MÜNCHEN: Zadnji trzaji Udbe
MÜNCHEN NAJAVLJUJE PROMJENE – Zadnji trzaji Udbe: Boljševičkim podmetanjima na neucjenjivu Kolindu
Službe potekle iz komunizma ne daju da na čelna mjesta dođe netko tko nije ‘umočen’ u kriminal. Zato im predsjednica smeta, ističe dr. Jurčević
Vijesti o senzacionalnim zbivanjima u sudnici u Muenchenu, gdje tužitelji te sudac Dauster uz pomoć svjedoka i sve jačih dokaza kao begerom ruše klimavu obranu bivših udbaša, najavljuju, čini se, nešto vrlo veliko za Hrvatsku.
O tom ‘svjetlu’ koje se upalilo u Muenchenu, ali i na Pantovčaku, razgovarali smo s profesorom dr. sci Josipom Jurčevićem, autorom knjige ‘Slučaj Perković: Spašavanje zločinačke budućnosti’, koji je prvi u Hrvatskoj najavio da bi suđenje Perkoviću i Mustaču moglo osloboditi Hrvatsku iz okova zločinačke organizacije koja 25 godina uništava zemlju. Upravo to se, po svemu sudeći, ovih dana događa u Muenchenu.
Jurčević: Lex Perković je sjajno došao da raskrinka vlast
”Nedvojbeno je da je slučaj Đureković važan ne samo da se raščiste zločini u komunističkom sustavu, odnosno likvidacije iseljenika i sve vrste represije prema svojim građanima, već je to važno i zbog suočavanja sa svim negativnostima koje su se dogodile nakon 1990. godine. Na sudu u Muenchenu pomalo se otkrivaju cijele strukture i imena ljudi, pa se vidi da su to iste strukture i ista imena koja su vladala prije 1990., ali i nakon 1990. godine. Sjajno je u svemu tome došao ‘Lex Perković’ jer je poslužio kao krunski dokaz na osnovu kojeg su i europske institucije uvidjele o čemu se ovdje radi. Čak je i Viviane Reding, povjerenica Europske komisije, izjavila da najviše hrvatske institucije štite i pokrivaju najveće zločine. Svima je postalo jasno da je riječ o istim strukturama, pa čak i istim ljudima, ili biološkim potomcima tih ljudi – koji na sličan način vladaju. To suđenje će – ako bude dovedeno do kraja – rastvoriti i rasvijetliti događaje nakon ’90., odnosno svjesno upropaštavanje Hrvatske od 1990. do danas. To treba biti poticaj oslobađanja hrvatskih institucija, a to je i bio motiv za pisanje moje knjige o ‘spašavanju zločinačke budućnosti”’, ističe dr. Jurčević.
Dodaje potom da su tajne službe do ’90. bile malj u rukama Partije jer im je glavni zadatak bio da štite komunistički režim, a kada se taj režim raspao, postale su, kaže, gospodari situacije u Hrvatskoj.
Službe su namjerno ljude na pozicijama uvlačile u kriminal
”Stari režim se raspao, a službe su ostale kompaktne. Da bi opstale i da ih ne bi kazneno gonili zbog zločina koje su činili, uvlačili su sve one koji su bili u institucijama u kriminal, da bi ih mogli kasnije ucjenjivati. Službe potekle iz komunizma praktički su od 1990. moderirale institucije u novoj državi na način da na čelna mjesta nisu mogli doći oni koji nisu ‘umočeni’ u kriminal. Tako su njima mogli upravljati. Baš zato su i premijer i predsjednik i ministrica vanjskih poslova i bivši predsjednik morali podupirati Perkovića i Mustača. Oni znaju za poslove obitelji Milanović, za poslove obitelji Pusić, za poslove Josipovića i Mesića. Pojedince koji nisu bili ‘umočeni’, a koji su dolazili na pozicije, pokušavali su na sve moguće načine kompromitirati, proglasiti ih ratnim zločincima, namještati im političke procese, medijski ih diskreditirati, kako nitko tko nije ‘umočen’ ne bi opstao na važnom položaju. Najbolje se taj proces vidi u MORH-u i na primjeru generala Gotovine. Generali koji su iznijeli Domovinski rat su micani uz pomoć optužbi za ratne zločine. I što je vrijeme više prolazilo, sve manje je čistih kadrova ostajalo u institucijama”, pojašnjava Jurčević te dodaje da se sve to jasno vidi kroz rekonstrukciju slučaja Perkovića.
Nobilo u Njemačkoj nema nikakvih izgleda
”Predstavnici tih struktura, koji su – poput Nobila – potekli u totalitarnom sustavu, ne snalaze se zato na sudu u Njemačkoj. Odvjetnik Nobilo je u Hrvatskoj gospodario procedurom i to ne samo na sudu, nego je ‘snagu’ crpio i iz pozadinske moći. U Njemačkoj, pak, nema nikakvih izgleda. No, hrvatski mediji o tome šute, da građani ne bi shvatili što se događa. No, stvari su previše očite i ne mogu se skriti. Ubojstvo Đurekovića nije bio eksces, nego način i sustav vladanja. I Njemačkoj državi, ali i cijeloj EU, u interesu je kroz ovaj proces dekomunizirati Hrvatsku i susjedne zemlje. To je uvjet bilo kakve integracije. Proces će ići dalje, ali bit će tu još žestokih otpora. Već sada se vidi da je istina o suđenju nestala iz medija, dok je Perković, prije nego li je izručen, u hrvatskim tiskovinama dobivao više prostora nego svojedobno Josip Broz Tito. Imali smo intervjue koji su zauzimali prvih pet-šest stranica i koji su se objavljivali u više nastavaka. Sve to, ipak, služi detektiranju istine, odnosno odgovara na pitanje tko je tko u Hrvatskoj, podvlači dr. Jurčević.
Autor knjige ‘Slučaj Perković: spašavanje zločinačke budućnosti’, potom je istaknuo da su svi problemi koje je Kolinda Grabar Kitarović imala u kampanji, koje ima sada i koje će tek imati, posljedica činjenice da ne pripada pljačkaškoj neokomunističkoj strukturi o kojoj je pisao u knjizi.
”Kolinda nije ucjenjiva. Zato će ‘strukture’ primjenjivati sve moguće boljševičko-obavještajne metode da je neutraliziraju. Silnih problema će imati jer je čista! No, činjenica da je takva uopće došla na važnu funkciju, pokazatelj je da njihovo vrijeme prolazi. Kolinda Grabar Kitarović je prva osoba koja je došla na neku vrlo važnu funkciju, a da nije pripadala toj strukturi. Zato su pred njom silne prepreke. Podmetanja koja je doživjela u prvih deset dana na Pantovčaku tek su, nažalost, početak tog trnovitog puta”, zaključuje profesor Jurčević.
Izvor: direktno.hr
