MNOGI „komunikolozi“ i „vrsni“ politički analitičari koji su nas godinama uvjeravali kako je Ivo Josipović pravi gospodin, demokrat, borac za ljudska prava, simpatičan, drag, gotovo svetac, morali su razočarano gledati kako se u izbornoj noći 28.-ga ta slika koju su godinama stvarali rasplinjuje kao mjehur od sapunice. Bilo je i slijepcima razvidno da s odlazećom 2014. odlazi i njihov proizvod Ivo Josipović.

Spomenutu ulogu gospodina tople duše i velikog demokrata, koju je tako dobro naučio i nebrojeno puta „igrao“ na velikoj javnoj sceni, kao da je u noći 28.prosinca 2014.godine potpuno zaboravio. Šok i nevjerica su ga toliko dotukli da je prava sreća što je na pozornicu izašao sa suprugom, da se ima za koga primiti. Po anketama do jučer obljubljeni predsjednik bio je na koljenima, ali sa bitno izmijenjenom totalitarnom retorikom. Trebalo je dakle samo objaviti rezultate prvog kruga izbora, pa da Hrvatska konačno vidi pravo lice Ive Josipovića.

Veliki demokrat dao nam je na znanje da nije spreman izgubi li izbore predati vlast „onima“, koji je ne zaslužuju, kao da je predsjednik u kakvom totalitarnom režimu, kao da o tome ne odlučuju građani, kao da je zaboravio da je u predsjedničkim izborima, a ne parlamentarnim i da je protukandidat žena i to jedna jedina. No, kako bi riješio svaku dvojbu glede toga tko mora pobijediti u drugom krugu, Zoran Milanović nam je svojim „nadahnutim“ govorom potvrdio kako u „slučajnoj državi“ i takvi likovi sasvim slučajno mogu postati premjeri, a Mesić i Josipović predsjednici. U ozbiljnim državama to se naravno, ne može dogoditi, ni slučajno.

Treba li pored Mesića, Josipovića i Milanovića drugi dokaz tvrdnji da je hrvatski narod politički i građanski nepismen i nezreo bez elementarnog samopoštovanja. Budući da mi je uloga populista uvijek bila strana, mogu si dopustiti kazati kako me jadikovke tog i takvog naroda u najmanju ruku čude, kao da su gore spomenutu gospodu koja je demontirala Hrvatsku državu , birali Francuzi ili Grci i kao da oni s tim ništa nemaju.
Stoga, umjesto da se solidariziram u naricanju sa svojim narodom kojemu je eto teško, radije ću parafrazirati Georga Orwela i kazati: „Narod koji dovede na vlast Mesića, Račana, Milanovića i Josipovića nije žrtva već suučesnik!“ I sad ih još treba nagovarati da izađu na izbore i razumjeti da su razočarani politikom i političarima. Treba ih naravno žaliti i razumjeti i onda kad svoj glas daju „slučajnom prolazniku“ kojemu je jedina kvaliteta što nije niti iz HDZ-a niti SDP-a. I sad su mediji prepuni analiza i analitičara, koji pokušavaju proniknuti u „fenomen“ kako jedan politički nepismen lik, ni kriv ni dužan, može polučiti takav „uspjeh“. Meni se čini odgovor potpuno jasnim – prvo to nije njegov uspjeh. To je „uspjeh“ gore spomenutih likova, Vesne Pusić i njihovih političkih klonova.

Ova posljednja izjavila je kako je presretna uspjehom anarhista Sinčića, jer je postigao bolji uspjeh od sjajnog liječnika, Hrvata, dokazanog domoljuba Kujundžića. Takvi likovi zgadili su politiku hrvatskom narodu u toj mjeri da je spreman državu prepustiti na vođenje „slučajnom prolazniku“. Ako to nije alarmantna situacija ne znam što jest? Stoga, se ne slažem s onima koji nas uvjeravaju da nije vrijeme za rasprave o ideološkoj podijeljenosti Hrvatske. Upravo suprotno. Zadnji je čas.

Nije vrijeme za produbljivanje tih podjela, nego o razgovoru kako tu temu konačno apsolvirati, a to je ono što zagovara Kolinda Grabar Kitarović jer razumije, za razliku od Josipovića da iz ovog gliba možemo jedino svi zajedno, poštujući pri tom temeljna ljudska prava u svakom segmentu djelovanja društva. Ako se samo oko toga složimo onda je jasno da je pravi put, put Kolinde Grabar Kitarović. Jer onaj koji producira i produbljuje podjele je Ivo Josipović, koji dokazano djeluje suprotno sustavu vrijednosti temeljenom na ljudskim pravima i slobodama. Krajnje je nedemokratski reći kako nećete predati vlast , pozivati se na prolivenu krv onih koje prezirete, a pred ukupnom Hrvatsko javnošću izjaviti u izbornoj noći koja bi trebala biti praznik demokracije „ili mi ili oni“.

Dolijevanje je to ulja na vatru, koja bi ako bukne, mogla opeći i Milanovića. Nedostajalo je samo spomenuti da ni „oružane bitke nisu isključene“ ako ne pobjedi „naš“ kandidat, pa da apsurdnost javnog iznošenja takovih stavova u demokratskoj državi bude kompletna, a izborna noć zastrašujuće podsjeti na Gazimestansku retoriku. Ništa manje nije neprihvatljivo za demokraciju, političku konkurenciju nazivati zločinačkom organizacijom. To nije samo nedemokratski, to je protuustavno i protuzakonito ako znamo da kada bi to bila istina, da bi toj političkoj stranci morao biti zabranjen rad. Naravno o tome odlučuju neka druga tijela različita od predsjednika i premjera i to isključivo na temelju pravomoćne presude. Ali ako sada ja podsjetim Milanovića i sve Vas na povijesnu istinu, da je jedina prava zločinačka politička organizacija, koja je djelovala na ovim prostorima, KPJ, iz kojeg se rodio njegov SDP od čijih se zločina do dana današnjeg nije ogradio, niti ispričao žrtvama, onda riskiram da budem prozvan osobom koja produbljuje ideološke podjele, a on i Josipović koji naglašava da u svoju kampanju nije slučajno krenuo sa trga Maršala Tita su demokrati.

Ne mogu ne kazati gnušam se Hrvatske političke realnosti u kojoj su Josipović i Kolinda Grbar Kitarović izjednačeni u bilo čemu, a naročito u rezultatima prvog kruga. Pravo pitanje ovih izbora nije tko će biti predsjednik RH idućih pet godina, već tko je odgovoran za aktualnu sramotnu razinu političke nepismenosti i izostanka samopoštovanja hrvatskog naroda. Ovi izbori će zaista pokazati zaslužuje li uopće ovaj narod državu. Jer narod koji ne poštuje i ne cijeni vlastite žrtve, svakako je ne zaslužuje!

Na koncu moram priznati slažem se u nečemu s Josipovićem koji je u izbornoj noći 28.prosinca shvatio da je izgubio izbore i poručio:
„Previše je krvi proliveno da bi Hrvatsku ostavili onima koji je ne zaslužuju“! naivno vjerujući da je narod toliko zatucan i zaboravan da se ne sjeća tko to nije htio Hrvatsku.

P.S. Poruka mom narodu: „ Ako mislite da ne može gore, onda ostanite doma ili glasajte za Josipovića i čekajte pa čete se brzo uvjeriti da može, ali slijedeća prilika je tek za pet godina!!!

Vladimir Gredelj, Bjelovar

Izvor: maxportal.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save