Započnimo dan molitvom (petak, 9. siječnja)
Božja prisutnost
Isus čeka da uđe u moje srce, u tišini i nevidljiv.
On dolazi s neizmjernom ljubavi i moći.
Neka me obuzme radost što sam u njegovoj blizini.
Sloboda
Gospodine Bože, zahvaljujem ti na daru slobode.
Pomozi mi da taj dar koristim odgovorno. Slobodan sam birati.
Pomozi mi da izaberem da mogu nasljedovati tebe,
da živim kršćanskim životom brinući se za druge.
Pomozi mi da se sjetim onih koji su nesretni, potlačeni;
onih u zatvoru, onih koji nisu slobodni javno izražavati svoju vjeru.
Vodi me da uvijek i u svemu tražim tvoju volju, u svemu što se događa u mome životu.
Svjesnost
U prisutnosti Boga koji me voli
promatram sve što mi se dogodilo protekloga dana,
od ovog trenutka unatrag, korak po korak.
Prisjećam se svega što je bilo dobro i lijepo, i zahvaljujem na tome.
Uočavam i sjene i pitam se što mi govore; molim za iscjeljenje, hrabrost, oprost.
Riječ Gospodnja
Mk 6,45-52
Isus prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko, prema Betsaidi, dok on otpusti mnoštvo. I pošto se rasta s ljudima, otiđe u goru da se pomoli.
Uvečer, pak, lađa bijaše posred mora, a on sam na kraju. Vidjevši kako se muče veslajući, jer im bijaše protivan vjetar, oko četvrte noćne straže dođe k njima hodeći po moru. I htjede ih mimoići. A oni, vidjevši kako hodi po moru, pomisliše da je utvara pa kriknuše. Jer svi su ga vidjeli i prestrašili se. A on im odmah progovori: “Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!” I uziđe k njima u lađu, a vjetar utihnu. I veoma se, prekomjerno, snebivahu; još ne shvatiše ono o kruhovima, nego im srce bijaše stvrdnuto.
Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Ovo je priča o miru duše. Na kraju dugog dana, okružen mnoštvom, Isus ne ide spavati, nego se uspinje na goru da u samoći moli. Ta veza s Ocem bila je izvor njegove snage. Uživamo u istoj vezi po Duhu Svetome koji je u nama i možemo koristiti istu snagu.
Ovo je, također, priča o strahu i panici. Šibani valovima koji su punili čamac učenici nisu mogli vjerovati da ih je Gospodin vidio i da im dolazi ususret.
Čujem ga kako meni danas govori: Dođi!
Razgovor
Gospodine, ime si moje urezao u dlanove svojih ruku.
Čak ako me i drugi zaborave, ti nikada nećeš.
Zaključak
Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.
Izvor: prostorduha.hr
