Don Damir Stojić: Skandalozno je kakve su neznalice ljudi iz vlasti
‘To je totalni raspad komunikacije. Lijepe nam se negativne etikete, a ne poznaju se osnovni pojmovi. Čovjek koji sebe drži dovoljno obrazovanim, dapače intelektualcem, trebao bi prije javne rasprave uzeti nekakvu literaturu i onda se upustiti u dijalog’, ističe Stojić
Zagrebački studentski duhovnik don Damir Stojić (41) ovog je vikenda u Splitu bio u prolazu, pa smo razgovarali bez klasičnog poretka, prema aktualnim društvenim pitanjima, što i nije tako loše, budući da je don Damirovo pravilo: odgovara na sve što ga pitaju. To često izaziva buru reakcija u medijima, a njemu je donijelo epitet kontroverznog sugovornika koji nastupa s konzervativnih crkvenih pozicija. Reklo bi se: tuče u glavu, pa što bude!
Jeste li konzervativac?
– Da i ne. Konzervativan jesam ako se uzme značenje te riječi “čuvati nešto”, pa kao svoju zadaću i smatram čuvanje kršćanskih trajnih istina. Liberalan sam utoliko što nalazim nove metode prenošenja istine, a trajna istina koju želim čuvati daje trajnu slobodu.
Udarili ste po “Harryju Potteru”, dakle, suvremenoj bajci. Je li to pametno?
– Inače se ne bavim tom tematikom, ali odgovaram na sva pitanja mojih studenata i ako se tiče njih, tiče se i mene. Nisam čitao “Pottera”, pa sam se u svojem odgovoru na to pitanje referirao na uglednu njemačku sociologinju Gabriele Kuby, koja objašnjava kako ta knjiga djeci kao poželjne predstavlja magiju i okultizam.
Pa i Crvenkapica je, recimo, takva?!
– Ima još, ona tvrdi kako je riječ o svijetu nasilja i horora, proklinjanja i čaranja, rasističke ideologije, krvnih žrtava, odvratnosti i opsjednuća, ozračju kontinuirane prijetnje. Nisam uopće branio da se čita ta knjiga, niti se osjećam pozvanim za to, samo upozoravam kako su njezini stavovi u suprotnosti s judeokršćanskom antropologijom. Dapače, potičem vjernike da to čitaju iz kulturoloških razloga i da šire svoje horizonte, samo bi trebali biti informirani o tim činjenicama.
Postoje li bajke koje su u skladu s kršćanskom kulturom?
– Kako ne. Imate “Gospodara prstenova”, također suvremenu bajku, jednu od najpoznatijih u svjetskoj književnosti, koju sam s uživanjem pročitao.
Kad smo kod bajki, podržavate li legalizaciju indijske konoplje u medicinske svrhe?
– Samo struka to može jasno kazati, a koliko znam, stručnjaci još nisu načisto oko toga. U svakom slučaju, pozitivni efekti moraju prevagnuti. Što se tiče rekreativnog uživanja lakih droga, to smatram zlom.
Jesu li vaši studenti “rekreativci”?
– Mislim da velika većina nije. S mnogima sam o tome razgovarao i pretežu oni koji nemaju posla s “travom”.
A s alkoholom?
– Ako su umjereni, neće biti problem.
Može li se i s kanabisom biti umjeren?
– Jedno pivo ili čaša vina može čak i koristiti zdravlju, dok THC ima neusporedivo više loših posljedica.
Digla se velika buka oko liječnika koji se pozivaju na priziv savjesti i ne žele obavljati abortuse u državnim bolnicama. Tko je u pravu?
– Apsurdno je o tome raspravljati. Priziv savjesti je zlatnim slovima upisan u međunarodno zakonodavstvo i nigdje ga u civiliziranom svijetu ne dovode u pitanje. Podržavam liječnike koji odbijaju, među njima je puno mladih liječnika, ne nužno vezanih uz vjeru, koji su došli do zaključka da su pozvani liječiti, a ne ubijati.
Kako ocjenjujete konstantan sukob Crkve i vladajućih u većini društvenih pitanja?
– To je totalni raspad komunikacije. Kad bi Crkva poučavala ono što njezini neprijatelji misle da poučava, to bilo strašno. Čini mi se da ljudi iz vlasti i medija koji redovito prozivaju Crkvu pokazuju skandaloznu dozu neobrazovanja i neznanja u pitanjima crkvenog nauka, dokumenata, navještenja… Lijepe nam se negativne etikete, a ne poznaju se osnovni pojmovi. Čovjek koji sebe drži dovoljno obrazovanim, dapače intelektualcem, trebao bi prije javne rasprave uzeti nekakvu literaturu i onda se upustiti u dijalog.
Papu Franu kritizirali su jer je u privatnu audijenciju primio transseksualca. Je li pogriješio?
– Još prije desetak godina ja sam razgovarao s transseksualcem i slušao o njegovim problemima. Papa ide Kristovim stopama: pokazuje beskrajno razumijevanje i milosrđe prema patnjama s kojima se suočava pojedinac, a nesmiljeno osuđuje ideologije koje su u suprotnosti s kršćanskom antropologijom. U isto vrijeme dok je tješio transseksualnu osobu, on je gender-ideologiju u razgovoru s novinarima usporedio s nacizmom.
Čuvena je njegova izjava o homoseksualcima: “Tko sam ja da sudim”, a zatim je ekskomunicirao australskog svećenika koji je podržavao gay pokret. To ponekad zbunjuje, ali je ispravno: Crkva poziva grešnika na savršenstvo, a ako padne, pokazuje mu izvanredno milosrđe. Ne osuđuje se grešnika, nego zlo ideologije. Isus je svakom grešniku rekao: “Ne osuđujem te, ali ne griješi više.” Nažalost, Papine se riječi u medijima često izvlače iz konteksta.
I vi ste se žalili na taj problem?
– Često moram objašnjavati izjave izvučene iz konteksta. Nikad ne pozivam novinare, ali neki od njih me prate, dolaze na studentski vjeronauk i slušaju hoću li štogod krivo reći, pa to pročitam sutra. Možda sam im zanimljiv jer krivo govorim padeže budući da sam rođen u Kanadi. Prije nekoliko godina jedna se novinarka lažno predstavila, pozvala me na blagoslov, nudila mi novac, provocirala me… Ali lažno predstavljanje je kazneno djelo i pitam se što im to treba.
Jednom me zove ženska osoba, predstavi se kao vjernica iz te i te ulice, postavlja nenormalna pitanja, a dok razgovaramo, na ekranu provjeravam broj i vidim da zove iz novinske kuće! Pa to je ludo, nevjerojatno! S kime to imam posla?!
Svakog ponedjeljka dođem u šator među branitelje, razgovaram s njima, pokušavam pomoći. Hoće li se i kada povući, bit će njihova odluka. Sada ih se, nakon sto dana, proziva zbog nelegalnog prosvjeda. Branitelji su mi privatno rekli kako se u dokumentima koji idu prema EU-u ne govori više o “obrambenom ratu”, nego o “ratu na ovim područjima”, ne spominju se “branitelji i agresori”, nego “sudionici u ratu”. A to nisu nevažne stvari.
