ZVONIMIR HODAK: ‘Laž je vid srpskog patriotizma, laž je srpski državni interes. Laž je u samom biću Srbina’
‘Laž je vid srpskog patriotizma, laž je srpski državni interes. Laž je u samom biću Srbina’
S obzirom na obostranu ljubav Srbije i Hrvatske, Hrvati će svoje ministarstvo obrane – po uzoru na američki Pentagon – preseliti u Zagrebu u Oktogon. Srbi nas – s obzirom na povijesna iskustva – neće napasti bar još 15 godina.
Muđunarodni sud pravde opalio nam je packu. Nije bilo dovoljno ubijenih. Branili ste se više nego je to dozvoljeno. Da ste se branili kako smo svi očekivali, da su vas pobili jedno sto do dijesto tisuća danas bi u Haagu triumfirali. Bili bi apsolutni pobjednici. Srbija bi bila stjerana u mišju rupu. Pupovac ne bi sa zadovoljnim smiješkom izjavio: “Potrošeni su milijuni, a sada smo opet na početku.” Slažem se! Te puste milijune mogli smo potrošiti na puno pametniji način. Po klasičnoj formuli: pola meni, pola Bagi, a pola tebi. Pola SDSS-u, pola Documenti tj. savjesti hrvatskog društva, a pola mladim i starim antifašistima, a ostatak Zoranu Pusiću za instrukcije iz ustavnog prava. Možda ga neko uvjeri da više nema udruživanja s bivšim republikama, a osobito ne s jednom do koje je Zokiju tako stalo.
Uvijek neinformirani Željko Tranjec pronašao je i formalnog krivca: profesora Šeparovića. “Neuspjeli projekt ministra Šeparovića” trkenja Željko. Željkova mašta ne pozna granice. “Tuđman nije bio za tužbu, ali su ga nagovorili”. Tuđman je inače bio poznat kao osoba koja se je lako dala nagovoriti. Ma dajte Predsjedniče… idemo im malo dizati tlak! Idemo ih tužiti iako nisu ništa napravili. Sad dok nema Documente i Teršeličke. I tako mali Željko od prilike zamišlja tvrdog diktatora Dr. Franju Tuđmana kako ga HDZ-ova desnica nagovara na nepotrebnu tužbu. A pravni stručnjaci su bili protiv tužbe. Na čelu s dr.prof. emeritus pravnih znanosti Matom Granićem. Mate je mudro zaključio da će jedna zlobna i nepotrebna “tužba biti uteg u izgradnji odnosa sa Beogradom”. Dr. Zvonimir Šeparović je na zaprepaštenje Zorana Pusića i Save Štrbca sudjelovao u dogovoru Vlade da se napiše tužba. Poslije se probio Ivo Josipović i “malo” ispravio ono što je Šepi napisao. Uz malo pojašnjenje. Šeparović je profesor Kaznenog materijalnog prava, a Josipović je profesor Kaznenog procesnog prava. I brucošima pravnog faksa jasno je tko je kompetentniji za utvrđivanje osnovanosti tužbenog zahtjeva. Pozvan je u pomoć i dr. prof. Mirjan Damaška.
Profesor emeritus sa Sveučilišta Yale jedan od najpoznatiji stručnjaka za međunarodno kazneno pravo. Dobro, da ne pretjeram, ne tako dobar kao recimo Mate Granić, ali ipak dobar. No i on je imao “falingu”. Smatrao je da Hrvatska apsolutno mora ostati kod tužbe. Na užas domaćih pravnih stručnjaka dr. Granića, Pupovca, Ante Tomića, Vesne Teršelič i da ih ne nabrajam dalje. Srpski tim triumfuje na način koji je Dobrica Ćosić lijepo napisao u svojim Deobama: “Laž je srpski državni interes”. “Mi lažemo da bi obmanuli sebe, da utešimo drugoga, lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja, lažemo zbog slobode. Laž je je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno.” Tu dobri Dobrica nije stao. “Laž je srpski državni interes”. Laž je u samom biću Srbina”. “U ovoj zemlji svaka laž na kraju postaje istina”. “Srbe je toliko puta u istoriji spašavala laž.” To je napisao čovjek kojem se u Srbiji tepa “Otac nacije”. Srpski tim, nakon presude, odmah daje do znanja da osim prava obožava i Dobricu pa kaže: “Sud potvrdio da je Oluja zločin.” Nisu se izjasnili na koji sud su mislili. Na sud partije ili na sud koji je osudio Veljka Marića.
U četvrtak 5. veljače Jutarnji na strani 6 već strah strahuje: “Strahuje se da će Hrvatska otežati srpski pristup EU.” Po mojoj procjeni strah bez osnova. Zbog čega bi Hrvatska otežavala pristup Titanicu koji tone. Kad su to Srbi napali Hrvatsku? Okupirali 1/3 zemlje? Ubili oko 17 000 ljudi? Razrušili Vukovar, pobili ranjenike? Sanjali o granici Virovitica-Karlobag-Karlovac? Svojatali čak i Dubrovnik? Jedini istinski hrvatski interes je da opet živimo zajedno. Pa makar i u EU. Da imamo naše zajedničko more, jedan jezik i da se svakih 40 godina “ćeramo”. Da ne bi pomrli od dosade u toj južnoslavenskoj pastorali. Čak ni tako ugledna institucija kao što je Haaški Međunarodni sud pravde nije našao nešto kažnjivo u onome što su Srbi od 1991 – 95 radili u Hrvatskoj. Dok se 5. kolovoza 1995. g., nije dogodio genocid nad Srbima i njihovim traktorima. Srećom za to nismo formalno osuđeni! Prvenstveno zahvaljujući našem briljantnom pravnom timu. On se je na vrijeme odrekao tzv.unakrsnog ispitivanja svjedoka. U zadnji čas. Recimo da su počeli unakrsno ispitivati Savu Štrpca koji je svjedočio, teško bi dobili ovako povoljnu presudu. Savo bi nas, kako kaže Maminjo “pregazio kao plitki potok”. Nakon njegovog unakrsnog ispitivanja vjerojatno bi nas osudili i za Vukovar. Da se nismo tako bjesomučno branili Vukovar ne bi bio tako razrušen. Da smo se odmah predali ne bi bilo ni Ovčare. No, u svakom slučaju, Savo Štrbac se sad može mirno vratiti na mesto sudije na Okružni sud u Zadru.
S obzirom na obostranu ljubav Srbije i Hrvatske, Hrvati će svoje ministarstvo obrane – po uzoru na američki Pentagon – preseliti u Zagrebu u Oktogon. Srbi nas – s obzirom na povijesna iskustva – neće napasti bar još 15 godina.
Imperija uzvraća udarac. Genijalnim strateškim planom o oprostu dugova Vladin rejting skočio je rekordnih 7,4%, javlja Večernjak. Parlamentarni izbori više nisu HDZ-ov zicer. Živnuo je Večernjakov “lijevak” Marko Špoljar. “Povratak u život vlade Zorana Milanovića. Večernjak je vidovit. Ljubica Gatarić neoigrešivo gata o gospodarstvu. Branimir Pofuk rezervira “Lisinski” za koncert Beogradske filharmonije. Bojana Radović mašta o Frljiću kao intendantu HNK u Zagrebu. Silvana Perica objavljuje mega intervju sa Radom Šebedžijom. Čekam isto takav s Mirom Furlan. Naravno, bez pitanja zašto su naši slavni umjetnici zbrisali iz Hrvatske kad su komšije započeli agresiju. K’o da je to važno! Sad gledamo samo u budućnost! Nema više vraćanja u prošlost! K’o još u Izraelu spominje Holokaust odnosno genocid nad Židovima? K’o u Armeniji spominje genocid Turske nad Armencima 1916-1917g.? Naravno da se Židovi i Armenci ne mogu mjeriti s progresivnim pušačima iz hrvatske. CRO Demoskop, Promocije plus i sve druge agencije u zadnja četiri izborna ciklusa nisu pogodile ni jednom. Pa čak ni približno. Humorističke agencije! Nedavno me neki Amer u USA iznervirao jer je, kad je čuo da sam iz Hrvatske, neprekidno pričao da zna od kuda sam jer je više puta bio u Jugoslaviji. Zamislite da me sad neki stranac zapita tko je trenutno polularniji u Lijepoj našoj? Stari ili nova Predsjednica? “Stari predsjednik naravno!!!” odgovorio bih. Mislim da bi me počeo izbjegavati kao i ja dosadnog Amera koji još uvjek vjeruje da sam iz Jugoslavije. Kako su stranci u pravilu dosadni i neinformirani, osim ako nisu iz Britanske ambasade, isti stranac bi me recimo pitao: “Tko je dobio zadnja četiri izborna ciklusa u RH?” “HDZ!” “A tko je poraženi?” “SDP!” rekao bi. Onda bi mu objasnio da je predsjednik SDP-a popularniji od predsjednika HDZ-a koji je dobio četiri zadnja izbora. “Na temelju čega to zaključujete?” unio bi mi se stranac u lice sumnjajući da ga provociram. “Na temelju agencija koje nisu u zadnje dvije godine ni jednom pogodile rezultat svih izbora održanih u tom razdoblju”. “Pa osnujte neku agenciju koja možda pogodi nešto” sažalno će stranac. “Imamo je!” rekao bih ja. “Robert Bosak vlasnik Vinkovačke TV ima agenciju koja je pogodila pobjednike svih izbora održanih u zadnje dvije godine”. Znatiželjni stranac bi naravno zapitao kako se zove ta agencija. Moj odgovor bio bin “ne znam!” Ni jedan medij u Hrvatskoj ne objavljuje istraživanje I rezultate te agencije. “Vi ste Hrvati ludi ljudi!” rekao bi stranac. “Slažem se!” sigurno bi odgovorio.
Ali navlačim vas na tanki led. Nisu rejting agencije krive. U svakom slučaju što ne mogu pogoditi k’o ni ćorava kokoš zrno! Tako nas podučava dr. sc. Marijana Grbeša u Večernjaku. Kad već nema dr. Mirjane Kasapović koja je valjda na bolovanju jer joj je kum Ivo izgubio izbore. Dr. Marijana Grubeša nam je lijepo objasnila da su glavni krivci predizbornog kaosa DIP i mediji, a ne agencije. Kad agencija Ipsos Puls objavi da je Ivo debelo zbrisao Kolindi onda neuki mediji to uzimaju zdravo za gotovo. Nitko ne uzima u obzir da bi uzde Kolindinog stožera mogao u svoje ruke uzeti recimo Milijan Brkić zvani… ne mogu se sjetiti nadimka. Mediji nemaju pojma što je to recimo Bandwagon efekt. Doktorica nam otkriva da po tom wagon-efektu postoje birači koji su skloni prikloniti se kandidatu koji vodi u anketama i glasovati za njega. Prosto ne mogu da verujem rekle bi komšije. Još fantastičnija je teza da birači nisu skloni dati svoj glas kandidatu koji nema nikakove šanse za pobjedu. Eureka! Radosni poklič pri pojavi nove, spasonosne misli. Ali Arhimed je imao itekako razloga da to uzvikne. Za razliku od dr. Marijane! Nisam shvatio iz zahtjevne analize što je to falio DIP? Međutim moj savjet dragoj doktorici Grbeša: neka zapita Roberta Bosaka sa Vinkovačke TV kako on redovno pogađa. Možda slučajno! Moji priprosti Ličani kažu: “Kad slučaj hoće i mrtvac prdne!”. U svakom slučaju, moja ljubav prema statistici nikad nije nadilazila moj talenat za tu znanstvenu disciplinu. Bolje rečeno antitalent.
Woody Allen je rekao: “Sex bez ljubavi je isprazan čin, ali najbolji isprazni čin koji postoji.”
Frljić misli da će se Jugoslavija i komunizam vratiti te da je Hrvatska izmišljena nacija. Demokracija je zlo, misli Frlja. I jest zlo! Da nema demokracije, gdje bi bio Frlja? Ne znam! Pada mi na pamet Ravna gora. Mitsko mjesto hrvatskih orjunaša. Dobro Frljić je iz Bosne.
Autor: Zvonimir Hodak/dnevno.hr
