, između ostalog i o izmjenama i dopunama Zakona o medicinski pomognutoj oplodnji. U svojim očitovanjima kao prilog javnoj raspravi Petar Radelj navodi da je zbog izigravanja zakonski određene procedure od strane Ministarstva javna rasprava nelegalna te da nije omogućila uključivanje zainteresirane javnosti budući da se provodila tijekom božićnih i novogodišnjih blagdana kada količinu od 25 predloženih zakonskih rješenja javnost nije mogla procesuirati. Smatra da sve to upućuje na skrivene namjere Ministarstva da se pod krinkom demokratskih postupaka zapravo provuku mnoga opasna zakonska rješenja. Posebice na takve namjere upućuje Prethodna procjena za Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o medicinski pomognutoj oplodnji za koji Radelj tvrdi da je protivan „zdravom razumu, hrvatskom Ustavu, međunarodnim konvencijama i hrvatskoj tradiciji“.
Ne poštuje se ustavno pravo na život
Na početku svog Očitovanja Radelj iznosi kako se u postupku medicinski pomognute oplodnje, već prema postojećem zakonu, ne poštuje ustavno pravo na život svakom ljudskom biću te da predloženim promjenama Zakona o medicinski pomognutoj oplodnji nositelj izrade propisa ne iskazuje namjeru da taj zakon vrati u okvir hrvatskoga Ustava i hrvatskoga ustavnopravnoga poretka. On zamrzavanje zametaka, postupak koji je 2012. godine izmjenama Zakona o medicinskoj oplodnji po hitnom postupku dopustila sadašnja koalicijska Vlada na čelu s SDP-om, smatra držanjem ljudskih bića u stanju sličnom ropstvu: „Svakoga tko bi htio nijekati pravo začetoga ljudskoga bića na opstojnost, Ustav RH u članku 21. stavku 1. podsjeća da svako ljudsko biće ima pravo na život. Bonnski, bruxelleski i strasbourški sudovi protumačili su da se to odnosi i na nerođeno dijete (v. gore, točka 1.). Stoga se postavlja pitanje čovječnosti onih koji to žele sebi i svojem ili tuđem djetetu: kakav je ljudski život biti smrznut na –196 Celzijevih stupnjeva?“
Pravo na medicinski pomognutu oplodnju daje se istospolnim partnericama
U drugom dijelu Očitovanja Radelj navodi na koje sve načine predloženo zakonsko rješenje krši prava djece zajamčena Ustavom RH i Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravima djeteta. Novim izmjenama zakona o medicinski pomognutoj oplodnji daje se pravo istospolnim životnim partnericama da koriste mogućnost umjetne oplodnje. Kao cilj izmjena zakona nositelj izrade propisa Ministarstvo zdravlja navodi potrebu usklađivanja zakona sa Zakonom o životnom partnerstvu osoba istog spola. Radelj međutim tvrdi kako taj cilj s ustavnopravnog stajališta i načela hijerarhije propisa nije legalan niti legitiman „jer Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola po pravnoj snazi nije ni organski ni ustavni zakon, tj. nije iznad Zakona o medicinski pomognutoj oplodnji pa takvo „usklađenje“ nije potrebno.“
Osim toga, u davanju prava ženama koje žive u istospolnom životnom partnerstvu da koriste mogućnost umjetne oplodnje Radelj vidi nekoliko problema. Zamišljeno normativno rješenje po kojem to pravo imaju žene, a ne muškarci, na osnovu toga što žive u registriranom ili neformalnom životnom partnerstvu predstavlja nedopuštenu diskriminaciju prema Ustavu RH (načelo ravnopravnosti spolova, Čl.3., načelo jednakopravnosti i jednakosti svih pred zakonom, Čl. 14.) i prema Zakonu o suzbijanju diskriminacije (Čl.1.).
Medicinski pomognuta oplodnja više ne služi liječenju neplodnosti
Drugo, Zakon o medicinski pomognutoj oplodnji (NN 86/12) pod naslovom „Razlozi za provedbu postupka medicinski pomognute oplodnje“ u članku 4. stavku 1. određuje: „Medicinski pomognuta oplodnja jest postupak koji se provodi tek kada je dotadašnje liječenje neplodnosti bezuspješno ili bezizgledno, te radi izbjegavanja prijenosa teške nasljedne bolesti na dijete kod prirodnog začeća.“ Teze za Zakon o izmjenama i dopunama zakona o medicinski pomognutoj oplodnji Ministarstva zdravlja imaju u vidu posve drukčiju situaciju, žena koje žive (i spolno opće) s osobama istoga spola, tvrdi Radelj. „Tu „liječenje neplodnosti“ nije moguće jer ga nema i ne može biti. U snošaju dvaju osoba istoga spola ne može doći do prirodnoga začeća. Stoga bi uvođenjem te kategorije ovlaštenika na umjetnu oplodnju bio srušen zakonodavčev ratio, zašto je uopće dopustio umjetnu oplodnju.“
Kršenje prava djece na oca i majku
„Dijete nije stvar nego ljudsko biće, nije predmet vlasništva ni posjeda; nije imovina, nije u pravnom prometu da bi se nad njim stjecala osobna ili imovinska prava.“ – navodi Radelj odmah na početku svog Očitovanja. „Elementarna biologija određuje da je za nastanak novoga ljudskoga bića potrebno dvoje, muškarac i žena.“, zbog čega hrvatski Ustav u članku 63. stavku 1 propisuje ovu naravnu i ustavnu obvezu u množini, roditeljima, a ne životnom partneru.
Nuđenje umjetne oplodnje životnim partnerima protivno je najboljem interesu djeteta da ima oca i majku, i prema tome u suprotnosti s Ustavom RH, ali i međunarodnim konvencijama o pravima djeteta, tvrdi Radelj. Radi se o naravnom i temeljnom ljudskom pravu djeteta koje jamči Konvencija UN-a o pravima djeteta (Čl. 9., stavak 3 i Čl. 18., stavak 1)): „Države članice poštuju pravo djeteta… da održava osobne odnose i neposredne kontakte s oba roditelja na stalnoj osnovi…“
Radelj upozorava: „Svojim pak normativnim prijedlogom, Ministarstvo zdravstva niječe zajedničku odgovornost drugoga roditelja, davatelja sjemena, i zanemaruje interes djeteta, stavljajući se na stranu želje za ispunjenjem roditeljstva osobi koji ni ne pokušava začeti i imati dijete na prirodan način, kakav je jedini biološki dan, od oca i majke, i sukladan ljudskoj naravi.“
„Država se ne može staviti u službu i promicati izvanredno roditeljstvo na način da potiče samohranost ili jednoroditeljske obiteljske. I da sve to čini na trošak poreznih obveznika!“
Izvor: zdravstveniodgoj.com
