Započnimo dan molitvom (ponedjeljak, 19. siječnja)
Božja prisutnost
Zaustavljam se na trenutak i pokušavam si posvijestiti da je Bog prisutan:
u mojoj blizini, u onome što činim, u ljudima koje susrećem,
u svakodnevnim prilikama u kojima se nalazim.
Kako si tu stvarnost još više mogu učiniti živom?
Sloboda
Tvoja me je smrt na križu oslobodila.
Mogu živjeti slobodno i radosno, bez straha od smrti.
Tvoje milosrđe ne poznaje granica.
Svjesnost
Živim u mreži isprepletenoj mnogim odnosima – vezama s prirodom, s ljudima, s Bogom.
Uočavam te veze i zahvaljujem za život koji kroz njih struji.
Neke od tih veza su iskrivljene, neke narušene, neke prekinute:
možda se radi toga osjećam tužan, srdit, razočaran.
Molim za dar prihvaćanja i oprosta.
Riječ Gospodnja
Mk 2,18-22
Ivanovi su učenici i farizeji postili. I dođu neki i kažu Isusu: “Zašto učenici Ivanovi i učenici farizejski poste, a tvoji učenici ne poste?” Nato im Isus reče: “Mogu li svatovi postiti dok je zaručnik s njima? Dokle god imaju zaručnika sa sobom, ne mogu postiti. Doći će već dani kad će im se ugrabiti zaručnik i tada će postiti u onaj dan! Nitko ne prišiva krpe od sirova sukna na staro odijelo. Inače nova zakrpa vuče sa starog odijela pa nastane još veća rupa. I nitko ne ulijeva novo vino u stare mješine. Inače će vino poderati mješine pa propade i vino i mješine. Nego – novo vino u nove mješine!”
Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Ljudi su primijetili razliku između dviju vrsta vjere: farizejsku zaokupljenost zakonima i odredbama i Isusovu ljubav prema slavljima i susretima. Doživljavali su ga kao čovjeka koji je spreman na zabavu, nekoga tko uživa u životu i živi ga u punini. U njegovim usporedbama Kraljevstvo nebesko je često banket – gozba, vjenčanje: mjesto nesputane radosti, a ne krutih pravila.
Vrlo je lako svoj unutrašnji život reducirati, kao i slobodu i vatru evanđelja, na skup pobožnosti i odredbi. Isus mjeri našu vjeru, ne po zakonu, nego po ljubavi. On ne bi mogao postaviti svoju poruku ljubavi i pravde u usku i ograničenu pamet farizeja koji su svu svoju energiju trošili na najdetaljnije točke i odredbe zakona.
Razgovor
Zamjećujem li svoje reakcije dok molim uz Božju riječ?
Je li ona za me izazov, utjeha ili mi je odbojna?
Dok zamišljam Isusa kako sjedi ili stoji kraj mene,
u povjerenju, kao najboljem prijatelju, govorim mu o svojim osjećajima.
Zaključak
Zahvaljujem ti, Gospodine, za svaki poticaj koji si mi darovao dok sam molio nad tekstom sv. Pisma.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.
Izvor: prostorduha.hr
