Priča o ljudima koji su se pokušali prošvercati u raj
ISKUSTVO JEDNOG SVEĆENIKA – Možda ti poznaješ Isusa, ali poznaje li On tebe?
Svako malo netko dođe na moja vrata i od mene svećenika traži neku uslugu. Možda planira vjenčanje, krštenje ili sahranu; a možda jednostavno traži novac! Tada pogledam u nju ili njega i kažem: “Tko si ti?” (jer ne prepoznajem dotičnu osobu). “Oh, pa Oče, ne znate mene, ali moja baka dolazi ovdje, ovo je naša obiteljska crkva.” “Oh, razumijem, ali gdje ti ideš u crkvu?” obično pitam. Odgovor je često nešto poput: “Paaa, znate kako je Oče… ne idem baš često u crkvu… ali moja mama ide.”
Čuj, imam novost za tebe: vjera tvoje mame neće te spasiti. Moraš imati vlastitu vjeru. Moraš sam poznavati Isusa. Postoje stvari koje ne možeš samo tako posuditi. Nekad jesi ovisio o svojoj majci pa i Crkvi da te upozna s pravom vjerom. Ali u jednom trenutku moraš biti sposoban potvrditi svoju vjeru i sam. Tvoja majka ne može ići u crkvu za tebe, niti može vjerovati za tebe.
Jednom drugom prilikom, jedan mi je čovjek prišao na parkingu lokalne trgovine i započeo razgovor sa mnom kao da smo stari prijatelji. Vjerojatno je zapazio upitan izraz mog lica jer sam ga čudno gledao pitajući se poznajem li ga uopće. Blago uvrijeđen, rekao je: “Što, zar ne znate tko sam ja?” “Ne”, priznao sam pomalo se srameći. Počeo je objašnjavati kako je njegova obitelj jedna od “stupova” naše župe i kako je pomogla izgraditi crkvu te da bih stvarno trebao znati tko je on. “Idete li često na misu?” upitao sam. “Ne, ali bio sam na nedavnom sprovodu, onom za moju baku, koju ste VI pokopali. Možda sad znate tko sam!” Na to sam rekao: “Ne. Sigurno sam poznavao Vašu baku, ali ne mogu reći da poznajem Vas.” “To stvarno boli, Oče, jer da nije bilo moje obitelji, ni crkva ne bi bila tamo.”
Na kraju sam uspio nagovoriti čovjeka da potvrdi da nije bio na nedjeljnoj misi više od 20 godina, od vremena kad je završio katoličku školu, te da je jedino prisustvovao na sprovodima i ponekom vjenčanju. “Zamisli ovo kao finalnu probu“, rekao sam šaleći se, ali s ironičnom ozbiljnošću. “Možeš biti ljut i razočaran što te ja ne poznajem, ali bit će puno gore kad čuješ Isusa kako kaže “ne poznajem te”.”
Stvarno, jedan od osuđujućih scenarija je i onaj u kojem Isus potvrđuje da ne “poznaje” neke koji traže ulaz u Raj:
Mnogi će me u onaj dan pitati: ‘Gospodine, Gospodine! Nismo li mi u tvoje ime prorokovali, u tvoje ime đavle izgonili, u tvoje ime mnoga čudesa činili?’ Tada ću im kazati: ‘Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici!’”(Mt 7, 22-23)
Reče mu tada netko: “Gospodine, je li malo onih koji se spašavaju?” A on im reče: “Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći.”
“Kada gospodar kuće ustane i zaključa vrata, a vi stojeći vani počnete kucati na vrata: ‘Gospodine, otvori nam!’, on će vam odgovoriti: ‘Ne znam vas odakle ste!’ Tada ćete početi govoriti: ‘Pa mi smo s tobom jeli i pili, po našim si trgovima naučavao!’ A on će vam reći: ‘Kažem vam: ne znam odakle ste. Odstupite od mene, svi zlotvori! (Lk 13, 23-27)
Poslije dođu i ostale djevice pa stanu dozivati: ‘Gospodine! Gospodine! Otvori nam!’ A on im odgovori: ‘Zaista, kažem vam, ne poznam vas!’ Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa! (Mt 25, 12-13).
Možemo se pitati kako to Gospodin “ne poznaje” nekoga? Nije li on sveznajući?
Moramo razumjeti da se “poznavanje” kako je napisano u Bibliji razlikuje od modernog zapadnog razumijevanja gdje je dovoljno jednostavno znati da neka osoba postoji. “Znati” nekog, u biblijskom smislu, označava poznavanje kroz osobno iskustvo. To dakle implicira intimnost, osobno iskustvo u susretu s drugom osobom, stvari, događajem. Ponekad Biblija koristi “poznavati” i kao eufemizam za seksualni odnos (Post 4, 1-,25; Lk 1,34 itd).
Stoga, moramo osobno i individualno prihvatiti Gospodinov poziv da uđe u naš život i promijeni naša srca. Ne možemo samo reći: “Moja je obitelj izgradila crkvu.” Ili: “Išao sam u katoličku školu.” Ili: “Moja mama ide u crkvu.”
Sjećate se priče o mudrim i ludim djevicama? (Mt 25, 1-13) Čekale su mladoženju (tada se čekalo mladoženju, a danas čekamo mladu) da se pojavi na vjenčanju. Pet djevica bilo je mudro i ponijelo je dodatno ulje za svoje lampe, dok je pet bilo ludo i nije ga ponijelo. Kako je mladoženja kasnio, lude su djevice rekle mudrima da im daju malo svog ulja. Mudre su im onda rekle da to ne mogu jer nema dovoljno ulja za svih deset.
Vidite, ima nekih stvari koje jednostavno ne možete posuditi i nekih koje jednostavno ne možete dati. Ne možete nekom drugom dati svoju spremnost da upoznate Boga. Ne možete posuditi nečiju tuđu intimnost s Bogom.
Znate što se u priči dogodilo. Lude djevice otišle su kupiti još ulja i tako su propustile dolazak mladoženje, pa nisu ni uspjele ući na svadbeno slavlje. U ta vremena, kad je svadbeno slavlje započelo, vrata su se zaključavala i nitko više nije mogao ući. Kada su konačno došle, mladoženja je rekao da ih ne poznaje.
Poanta je u tome da sami morate poznavati Isusa. Ne možete posuditi intimnost, povezanost i spremnost svoje majke. Morate imati svoju. Nitko ne može ići u crkvu za vas. Ne možete posuditi nečiju tuđu svetost.
Postoji stara gospel pjesma koja kaže: “Osobno poznajem Isusa.” Nije dovoljno citirati svećenika, nije dovoljno reći što je tvoja majka rekla. Moraš ga ti osobno poznavati. Poznaješ li ga? Nisam rekao: “Znaš li za Njega?” Ovo je više od intelektualnog znanja; ovo je duboko, biblijsko, iskustveno znanje. Poznaješ li Gospodina Isusa? Jesi li iskusio Njegovo prisustvo u sakramentima? Jesi li čuo Njegov glas kako odzvanja s propovjedaonice i u drugima koje si susreo? Poznaješ li ga? Nemoj se zadovoljiti s činjenicom da ga tvoja mama ili baka poznaju. Ti si pozvan poznavati ga osobno.
Msgr. Charles Pope | www.aleteia.org
Izvor: Bitno.net
