Saša Perković tuži Kolindin stožer?
Jer tvrde da je probao zaštiti oca od izručenja!
Potpuna je laž da se u Uredu predsjednika Republike nalazio nekakav tajni stožer za obranu Josipa Perkovića i Zdravka Mustača, kao i to da Ivo Josipović i njegovi suradnici namjeravaju sakriti ili uništiti dio tajne dokumentacije koja se nalazi na Pantovčaku, poruka je iz Perkovićeva okruženja.
Dakle, Perković jr. tvrdi da je laž da su on i ekipa iz Ureda predsjednika, s predsjednikom na čelu, pokušali zaštiti njegovog tatu od izručenja, odnosno pokušaj promjena Ustava, lex Perković, potreba “deklasifikacije” dokumenata CK SKH, i sve ono što se zadnjih godinu i pol događalo po medijima koji sustavno brane Perkovića, kažu, nema nikakve veze s njima niti je time upravljano s Pantovčaka. Saša Perković, savjetnik za nacionalnu sigurnost predsjednika na odlasku je angažirao i odvjetnike zbog tih “objeda i laži”, no za sad se ne zna hoće li biti i sudske tužbe.
Isto tako, nije istina da oni pokušavaju prikriti ili uništiti ikakve dokumente, niti oni imaju ikakve veze s tim što je sudac Dauster, koji sudi Perkovićevom ocu, više puta kritizirao Hrvatsku zbog opstrukcije predaje dokumentacije, što se vuče još od suđenja Pratesu za isto ubojstvo iz 2008. Također, pokušaji opstrukcije predaje dokumentacije odvjetničkom timu Gizele Đureković, odnosno odvjetniku Pavloviću, koji je ustanovio da nedostaje dio dokumentacije koja bi prema katalogu morala biti u arhivama, pa je netragom nestala, nema apsolutno nikakve veze s njim, niti Josipovićem.
Isto tako, ta ekipa tvrdi da cirkus oko preseljenja Ureda predsjednika nema nikakve veze s tim da bi oni, nedaj bože, pokušali prikriti ili “izgubiti” kakvu dokumentaciju iz Ureda predsjednika, koji je već 15 godina pod kontrolom Mesića, odnosno Josipovića, i po čijoj arhivi slobodno vršljaju britanski “novinari” (obavještajci), ali ne i hrvatsko ili njemačko pravosuđe. Odbacuju i optužbe iz Kolindinog stožera, koje je naveo tjednik “Globus” – paralelno braneći ured Ive Josipovića preko njegovog proxyja i neslužbenog odvjetnika Nikice Gabrića – kako je Ured predsjednika plaćao fiktivne poslove, poslovao s upitnim tvrtkama iz Srbije, pa i pratio, preko SOA-e, izabranu predsjednicu.
No čitava igra oko preseljenja očito ima neku svoju pozadinu. Naime, da se ne radi samo o inatu Milanovića koji je udovoljio “želji” Kolinde Grabar Kitarović za preseljenjem Ureda predsjednika s Pantovčaka na jeftiniju lokaciju, bez muflona, paunova, i ostale flore i faune preostale još od Titovih vremena, govori i to što je vlada donijela odluku o preseljenju u Visoku – za koju se znalo da nije spremna za prihvat Predsjednika/ce prije određenih sigurnosnih nadogradnji – bez navođenja konkretnog datuma, dakle, Kolinda je mogla preuzeti dužnost na Pantovčaku i kasnije, kad Visoka bude spremna, preseliti.
Ovako je zapravo spinovima izabrana predsjednica ne samo dovedena u nezgodnu situaciju, jer će, preuzme li Pantovčak, ostaviti dojam da je iznevjerila obećanje dano u kampanji, nego se radi i o ozbiljnom problemu primopredaje arhive. Josipović se usto pokazao, još jednom, kao veliki gospodin – ali samo na riječima, ne i na postupcima. On je obećao da neće potpisati nikakvu bitnu odluku u interregnumu, kako je u civiliziranim državama i običaj: predsjednik na odlasku obično samo potpiše pomilovanja i obavlja ceremonijalne i završava tehničke poslove. Odluka o preseljenju Ureda je međutim i te kako bitna odluka, ne samo kajla Kolindi.
Naime, odluka o preseljenju se ne može provesti u djelo bez pisane odluke bivšeg predsjednika, Ive Josipovića – a on ju je spreman potpisati. Milanovićeva odluka o preseljenju bez tog njegovog potpisa ostaje za neka buduća vremena, po primopredaji arhive na Pantovčaku. Međutim, potpiše li Josipović tu odluku, ništa ne može izaći s Pantovčaka mimo Počasne zaštitne bojne dok Glavni stožer ne dobije zapovijed od Vrhovnog zapovjednika Ive Josipovića. To se tiče i predsjedničke arhive. To upućuje da Josipović cijelo vrijeme vuče konce priče, dok je Milanović samo pijun u igrokazu “selidba s Pantovčaka”.
Stav Kolinde Grabar Kitarović je navodno da se primopredaja arhive može i mora obaviti na Pantovčaku, te da se sve mora komisijski popisati i evidentirati, te da bi svaki pokušaj iznošenja bilo kakvih dokumenata bio opstrukcija primopredaje. Međutim, u ovom trenutku ništa ne sprječava Ivu Josipovića da započne s iznošenjem – “preseljenjem” arhive, a u Kolindinom stožeru se boje da bi kakva kutija s dokumentima pritom mogla “ispasti s kamiona”. Takve stvari su se uostalom već događale, primjerice s dokumentacijom dostavljenom Visokom zemaljskom sudu u Münchenu, kad se poslana dokumentacija svojevremeno “netragom zagubila” na putu do Bavarske.
Gabrić pak smatra da bi Ivo Josipović te papire davno već sklonio, da je to želio. No, to baš i nije istina – Josipović, naime, niti u jednom trenutku nije računao s gubitkom izbora! Dokumenti su, sve do izborne noći, bili “najsigurniji” upravo na Pantovčaku. Sad se preko noći sve promijenilo. SDP i Gabrić tumače kako je “HDZ mnogo vještiji u obavještajnim poslovima”, no to je vrlo upitno, sudeći po svemu što se u Hrvatskoj događalo zadnjih godina. Naročito vezano na Perkovića starijeg.
Usto, u Kolindinom stožeru su navodno zabrinuti i time da bi se knjige ulazaka na Pantovčak, iz kojih bi se moglo vidjeti kad je tko dolazio na Pantovčak i zašto, mogle “zagubiti”, ili bar neki njihov dio. Još jedna stvar je vrlo neobična, a to je da je Ivo Josipović sve dužnosnike na Pantovčaku razriješio s 18. veljače, što znači da na Pantovčaku Kolindu neće dočekati – nitko, tek prazna zgrada! Nejasno je tko bi u takvoj situaciji uopće trebao obaviti primopredaju krucijalnih dokumenata i arhiva.
U svakom slučaju, ovakva praksa, da se odluka o preseljenju donosi bez ikakvih konzultacija s izabranom predsjednicom, nije zabilježena u demokratskim državama, i nije dobra demokratska praksa niti postupanje u dobroj vjeri. Naravno da takvi postupci rađaju sumnju o namjerama. Malo je vjerojatno da je preseljenje tek “emotivna reakcija” gubitnika izbora, po sistemu “evo ti što si tražila”, jer Josipović baš nikad nije postupao emotivno: naprotiv, uvijek je bio vrlo proračunat u svemu što je u životu radio i privatno i kao predsjednik. Navodno je zadnjih desetak dana bolestan – muči ga gripa. No, izdao je priopćenje kojim poziva svoju nasljednicu da, “ako smatra primjerenim, zatraži od vlade RH izmjenu ili povlačenje odluke o preseljenju”.
Radi se zapravo o suptilnoj podvali u njegovom stilu – zatraži li to Kolinda, ispast će nevjerodostojna pred biračima. S druge strane, njemu ništa ne stoji na putu da obavi primopredaju na Pantovčaku, pa da se selidba u Visoku, ili Vilu Weiss, ili gdje god, obavi kasnije, kad nova stanarka preuzme arhive, uredno popisane. O datumu selidbe ionako ne odlučuje Vlada, nego upravo – on. A “suptilne” poruke Kolindi Grabar Kitarović s Josipovićeve strane, opet izrečene preko Gabrića a ne izravno, kako bi joj bilo najbolje da ipak ostane na Pantovčaku “pa bi riješili problem”, je zapravo stavljanje nove predsjednice pred nezahvalan izbor – ili mora minirati svoju vjerodostojnost kod birača i ostati u viletini pokojnog diktatora, što je simbolički neprimjereno demokratskom lideru, što bi SDP-u najviše i odgovaralo jer bi u startu mogli reći da je Kolinda iznevjerila birače, ili se upustiti u čudnu primopredaju dokumenata nakon njihovog iznošenja iz arhiva, što je zapravo logistički nemoguća misija ako se želi osigurati da sve bude provjrereno uredno i na broju. Ako ništa, Josipović bi time kupio dovoljno vremena da se završi sređivanje nezgodne papirologije, ukoliko takva, kako sumnaju u Kolindinom stožeru, postoji. A kupovanje vremena i muljanje oko preseljenja ide u prilog toj tezi.
Autor: Marcel Holjevac/dnevno.hr
