EU JE U RATU: MULTIKULTURALNOST U SLUŽBI RATA PROTIV KRŠĆANSTVA
Islamisti nekažnjeno ubijaju kršćane u Iraku, Siriji, Libiji. Uništavaju drevne crkve, samostane, sakralne spomenike neprocjenjive vrijednosti, a Europska unija samo gleda i šuti.
Vapaji sadašnjeg i prijašnjeg pape za njihov spas, i pozivi vladama svijeta na žurno djelovanje, u pravilu ne prelaze vatikanske zidine i ne dolaze do ušiju političara. Ispada kako je njima nekako svejedno. Štoviše, kao da im je neugodno o tome bilo što izjaviti, a kamoli pokrenuti konkretne inicijative za zaustavljanje sustavne egzekucije kršćana i privođenje krivaca ruci pravde.
Iako je s općeljudskog stajališta u to teško povjerovati, ipak se realnim čini kako bi zaštita bliskoistočnih kršćana zapravo odudarala od glasnog, ili samo prešutnog pristanka europskih i američkih elita za iskorjenjivanjem tog istog kršćanstva iz Zapada samog. Pri tom se ne želi priznati ni to, kako se u zaštiti preostalih životno ugroženih kršćanskih zajednica, tih otoka u moru islama, primarno radi o čistoj humanosti i ljubavi prema životu, a ne o bilo kojoj ideološko-političkoj poziciji.
Zapadna dvoličnost i moralna degradacija
Na ovaj komentar potaknulo me je promišljanje o nedavnoj promptnoj vojnoj akciji egipatske vojske protiv terorista iz tzv. Islamske države, poduzete nakon surovog masakra 20-ak egipatskih Kopta (kršćana) na privremenom radu na istoku Libije. Egipat, kao izrazito većinski muslimanska zemlja, staje vlastitom vojskom u obranu svoje kršćanske zajednice koja čini svega 10 posto stanovništva, i time staje u aktivnu zaštitu temeljnih ljudskih vrijednosti koje su sadržane u samoj biti toliko proklamiranih načela međunarodnog prava. Egipat je tim primjerom u praksi nadvisio sve one toliko razvikane, a u svojoj biti moralno krajnje izopačene države Zapada, koje tako često drugima „sole pamet” i ukazuju na njihove propuste u zaštiti ljudskih, manjinskih i kakvih sve ne prava. Puka teoretiziranja, iza kojih se kriju najobičniji politički interesi, te zahtjevi za totalnim pridržavanjem proklamiranih načela samo na tuđem terenu, daleko od vlastitog doma, već je odavno postalo obrazac ponašanja vodećih država svijeta.
Europa je već u ratnom stanju
Nakon napada na francuski satirični časopis Charlie Hebdo, predsjednik Holland odmah je izjavio kako isti nema ničeg zajedničkog s islamskom religijom. Identično je reagirao i danski premijer nakon nedavne pucnjave u Kopenhagenu, izjavivši kako taj teroristički čin „ne predstavlja rat između islama i Zapada”.
Neovisno o tome, naša Europa se ipak nalazi u svojevrsnom ratnom stanju. Velikom konfliktu između samoprozvanih elita i domicilnih naroda, njihovih tradicija, vrijednosti, civilizacijskih dostignuća.
Nijemce, kao i druge žitelje zapadnog dijela Europske Unije, sve više zahvaća osjećaj očaja i frustracija izazvanih migracijskim procesima koji ih „dave”, ne samo brojnošću već, u prvom redu stranom kulturom i neasimilacijom u tamošnje društvo. Došljaci se razlikuju od domicilnog stanovništva u gotovo svim aspektima koji neko društvo čine prepoznatljivim: jeziku, religiji, odnosu prema politici, demokratskim dosezima itd.
Ali demokracija u Europi više niti ne funkcionira na način da jamči volju većine nad manjinom. Ljudima se s vrha docira što smije, a što ne smije biti demokratično. Najbolji primjer toga jest nedavna izjava kancelarke Angele Merkel koja se pozvala obveznom posavjetovati Nijemce tko su ljudi koji se priključuju protuislamističkom pokretu PEGIDA. Tako kancelarka spremno kaže kako su to osobe „pune predrasuda, hladnoće i mržnje”. Štoviše, PEGIDU žele zabraniti pod agendom terorističke ugroze od strane islama koja će se pojačati kao protureakcija istom pokretu. Takvim izjavama nastojalo se sebe prikazati superpravednicima: s jedne strane, ne smije se govoriti kako je islam u Europi opasna religija, a s druge strane se demonstrante protiv radikalnog islamizma upozorava kako to ne smiju raditi upravo zato, da ih taj isti islam ne bi teroristički ugrozio. Navedeno predstavlja kontradikciju u samom svom temelju. Ono zrcali sliku današnjeg zapadnog političkog „prelijevanja iz šupljeg u prazno”, ili preciznije rečeno, izbjegavanje donošenja konkretnih rješenja na konkretne izazove.
Do 2030. godine Švedska će biti na razini država Trećeg svijeta
Na istom tragu je i nedavna izjava bivšeg švedskog premijera koji otvoreno kaže kako „Švedska pripada imigrantima, a ne Šveđanima”. Pravi pravcati primjer vrhunca odsječenosti od vlastitog naroda koji nadilazi i hrvatske političke elite XXI. stoljeća. Skandinavija iznova predvodi avangardu, rekli bi neki. Tamo se upravo priprema zakon kojim bi se „zabranila kritika migranata”, a sve to neovisno o činjenici kako UN upozorava kako će se upravo zbog takvih procesa, do 2030. godine Švedska naći na razini država Trećeg svijeta.
Samo prošle godine utočište u Njemačkoj pronašlo je oko 200 tisuća ljudi. To je približno grad veličine našega Splita. Ono što je još strašnije jest činjenica kako je taj broj čak četiri puta veći u odnosu na 2012. godinu. Slični procesi odvijaju se i u ostalim članicama Europske Unije, točnije njenog južnog, zapadnog i sjevernog krila.
Kancelarka Merkel mobilizirala je sva raspoloživa sredstva za ublaženje frustracija Nijemaca zbog masovnog priljeva emigranata. Na njen poziv potpore useljenicima odazvali su se svi: državni i privatni mediji, političke stranke iz elitističkog establišmenta, čak i religijske zajednice, uključno i samu Katoličku crkvu. Istu tu, čiji sinovi i kćeri već mjesecima i godinama stradavaju od radikalnog islamizma u Africi i na Bliskom istoku. Na kelnskoj katedralnoj crkvi čak su i ugasili svjetla u znak neslaganja s prosvjedima ljudi koji se zalažu za zaustavljanje radikalnog islama u Europi, upravo onoga koji ubija kršćane. Pravo crkveno samoubojstvo u srcu Njemačke, potkrjepljeno sve glasnijim zalaganjem tamošnje Katoličke crkve za pričešćivanjem razvedenih osoba i homoseksualaca.
Ljevičarska protureakcija PEGIDA-i
Kao građanska protureakcija na aktivnosti PEGIDE sazdana je organizacija Rentamob. Oni organiziraju protuprosvjede, jednako kao što su to u Poljskoj nedavno učinili pripadnici tzv. Marša protiv fašizma, kada su ustali protiv domoljubnih prosvjednika koji su u Maršu neovisnosti proklamirali tradicionalne i obiteljske vrjednote. Nešto poput, u Hrvatskoj mizerne skupine Pokret Occupy Croatia protiv naših branitelja. Svi su mediji, i u njemačkom i u poljskom slučaju, bili fokusirani na tzv. antifašiste i rentamobovce iako je ovih, u oba slučaja bilo višestruko manje nego onih patriotski nastrojenih. Također i usprkos činjenici kako bi svaki treći Nijemac želio postati član PEGIDE.
Zato možete samo pretpostaviti kakvu paniku ta činjenica izaziva na lijevom krilu političkog spektra. Oni zato, ne imajući utemeljenih protuargumenata, kao odgovor tom fenomenu olako potežu tzv. teoriju urote prema kojoj razni elitisti, liberali, masoni, ujedinjeno ruše stari poredak. Međutim, upravo je to i na djelu. Evo zašto:
Prije dvije godine „otac globalizacije” Peter Southerland, u britanskom Domu lordova izjavio je kako pravilno upravljan proces migracija predstavlja „bitan čimbenik, nužan za gospodarski rast”. Međutim, kaže on dalje, „u nekim državama EU njega neće biti lako objasniti građanima”. Zato u takvim državama poput Njemačke, starenje stanovništva (kom snažno pridonose abortusi i kontracepcija, op.a.) treba postati „ključnim argumentom” za uvođenje multikulturalnog društva. Istodobno je Southerland osudio one Europljane koji i dalje inzistiraju na nacionalnim homogenizacijama i isticanju različitosti jednog naroda u odnosu na drug. Isti je svoj govor završio riječima, kako Europska unija mora uložiti sve moguće napore kako bi uništila takve (nacionalne, op.a.) osjećaje.
Kada osoba iz najužeg elitističkog vrha jasnim riječima ukazuje u čemu je glavna uloga EU, a to je uništenje nacionalnih identiteta u njoj samoj, ne može biti riječi ni o kakvim teorijama zavjere. Sve navedeno dijemetralno je suprotno izjavama svih onih političara koji su i Hrvate pred referendum o ulasku u EU zavodili riječima: „Hrvati će i dalje ostati Hrvati, Talijani – Talijani, …”, ili „EU predstavlja jedinstvo i bogatstvo različitosti”, … A događa se upravo sve tome suprotno: različitosti se ukidaju, nacije i njihove traadicije smetaju.
Novi totalitarni unitarizam se rađa na očigled sviju nas. Drastičniji i opasniji od sviju do sad jer je perfidno ukomponiran u sve sfere društva i popraćen svemedijskim nadzorom. Stvara se sustav jeftinih i zaglupljenih ljudskih resursa pod upravom birokrata. Sva kultura, nasljeđe, identitet, etika i moral koje je europska civilizacija svijetu podarila, sada moraju isčeznuti u ime nove utopije. Iako tako popstavljen sustav neće izgledati toliko strašan kao nacizam i komunizam, u konačnici će rezultirati jednakim kaosom.
Sinkronizirani udari na domoljubne snage diljem EU
Iako sve djeluje crno, ne treba klonuti duhom misleći kako je sve gotovo. Premda se čini kako većina Europljana djeluje pasivno i ne razmišljajući prihvaćaju tzv. Novi ljepši svijet, ipak tješi činjenica o jačanju domoljubnih i tradicijskim vrjednostima okrenutih političkih snaga.
Iako stigmatiziran od njemačke vlasti i medija, PEGIDA i dalje jača u svim slojevima tamošnjeg društva. I daleko od toga, kako su njeni članovi obični marginalci, huligani, ekstremisti. Upravo obratno, čine ih ponajprije sloj običnih, mirnih i zdravoj Njemačkoj orijentiranih ljudi i inteligencije. Njihov skepticizam u odnosu na islamske emigrante ne znači njihovu nesnošljivost, već želju za konkretnim rješenjem problema koji postoji, a pred kojim elite godinama zatvaraju oči. Možda to jest borba Davida protiv Golijata. Ali David više nije usamljen.
Neovisno o ogromnim pritiscima političkih struktura EU i vladajućih elita u državama-članicama, „David” raste jer mu se priključuje sve veći broj građana. Odjednom ta sotonizirana „manjina” počinje ugrožavati svemoćnu „većinu”.
U Velikoj Britaniji Stranku neovisnosti Ujedinjenog Kraljevstva Nigela Faragea, svim silama nastoje marginalizirati strašeći njome javnost, ali rejting im neprestano raste. U Švedskoj, gdje država svim sredstvima štiti emigrante, uspješno se izoliraju „Švedski demokrati” – protuimigracijska stranka, neovisno što je odnjela pobijedu na izborima. Usporedite ovo sa hrvatskom zbiljom i nedavnim brutalnim istupom Milanovićevog ideološkog miljenika Slavka Goldstein, o nadolazećem valu ustaštva i budućim logorima ako HDZ osvoji vlast.
U Francuskoj se, npr., bez obzira na pozive za sudjelovanjem u tzv. Maršu jedinstva, u kojem su sudjelovale sve stranke i političari iz zemlje i inozemstva, istom nisu odazvali niti desni „Nacionalni front”, niti tamošnja muslimanska zajednica. Svaki iz svojih razloga. Ali i jedni i drugi su osjetili kako je isti marš samo lažna promibena akcija francuskih i europskih političkih elita, ujedinjenih u borbi protiv islamskog terorizma i u pravu na slobodu riječi. Ali u stvarnosti, oni su bili ujedinjeni u očuvanju vlastitih pozicija i interesa, uzdrmanih nečinjenjem ničeg konkretnog u zaštiti tog istog naroda i njegovih vrjednota.
Zoran Meter/dnevno.hr/dragovoljac.com
