NAJPRLJAVIJA RATNA TAJNA MILORADA PUPOVCA

Evo što je učinio u Domovinskom ratu…

Pupovčev “doprinos” u razmjeni zarobljenika kada je tražio oslobađanje srpskih liječnika, a zauzvrat obećao oslobađanje dr. Ivana Šretera. Iznenadit ćete se… Ili nećete?
Milorad Pupovac politički je kameleon koji je boju svoje kože uspješno prilagodio svim dosadašnjim podlogama. U maniri pravog znalca, doveo se u položaj iz kojeg, ne samo da ne daje odgovore na pitanja koja se tiču njegove uloge tijekom rata u Hrvatskoj, nego ih, prozivajući sve redom – uporno postavlja. Zadnji neukusni “skeč” u nizu ticao se slučaja “selotejp”, ali to je samo zadnji. Pupovac godinama neumorno traži pravdu za svoje sunarodnjake, ne mareći pritom za one s kojima gradi suživot i skojima, između ostalog, dijeli saborske klupe. I ne samo to… Milorad Pupovac u javnosti plasira imidž dobrotvora, pa u suradnji sa Documentom vrijedno broji srpske žrtve i traži njihove krvnike. Nikada, međutim, nije spomenuo dr. Ivana Šretera, pakračkog liječnika ubijenog ’91, od strane Srba, kojeg je, po riječima Slavka Degoricije, Pupovac mogao spasiti – ali nije.

Ono što je Slavko Degoricija otkrio u svojoj knjizi “Nije bilo uzalud”, čini se da je ipak bilo uzalud, barem što se medijskog odjeka tiče, ali i pozivanja Milorada Pupovca da ponudi odgovore na neka pitanja. Degoricija je, naime, u svojoj knjizi otkrio kako je Pupovac bio posrednik u razmjeni zarobljenika. Tražio je oslobađanje dvojice srpskih liječnika, a zauzvrat nudio oslobađanje dr. Šretera. Hrvatska je strana svoje odradila i pustila srpske liječnike. Šretar je, međutim, ubijen. Evo što je Degoricija kazao u knjizi:

“Šreter je na mene ostavio snažan dojam. Čovjek velikog obrazovanja, silne energije, okretan i poduzetan. On je bio mišljenja da Srbi neće njemu nauditi jer ih je previše zadužio i kao liječnik i kao čovjek. Međutim, dogodilo se njegovo presretavanje i zarobljavanje.”

Slavko Degoricija u nastavku opisuje sve načine kojima su pokušali osloboditi dr. Šretera koji je bio utamničen u Bučju ili Kusonjama gdje je prolazio neviđenu torturu. Nesretnog liječnika pokušali su izvući i preko međunarodnih čimbenika. Sve je, međutim, bilo neuspješno. A onda se tračak nade pojavio u liku Milorada Pupovca. Evo ulomka iz knjige:

“Meni u kabinet pojavio se Milorad Pupovac. Došao je, kako on zna, snužden, silno zabrinut za dvojicu srpskih liječnika koja su uhapšena i zatvorena. Tražio je od mene da interveniram kod Đure Brodarca. Tada sam mu dao prijedlog: ‘Dobro, pokušajmo nešto učiniti nas dvojica. Ti ćeš otići u Pakrac kod pobunjenih Srba i neka oni oslobode Šretera, a ja ću s Brodarcem pokušati dogovoriti puštanje srpskih liječnika u Sisku.’ Iznenadio sam se i obradovao njegovoj brzoj reakciji: ‘Dobro, idemo u akciju odmah!’- odgovorio je. Nije se ni zapitao kako će on do pobunjenig Srba u Pakracu. Znao sam da mu to ne predstavlja nikakav problem i da on zna kako će do njih doći”, dio je ispovijesti Slavka Degoricije čiji je nastavak i više nego šokantan. Vrlo detaljno opisuje kako je sa Đurom Brodarcem odmah ispunio svoj dio dogovora, te pustio privedene srpske liječnike koji su bili uhićeni zbog punih torbi lijekova koje su nosili pobunjenim Srbima. Degoricija je bio zadovoljan jer sve ide po planu, a onda je pričekao da Pupovac odradi svoj dio dogovora.

“Sada više nisam siguran jeli prošao dan ili dva, dolazi Pupovac, navodno iz Pakraca. Rekao je: ‘Ti si obavio svoj dio posla, a ja zasad nisam.’ Pitao sam ga: ‘Zašto?’ ‘Ne daju ga jer im treba liječnik, oni nemaju doktora. Čim dobiju doktora, puštaju Šretera”.

A onda Slavko Degoricija otkriva nešto uistinu šokantno. Milorad Pupovac je lagao:

“Nije od toga prošlo nekoliko dana, doznajem od UNPROFOR-a da je Šreter mrtav, lividiran već više od mjesec dana! Doznajem i to da ga Srbi ni jednog dana nisu koristili kao liječnika, već su ga od prvog dana uhićenja premlaćivali tako da su mu polomili obje ruke. Pupovac nikad nije imao potrebu ispričati mi se za ovu laž”, piše Degoricija u svojoj knjizi koja je izdana prije sedam godina, a Pupovčeve isprike još nema…

Autor: S.Vučković/dnenvo.hr

Odgovori

Skip to content