BAJIĆ – JEDNO OD NAJVEĆIH ZALA U NAŠOJ ZEMLJI
U Hrvatskoj bila istraga o Patriji i Mesiću – Bajić sve stavio u ladicu
Potpuno isto, kao i u slučajevima Zdravka Mustača i Josipa Perkovića, DORH je usporavao i zaustavljao procese. Tako je istraga oko Patrije baš zamrla u vrijeme prije parlamentarnih izbora 2011. godine
Finski sud osudio je dva menadžera kompanije Patria na godinu i osam mjeseci zbog podmićivanja prilikom prodaje oklopnih vozila Hrvatskoj 2007, ali Stjepan Mesić i Franjo Gregorić nisu optuženi niti su se njima finski istražitelji bavili.
Sam finski državni tužitelj istaknuo je da bi eventualne malverzacije u Hrvatskoj trebale istražiti hrvatske institucije DORH i Uskok. Međutim, kao i veliki broj predmeta za mandata Mladena Bajića a i kasnije, a koji su se ticali lijevih političara i pridruženih članova – završile su u ladici. Ne treba zaboraviti i da je Stjepan Mesić na predsjedničkom reizboru bio kandidat, između ostalog, SDP-a, HNS-a i IDS-a.
Potpuno isto, kao i u slučajevima Zdravka Mustača i Josipa Perkovića, DORH je usporavao i zaustavljao procese. Tako je istraga oko Patrije baš zamrla u vrijeme prije parlamentarnih izbora 2011. godine, kad je Bajić optužnicom protiv HDZ-a pomagao Kukuriku koaliciji da dođe na vlast. Stjepan Mesić je vjerojatno u pravu kada kaže da dok je on živ neće odgovarati: “Ali moraju znati da do moje smrti ništa od toga neće biti”.
“S Hrvatskom smo imali ugovor o zajedničkoj istrazi tako da su svi naši dokumenti bili na raspolaganju i hrvatskoj strani. No, ne znam jesu li ih koristili. Sada je istekao ugovor o istrazi pa nisam siguran da su dokumenti više dostupni, osim ako ih Hrvatska ne zatraži institutom međunarodne pravne suradnje”, rekao je finski tužitelj Jukka Rappe. Patria je kažnjena s 297 tisuća eura. Treći menadžer, Tuomas Korpi, oslobođen je optužbi.
Tako su Patrijini menadžeri preko posrednika Hansa Wolfganga Riedla i Waltera Wolfa dali oko 1,6 milijuna eura, koji su služili za mito tadašnjem hrvatskom predsjedniku Stjepanu Mesiću te direktoru tvornice „Đuro Đaković” Bartolu Jerkoviću.
“Na sudu je dokazano da je milijun i pol eura mita bilo namijenjeno direktoru tvrtke Đuro Đaković Bartolu Jerkoviću. Finski je dvojac mito dao austrijskom posredniku Wolfgangu Riedlu, a ovaj ga predao drugom posredniku, Walteru Wolfu, koji je zadržao dio novca. Dogovor smo rekonstruirali iz dokumenata i poruka koje su međusobno slali, no dalje od Wolfa nismo više mogli pratiti tok novca i nemamo dokaza da je Jerković primio bilo kakav novac” pojasnio je Rappe.
Ugovorom, koji su potpisali tadašnji predstavnici Patrije, hrvatskog ministarstva obrane i poduzeća Đuro Đaković, dogovorena je nabava 84 oklopna vozila u vrijednosti 112 milijuna eura.
Veća skupina nekadašnjih Patrijinih menadžera za koje je tužiteljstvo zahtijevalo zatvorske kazne zbog navodnog nuđenja mita slovenskim dužnosnicima u poslu Patrije i slovenske vojske, vrijednom 278 milijuna eura, oslobođena je optužbi početkom prošle godine. Sud je prihvatio navode obrane da optužnica nije bila dokazana i optužbe protiv svih odbacio. Finsko tužiteljstvo se na tu presudu žalilo, a o žalbi će se odlučivati krajem ovog mjeseca.
U vezi sa spomenutim korupcijskim slučajem vođeni su procesi u Austriji i Sloveniji, gdje je došlo do osuđujućih presuda. U Sloveniji je na dvogodišnju zatvorsku kaznu među ostalima bio osuđen i Janez Janša, koji je bio predsjednik vlade u vrijeme sklapanja ugovora s Patrijom.
Slovenija je nedavno zatražila od Kanade ekstradiciju poduzetnika Waltera Wolfa koji je bio optužen za posredovanje mita, ali se na pozive slovenskog suda nije odazivao.
Kriminalistička istraga nakon Slovenije preselila se u susjednu Hrvatsku, koja je 2007. godine Hrvatska je kupila osamdeset i četiri oklopna vozila za 112 milijuna eura, a godinu dana kasnije još četrdeset i dva vozila za 68 milijuna, pišu u knjizi “U ime države” novinari istraživači Matej Šurc i Blaž Zgaga.
Država je za nabavu proizvoda finske Patrije koristila isti kanal kao i Slovenija – preko Beča. Na prijedlog finske policije osnovana je i za hrvatsku zajednička istražna skupina, u kojoj teče suradnja zajedno s austrijskim i hrvatskim kolegama.
Prema nalazima finskih kriminalista, Patria je poduzeću Hansa Wolfganga Riedla do listopada 2007. za posao u Sloveniji isplatila ukupno 3 915 750 eura, a za projekt u Hrvatskoj 1 597 065 eura. Ujedno su austrijski istražitelji otkrili da je Riedl u prosincu 2004. osim kontakta s Bartolom Jerkovićem, direktorom poduzeća Đuro Đaković, uspostavio neposredan kontakt i s hrvatskim “superministrom”, dok se njegov suradnik Jure Cekuta pobrinuo za kontakt s predsjednikom države Stjepanom Mesićem, koji je prema navođenju sektora za borbu protiv terorizma VIS-a, “određeno razdoblje nakon stjecanja nezavisnosti imao odlučujuću ulogu u nabavi oružja za Hrvatsku.”
Kao pravog lobista s odličnim vezama u visokim Vladinim i vojnim krugovima, Riedl je u siječnju 2005. Patriji preporučio Waltera Wolfa. Slovensko-kanadski poduzetnik potom se u Hrvatskoj jednom sastao s predsjednikom Mesićem i dva puta s bivšim predsjednikom Vlade Franjom Gregurićem.
“Njihova potpora je osigurana”, priopćio je Riedl Patriji u ljeto 2005. Novac iz Finske putovao je i u Hrvatsku preko istih ljudi kao i u Sloveniju – Wolfganga Riedla i Waltera Wolfa. Austrijski je poduzetnik i za posredovanje u toj državi također zahtijevao visoku proviziju od vrijednosti ugovora: “8,5 posto za Hrvatsku, kao i ono što će trebati dodati drugim osobama za postupak u Ministarstvu.” Isti postotak je isprva zahtijevao za Sloveniju, ali je kasnije bio snižen.
direktno.hr/dragovoljac.com
