Sveta Katarina de’ Ricci
Današnja sveta zaštitnica je Katarina (Caterina) de’ Ricci, talijanska redovnica, mističarka i stigmatičarka. Rodila se u Firenci 23. travnja 1522. kao Alessandra Lucrezia Romola de’ Ricci, u uglednoj plemićkoj obitelji. Već u petoj godini Sandrina je izgubila majku pa ju je u firentinskom samostanu San Piero a Monticelli odgajala njezina teta, poglavarica toga samostana. Od ranog djetinjstva osjećala je snažni nagon prema razmatranju Kristove muke, stupila 1535. u dominikanski red i uzela ime Caterina.
Kao redovnica samostana San Vincenzo u toscanskom gradu Pratu bila je izložena mnogim kušnjama, teškim bolestima, poniženjima i preziru. Spasitelj, čije patnje je ustrajno razmatrala, uzvraćao joj je mističnim milostima, vizijama, bilokacijama, ranama i prosvjetljenjima. Za vrijeme korizme godine 1542, prolazeći kroz “ekstazu muke”, toliko se uživjela u Isusovo raspeće da je ozbiljno oboljela, a izliječio ju je tek pogled na uskrslog Krista i njegov razgovor s Marijom Magdalenom. Dvanaest godina, svaki tjedan, od 12 sati u četvrtak do 16 sati u petak, proživljavala je sve trenutke Kristove muke, duhovno povezana s njegovom Majkom Marijom.
Kod Caterine su savjete tražili mnogi velikaši, princeze i biskupi, ali i mali obični ljudi. Dopisivala se s mnogim ondašnjim velikanima, budućim papama i svecima, među njima i sa svetim Filipom Nerijem, svetim Karlom Boromejskim, svetom Marijom Magdalenom de Pazzi i nadvojvotkinjom Ivanom Habsburškom. S 25 godina postala je trajnom nadstojnicom samostana, u kojem je u to vrijeme bilo 160 sestara. Bila je glasovita po svojoj učinkovitosti, uspješnom vođenju samostana i reformama. Stroga pokornica, ponekad sa željeznim lancem oko vrata, naročito je postila za duše u čistilištu. Posjećivalo ju je mnoštvo vjernika, ali i skeptika, grešnika i nevjernika, koji su se obraćali vjeri Kristovoj nakon susreta s Katarinom. Temelj njezine duhovnosti bilo je razmatranje Isusove muke, a za svoju zajednicu sastavila je i “Himnu muke” (“Cantico della Passione”), koju su sestre pjevale svakoga petka u korizmi. Preminula je u Pratu 2. veljače 1590. Blaženom ju je proglasio 1732. papa Klement XII, a svetom 1746. papa Benedikt XIV. Zaštitnica je bolesnika, trafikanata, Prata te mnogih župa i crkava širom svijeta.
Ivor: zupajastrebarsko.hr
